Rijeka

KARNEVAL, BRODOGRADILIŠTE, ROCK `N ROLL I JOŠ PONEŠTO

Autor: Marin S.

Iako je upravo prošlo vrijeme karnevala, priču o Rijeci ćemo započeti s jednim zanimljivim događajem, a na kojeg me podsjetila nedavna havarija kruzera Costa Concordia koji je, srećom, izbjegao tragičnu sudbinu poput one Titanikove.

Brod Carpathia je 15.travnja 1912. skrenuo s rute. Naime, vraćajući se iz New Yorka u Rijeku, kapetan je dobio poziv o nasukavanju Titanika i krenuo je u spašavanje. Taj brod je uspio spasiti 712 osoba, ali je 1459 ljudi  zauvijek izgubilo živote. Među posadom je bilo Riječana, a tada 18-godišnji Josip Car koji je pomagao u izvlačenju ljudi iz mora, u Rijeku je donio prsluk nepoznatog putnika s Titanika. Taj spasilački prsluk je jedan od samo četiri na svijetu, za koja se zna da su sačuvani. Ovaj europski raritet se čuva u Pomorskom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, jedan je u Kanadi, a dva u SAD-u.

Rijeka je industrijski lučki grad u Kvarnerskom zaljevu kroz koji protječe rijeka Rječina, po kojoj grad i nosi ime. To je i grad koji je postao prvi hrvatski grad pri selidbi Hrvata iz sjevernijih krajeva tj. južne Poljske u južni dio Europe.  Pogled na Rijeku s nekog vidikovca, daje dojam kako je to isključivo grad industrije i tvornica s naseljima tipičnim za istočnoeuropske gradove. Kameni, sivi blokovi zgrada, trgovački centri i pogled na more, otoke Krk i Cres, ono je što uglavnom svatko zapamti prolazeći po riječkoj zaobilaznici, od nedavno, služebnom dijelu autoceste Rijeka-Zagreb. U odnosu na sestru Opatiju, rekli bi neki da je riječ o dosadnom mjestu poznatom samo po karnevalu. Takvi su u zabludi, jer je Rijeka grad brojnih legendi, s industrijom koja je na izdisaju, a jedna nova strana turističke priče se lagano okreće. Koliko je dobra odluka bila o ukidanju industrije ovog grada, vrijeme će pokazati, ali, nažalost, čini mi se, odgovor se već nazire.

Rijeka je grad koji se s pravom spominje kao grad s izuzetnom nacionalnom, kulturnom i vjerskom tolerantnošću. Temelj vjerojatno leži u brojnim narodima, koji su ovdje živjeli, kao i povijesti 20.stoljeća kada je Rijeka bila pod Austro-Ugarskom, Državom Italijom, Slobodnom državom Rijekom, Kraljevinom Italijom, Trećim Reichom, Jugoslavijom, te naposljetku Hrvatskom.

Što je sve Rijeka?

Rijeka je grad torpeda, Rijeka je grad koji je povezan s Titanikom, grad koji se povezuje s mafijom ali i samim Al Caponeom, grad je to koji se obranio od Turaka i grad je to Sv.Vida

Najpoznatiji izum grada Rijeke, turistički nedovoljno iskorišten, je torpedo. Torpedo oblika i ustroja kakvog danas poznajemo, izumio je hrvatski umirovljeni časnik Austro-Ugarske ratne mornarice, Ivan Lupis Vukić, godine 1860. Prva tvornica koja je proizvodila torpeda bila je izgrađena u Rijeci, a osnovao ju je engleski industrijalac Robert Whitehead za potrebe Austro-Ugarske ratne mornarice. Danas se sve zasluge za torpedo pripisuju Whiteheadu. Naime, inicijator ideje o lađi bez posade, tzv. Branitelju obale, Ivan Vukić, je imao ideju, ali ne i financijske i tehničke uvjete. Tu je uskočio Whitehead, doradio njegovu ideju i pokupio slavu i novac. U to vrijeme se toliko obogatio da je kupio 40 najvećih stambenih zgrada u Rijeci. Torpedo je tada bio poznat kao Minenschiff (doslovno brod-mina). Mnogima riječ torpedo odzvanja u ušima zbog tvornice traktora koja se zvala Torpedo. Ta tvornica smještena je u hali gdje je nastao prvi torpedo – po tome je i dobila svoje ime.

Al Capone

Spominjući zgrade, dolazimo do riječkog nebodera, prvog u Rijeci. Izgrađen je 1939. godine; na početku zdanje se zvalo palača Arbori. Stambeno-poslovna palača Arbori je u vrijeme izgradnje izgledala posebno luksuzno, «na američkom nivou», budući da je Marko de Arbori, investitor, zaista i bio povratnik iz Amerike. Priča seže u Chicago gdje je Marko de Arbori uložio u gradnju novac koji je njegov otac zaradio kao računovođa, ni više ni manje nego  – Al Caponea. Govori se i da je sam Al Capone porijeklom iz Rijeke. U vrijeme Austro-Ugarske kada je Rijeka ličila na kulu babilonsku, njegovi roditelji su živjeli neko vrijeme ovdje, a onda otišli ostvariti svoj američki san. Ne znam jesu li sanjali da im sin postane slavan u ovakvim razmjerima. Kako svaka legenda predstavlja pomalo uobličenu priču, koja se temelji na istinitome događaju, ni ova šaputanja nisu nemoguća.

Najpoznatiji suvenir

Iako je Rijeka grad Sv.Vida, najpoznatiji suvenir ovog grada su morčići. Legende o morčićima nastale su iz potrebe da se objasni odakle na vrijednom nakitu, u našem kraju, nesvakidašnji lik crnca s turbanom. Jedna od legendi koja objašnjava postanak morčića, seže u daleko 16. stoljeće kada su Turci bili na Grobničkom polju. U gradu strah, jer od Turčina ništa dobroga – samo pljačka i palež. Svi muški su na kuli. Srčano odolijevaju napadima, sve je manje snage, a pomoraca niotkud. Žene i djeca su se zatvorili u kuće i mole za spas, Božjom rukom vođena strijela odapeta iz ruke plemenitog Zrinskog je pogodila sljepoočnicu turskog Paše. Vidjevši da im je vođa mrtav, Turci se razbježaše poljem. Uto i nebo usliša molitve Riječanki, te se otvori i zatrpa Turke kamenjem. Na polju su ostali samo razbacani bijeli Turčinovi turbani. Kao uspomenu na tu pobjedu, riječki muževi su svojim ženama dali izraditi naušnice-morčiće.

Brodogradilište

Ovaj industrijski grad se može pohvaliti brodogradilištem od izuzetne važnosti za ovaj kraj. Priča o našem brodogradilištu započinje godine 1892. kad je njemačka brodogradilišna tvrtka Howaldts Werke iz Kiela podigla omanje brodogradilište. Po kapitulaciji Italije (1943.), Rijeku okupira njemačka vojska. Brodogradilište pada pod vojnu upravu. Proizvodnja je gotovo zamrla, a o razvojnoj aktivnosti da ne govorimo. Stiže 1945.; njemačka vojska se povlači. Neposredno pred odlazak, vojska uništava eksplozivom sve vitalne objekte, strojeve i uređaje brodogradilišta. Nekad uzorno, napredno brodogradilište pruža tužan prizor gotovo posvemašnje opustošenosti. Spomen na dan oslobođenja Rijeke, te godine Brodogradilište poratni naziv ˝Kvarnersko brodogradilište˝ mijenja u ˝BRODOGRADILIŠTE 3.MAJ˝. Proizvodna orijentacija okreće se gradnji trgovačkih brodova i početkom pedesetih godina izlaze prvi prekooceanski brodovi za potrebe domaćih brodarskih poduzeća.

Grad na Rječini je dao i brojne pomorce, tako se njih devet 1872. našlo na brodu „Thegettof„ , koji je plovio prema Arktiku. U blizini Nove zemlje zapeli su u ledu. U istraživanjima koje su tada proveli otkrili su skupinu otoka koje su nazvali Zemljom Franje Josipa, jedan od otoka ima rt koji se zove Rijeka!

La Guardia

Jedan dečko koji je igrao za NK Rijeku, jednog je dana otišao u Ameriku. Danas aerodrom u New Yorku nosi njegovo ime –  riječ je o Fiorello la Guardiji. Mali Cvjetko, kako su ga zvali, rodio se u New Yorku 1882. godine, a kasnije se preselio u tadašnju Austro-Ugarsku. Radio je u Budimpešti, Trstu i Rijeci kao konzul. Svaka ptica se svome jatu vraća, pa se i La Guardia odlučio na povratak u Ameriku. Ova ptica selica je 1933. postao gradonačelnikom megapolisa koji nikada ne spava. New Yorkom je dirigirao sljedećih 12 godina.

U vrijeme dok je Fiorello la Guardia radio kao konzul, obavljao je sve dužnosti vezane uz organizaciju plovidbe broda Auranije. Auranija je plovila na liniji Rijeka-New York i njom su stanovnici Austro-Ugarske s osmijehom na licu potegli preko bare s američkim snom u mislima. Kasnije je Auraniju zamijenila Carpathia, o čemu je bilo riječi na početku putopisa.

Karolina Riječka

Najpoznatiji lik riječke povijesti jest žena, Karolina Riječka, koja je u doba Napoleonskih ratova spasila grad od razaranja, a u pregovorima s engleskim admiralom Johnom Leardom koristila se svojom ljepotom i ženskim čarima. Karolina Belinić, udana žena i majka troje djece, koja je 1813. godine, povijesni dokumenti zbore, uvjerila zapovjednika britanske flote da obustavi paljbu na grad. Karolinina povijesna uloga započinje 1813. Kako bi onemogućili opstanak Napoleonove vojske, engleski brodovi spremali su se bombardirati Rijeku (kao svjedočanstvo na taj događaj na vanjskim zidu Katedrale Sv.Vida nalazi se topovska kugla stopljena s fasadom). Mlada Karolina, odlučna u svojoj nakani da pomogne svom gradu, otišla je na admiralski brod i spasila grad koristeći se u pregovorima s engleskim admiralom ženskim čarima.

Trsat

Trsat je dio grada, koji se nalazi na brdašcu iznad Rječine. Poznat je po srednjovjekovnoj tvrđavi, ali Trsat nije samo stara srednjevjekovna utvrda koja se uzdiže nad Rječinom. Trsat je istočni dio Rijeke koji u sebi krije brojne tajne i vrijedne spomenike. Još u predantičko doba davnih Liburna, na stijeni iznad lijeve obale Rječine, pri njezinom ušću, uzdizala se gradina Tarsata. U razdoblju gospodstva Rimljana, kroz prva stoljeća poslije Krista, razvilo se  na desnoj strani ušća Rječine naselje imenom Trsatica. Tarsatica je bila razorena u vrijeme seobe naroda, a ponovno je obnovljena u prvoj polovici 13. st. i od tada nosi ime Rijeka Sv. Vida. Stara utvrda Tarsata nazvana je Trsat. Stube je 1531. godine kao zavjet dao izgraditi kapetan Klisa Petar Kružić. Prošavši ulazni barokni trijem s reljefom Bogorodice Tješiteljice, kročimo stopama nebrojenih hodočasnika koji su često i na koljenima prelazili ovaj put da bi se poklonili čudotvornoj Gospi Trsatskoj. Kroz trijemove i kapele, preko petsto stepenica iznijet će nas visoko iznad kanjona Rječine. U centru Trsata, na Frankopanskom trgu, 135 m iznad mora nalazi se crkva Gospe Trsatske, najstarije hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim štovanjem Majke Božje. Predaja kaže da je Bogorodičin dom  prenesen iz Nazareta (10.05.1291.), a zatim u Loreto (10.12.1294.). Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. šalje 1367. godine čudotvornu sliku Majke Božje. Frankopani su najprije podigli crkvu Majke Božje i samostan, a zatim su ih u više navrata obnavljali i proširivali. Današnja crkva i samostan dobili su barokni izgled poslije 1641. godine, kada je njihovo preuređenje iz temelja omogućio Nikola V. Frankopan. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schona i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća. Uz crkvu je smješten franjevački samostan. Već više od pet stoljeća ovdje žive čuvari trsatskog svetišta. Samostanska riznica čuva djela izvanredne estetike i materijalne vrijednosti, slike, relikvije, svjetiljke, kaleže, crkveno ruho, a u kapeli zavjetnih darova pohranjeni su darovi od 19. stoljeća do danas. Trsatsko je svetište dobilo je još jedan prepoznatljiv simbol, spomenik „Trsatski hodočasnik“. Spomenik pokojnom papi Ivanu Pavlu II. postavljen je u znak sjećanja na Papin posjet 8. lipnja 2003. i svjedoči da su Riječani radosno i s poštovanjem primili i pratili papu Ivana Pavla II. za njegova trećeg pohoda Hrvatskoj.

Bogorodičin dom, odnosna kućica koju spominjem, veže se uz priču s konca 13.stoljeća kada se kuća nalik na crkvu, nikada dotada tamo viđena, pokazala u zoru 10.svibnja 1291. godine na Trsatu. Lokalni župnik je rekao da mu se kućica ukazala u snu te da je riječ o istoj kućici u kojoj je anđeo donio Mariji vijest o Isusovom rođenju. Trsatski knez Nikola Frankopan je poslao poslanstvo u Palestinu da utvrdi to i dobio pozitivan odgovor. Kućica je na Trsatu ostala tri godine kada je čudom osvanula u talijanskom mjestu Loreto. Papa Urban peti vidjevši žal hrvatskih hodočasnika darovao je svetištu sliku Bogorodice za koju se smatra da ju je naslikao sam Sv.Luka pa joj se pripisuje čudotvorstvo.

Smještaj i mjesta za izlazak

Centar Rijeke je mjesto koje vrvi životom danju, a od pred nekoliko godina i noću. Rijeka ima odličan noćni život, koji je iščeznuo iz Opatije, a uskrsnuo u Rijeci. Četvrtak, petak, subota su dani kada se dvadesetak klubova i barova u centru trese u ritmu mladih. S obzirom da je ovo studentski grad, mladež predstavlja dobru većinu posjetitelja i rock, techno, house partya. Ona je najviše rokerski grad, ali uz ovakvu ponudu svatko je našao nešto za sebe. Ovaj studentski grad ima pobratimljeni grad u Japanu. Kao i gradska uprava, tako i riječka sveučilišta imaju razvijenu međunarodnu suradnju u vidu razmjene studenata. Taj grad poznat po proizvodnji motora, Kawasaki, je gradu i poklonio fontanu koju možete vidjeti na Trgu bana Jelačića. Za one koji žele nešto drukčije, barem što se komfora tiče , tu su Nina i Arca Fiumana, barovi na brodovima privezani na Rivi, a odnedavno je otvoren još jedan brod  -. diskoteka “Marina”.

Dok sam pisao ovaj tekst, klub Terminal je odlično radio i bio je najveći i najbolje uređen klub u Rijeci. Danas je zatvoren, ali zato je otvoreno dobro mjesto za sjesti i uživati danju, a dobro mjesto za se opustiti i rasplesati noću – to je Sky bar.

Klub Discordia je “fora” mjesto, odlično uređen klub, samo pazite na koje dane dolazite jer ponekad se tu održavaju i zabave homoseksualnih zajednica 🙁 Turisti koji posjećuju Rijeku smještaj mogu birati izmedju hotela Bonavie (4*) u centru, Continentala s 3*, hotela Neboder s 3*, hotela Jadran na Pećinama s 4*, te i hostela u istom dijelu grada koji je obično u sezoni dupkom pun. Omladinski hostel na Pećinama nije jedini. Rijeka ih ima još nekoliko u i oko centra, a na internetu možete naći i ponudu apartmana u gradu na Rječini. Rijeka je grad kojeg posjetitelji uglavnom obilaze na dan do dva. Malo centar, zatim kulturološko uzdizanje kao i vjersko na Trsatu, kupanje u Opatiji ili na plažama obližnje Kostrene i nastavljaju put dalje.Ljeti je izlazak uglavnom baziran na otok Krk, koji je svega 30-ak minuta automobilom od grada ili u Opatiju, koja je tada ipak koliko toliko živa zbog turista.

Nešto za kraj

Grad koji je u 20.stoljeću bio pod sedam različitih zastava i pod 7 država,danas se ne razlikuje od prosječnih kako hrvatskih tako i europskih gradova. Industrija slabi, brodogradilište je na koljenima.  Dok se shopping centri otvaraju po cijeloj Lijepoj našoj, ni Rijeka ne zaostaje u tome. Tower centar u istočnom djelu grada je jedan od većih u ovom djelu Europe, a jedan dio grada – Škurinje, može se reći da je trgovačka zona grada. Turisti u Rijeku dolaze sve više, grad koji je pun kulturno-povijesnih znamenitosti se može razgledati i turističkim busom, po uzoru na najveće europske gradove. Rijekom i Opatijom turistički doubledecker prometuje od 2007. godine, a njime se možete provozati u sezoni. Dobrodošli!