Dublin

DUBLIN

Autor: Ana Belanda

Kada sam se treći put spremala na put za Dublin, obuzelo me  uzbuđenje kao da je prvi put. Dolazak u zračnu luku, check in, duty free shopovi, sve te uobičajene stvari, meni tako drage (volim miris aerodroma). Smjestili smo se i uzletjeli. Budući da sam znala da će let trajati preko tri sata, odlučila sam to vrijeme iskoristiti i počela sam pisati dnevnik putovanja. Moja mala ekipa, nas sedam, udobno se smjestila u svoja sjedala, svatko  sa svojim mislima, ali i jednom zajedničkom – stići u Dublin i dobro se zabaviti. Irska, nama nekad daleka zemlja i samo kao geografski pojam poznata, meni je postala  stvarnost.

Nakon uspješnog slijetanja i prolaska kroz uobičajene formalnosti sjeli smo u autobus i stigli u centar grada u naš hotel koji je smješten u samom centru  – Temple Baru.

Iako je bilo blizu ponoći kada smo došli, na brzinu smo ostavili stvari u svojim sobama i izašli vani.  Konačno Temple Bar! Ovaj dio grada počinje živjeti upravo u to vrijeme.

Pravac – Temple Bar pub. Dočekala nas je prekrasna atmosfera. Pub je bio prepun  nasmijanih i raspoloženih ljudi. Cijeli prostor je odjekivao tradicionalnom irskom muzikom i naravno bilo je tu nezaobilazno Guinness pivo. Osjetila sam kako mi se srce otvara prema ovim divnim ljudima i  gradu i nije mi trebalo puno da me preplavi osjećaj da sam oduvijek bila tu.

U_Dublinu se zaista  osjećam kao kod kuće –   lijepo, opušteno; tako ispunjeno dok hodam njegovim ulicama. Iako sam ovdje treći put doživljaj je identičan prvom susretu s Dublinom. Iz nekog meni nepoznatog razloga osjećam jaku povezanost s njim i sa cijelom ovom zemljom koju ne mogu logično objasniti. Zato imam običaj reći da sam, vjerojatno, u nekom od svojih prošlih života bila Irkinja. Nakon kratkog i slatkog obilaska valjalo je otići na počinak.

Ispred nas su bila četiri naporna dana.

Degustacija nacionalnih pića

Jutro je brzo došlo i zbog kratkoće boravka odmah smo krenuli u akciju. U mojoj maloj ekipi bilo je ljudi kojima je ovo bilo prvo putovanje u Dublin, pa smo odlučili uzeti City Tour Hop on-Hop off  kao najbolji način da se stekne prvi dojam o novom prostoru. To je turistički autobus s  kojega možete ulaziti i izlaziti 24 sata od prvog ulaska i koji staje na 23 ključne postaje.

Prvi cilj bio nam je Guinness Storehouse.  Osnovao ju je Arthur Guinness prije gotovo 250 godina. Za ovu pivovaru se smatra da je najveća europska pivovara. Iz nje se pivo Guinness izvozi u više od 120 zemalja svijeta. Ulaznicu smo platili 15€ što nam se na prvi pogled učinilo dosta skupo, ali kad smo prošli cijeli put od 7 katova do vrha na kojem se u staklenoj kupoli nalazi kafić, i za svoju kartu dobili pintu Guinness piva (a zavladala žeđ) i pogled na cijeli grad, shvatili smo da je bilo vrijedno svakog centa koji smo platili.

Ispalo je, nenamjerno, da smo taj dan  namijenili degustaciji irskih nacionalnih pića pa smo kao sljedeći cilj postavili posjet Old Jameson Distillery gdje se proizvodi poznati irski viski. Za taj razgled imali smo vodiča koji nas je kratko proveo kroz povijest destilerije i tu sam, eto, naučila koja je razlika između irskog, škotskog i američkog viskija. Američki prolazi kroz jednu, škotski dvije, a najbolji – irski, kroz tri destilacije u procesu proizvodnje. I naravno nije bilo druge, nismo mogli izbjeći degustaciju najboljeg pa smo i to čudo morali probati. Iako je svijet poslije svih ovih isprobavanja bio ružičastiji, došlo je vrijeme da se nešto pojede i da se malo odmorimo.

Znamenitosti grada

Kad se spomene Irska, svatko odmah pomisli na kišno i oblačno vrijeme, ali našeg trećeg dana osvanuo je vedar i sunčan dan. Temperatura je bila prilično niska, oko 4°C, što je za listopad, naročito prema našim kriterijima, prilično hladno. Obukli smo se toplo i krenuli u nova osvajanja.

Trinity College, najpoznatija irska obrazovna ustanova osnovana u 16. stoljeću, je  mjesto koje se ne smije propustiti. Sveučilište iz kojega je izišlo mnoštvo velikana (Jonathan Swift, Oscar Wilde, Samuel Beckett). Najprije smo prošetali vanjskim dijelom toga velikoga kompleksa, a potom smo ušli u dio koji je otvoren posjetiteljima da bi se vidjela poznata Book of Kells, prekrasni iluminirani rukopis za koji se pretpostavlja da potječe iz 800. godine poslije Krista, pisan rukom redovnika iz mjesta Kells. Tu je i velika, 250 godina stara knjižnica, s preko 300000 knjiga čija se zbirka svake godine povećava jer sveučilište ima pravo na svaki primjerak knjige, izdan u Irskoj i Velikoj Britaniji. Na žalost unutrašnjost knjižnice ne smije se slikavati, ali evo i sada dok ovo  pišem, imam pred očima sliku  tog umnog bogatsva, skupljenog na jednom mjestu. Impresivno.

Nakon toga uslijedio je posjet Christ Church Cathedral ili Katedrala Kristove Crkve u kojoj je meni bila najzanimljiijva kripta koja se proteže cijelom duljinom katedrale.

Posjet  crkvi svetog Patricka, zaštitinika Irske bio je nešto interesantniji.

U toj se crkvi  nalazi  grob Jonathana Swifta, oca Gullivera i njegovih putovanja.

Tu je i zanimljiva priča o Vratima pomirenja: Dvojica grofova bili su svađi zbog koje se jedan od njih zatvorio u rezidenciju predstojnika kaptola i nije želio izaći dok mu suparnik ne pruži ruku. Naposljetku je protivnik popustio, probio rupu na vratima i pružio  ruku pomirbe.

Nakon što smo završili plan razgleda za taj dan ostalo nam je cijelo popodne koje smo iskoristi lutajući gradom. I tako smo naišli na prekrasan park u centru grada St Stephen’s Green Park koji je zaista bio ugodno iznenađenje za nas. Malo jezero, klupice, patkice. sve prepuno zelenila, pravi odmor nakon napornog dugotrajnog hodanja. Budući da je bilo sunčano vrijeme, mnoštvo ljudi je izišlo vani kao na izlet: obitelji, prijatelji, djeca, kućni ljubimci, baš onako jedna idilična slika. I još jedna napomena za one koji vole šopingirati: St Stephen’s Green Park povezan je s glavnom Grafton ulicom, šoping zonom, gdje se može naći za svaki džep ponešto.

Dublin Castle za kraj

Konačno, zadnji dan smo posjetili Dublin Castle. Toga dana malo je kišilo. Došli smo prerano, pa smo čekajući otvaranje, pronjuškali okolo. Kad se otvorio za posjetitelje, prijavili smo se za turu kroz dvorac s vodičem i krenuli. Ljubazna draga mlada žena provela nas je kroz povijest dvorca od osnutka u 12. stoljeću, preko njegovog uništenja u velikom požaru, obnove, pa sve do danas kada su u dvorcu smješteni vladini uredi kao i ured predsjednice Irske.

I što reći na kraju? Nadam se da će ovo moje iskustvo potaći nekoga da posjeti ovaj uistinu krasan grad. On  nije najbogatiji i najljepši grad, to je sigurno. Ljepše sam vidjela, bogatije također, ali posjeduje šarm koji osvaja. Zato uvijek namjerno ne vidim sve nego ostavim nešto za sljedeći put. Tako sam sigurna da ću se tu opet vratiti.

Jedan savjet svima koji odluče posjetiti Dublin. Ostavite sve knjige, vodiče, savjete –   istražujte sami i uživajte u svemu što vam Dublin nudi.