Razrada…
Autor: Anton
Shawn mi je izbio lijevi kofer. Sad imam novog. Isto lijevog. U stvari, sad imam dva lijeva. Ali samo jednog lijevog mogu staviti, jer na desnu stranu ne ide lijevi. Tamo dođe desni. Iako su i jedni i drugi isti k***. Čudno.
Sve novo treba proći određeni period razrade. Za vozila je neko nepisano pravilo tisuću kilometara…za lijevi kofer marke Yamaha je to strogo definirano 728 kilometara. *ebi ga…propisi su propisi.
U petak smo ga zakačili. Otvara se svojim ključem. I malo zapinje. Treba ta razrada…nije to ni za šta. U njega smo stavili njene stvari. Osim svega i malo peglo za kosu. Je, i mene je začudilo…al sam šutio. Sreća pa su haube izašle iz mode.
…sad ćemo brzo…
Evo nas dalje…
Ajmo lagano u pozadini…uz razradu…
Do Kardeljeva je sve prošlo u najboljem redu. Prvo otvaranje na putu imao je u Stonu. Teži je od desnog…to znam jer oba nosim do sobe. Prvo sam mislio da je od boljeg materijala jer je noviji ali sam se sjetio pegle. I svega ostalog. Mora bit teži. Duplo teži.Vidio je zidine uspavanog Stona. To je dio razrade…
Ujutro slijedi vožnja izgorenim i požarima poharanim poluotokom…
Nema dobre razrade bez vožnje trajektom. Pravi koferi to znaju. Obići Korčulu i Vela Luku za lijeve kofere isto je što i obilazak Cresa i Malog Lošinja za desne. Velika stvar. Posebno u razradi…
Dobar kofer mora i u Blato…pa mi ošli u Blato…moj bato…
Nakon blata treba ga stestirat na sol…
Vratili smo se na polukopno…Orebić je idealan za visinsku razradu lijevog kofera marke Yamaha…
Opet sam ga nosio u sobu. Liftom. I njega i peglu. Dobro je prošlo. Jutro je dovelo nove izazove pred neiskusan lijevi kofer…slabo osvijetljene tunele, makadam i dingač…
Sunce i bura uzimaju danak. Na usnama, ne na koferu. Njemu ne smetaju. Prava firma misli na sve…
Hajduk je prvi. Nema to veze s mojim novim koferom…ali lijepo zvuči. Muči.
Kvalitetan lijevi kofer mora znati nešto o povijesti…*ebeš kufer koji ne zna di je bija devesdruge…i četrsosme…
I male pegle za kosu voli more…ka i kuferi…
I izbori su blizu. Još jedan dan u kojem mi, *ebeno išamarani, ponovno okrećemo slobodni obraz na sljedeće četverogodišnje šamaranje. Istim šamarateljima. Kemijskom. Kofere to ne zanima. Oni ne izlazi na izbore…oni se mijenjaju kad nisu dobri. Davno su izašli iz plemenske zajednice. I vole more…i luke…i industriju…i bruto domaće proizvode…
Prošlo je 782 kilometra. To je više od 728. Ako se gleda po Eurostatu. Mali je u garaži. Razrađen. Pegla je vani. I sve će bit dobro…jer Ćaća se vraća…
Do sljedeće razrade,
Živili!