Autor: Ivan A.
1. dio: pročitajte ovdje –> Nin – Zadar – Senj
- 14.8. Nin – Zadar
- 15.8. Zadar – Senj
2. dio: pročitajte ovdje –> Senj – Poreč – Buzet – Brijuni – Fažana
- 16.8. Senj – Poreč – Buzet
- 17.8. Buzet – Brijuni – Fažana – Pula
3. dio: Pula
- 5. dan, 18. 8.
Zadnji dan budimo se oko 8 ujutro, kako bismo i taj dan stigli što bolje iskoristiti. Nakon dugo vremena uspio sam si konačno „priuštiti“ svoj standardni – neki bi rekli „ptičji“ – doručak: voće, par komada petit beurre keksa i čaj. Nakon što sam toliko ispao iz ritma i rutine (u prehrambenom smislu) morao sam se barem na jedan dan podsjetiti starih običaja. Nakon tog doručka i odjave iz hostela odlazimo u šetnju Pulom. Upadaju nam u oči dvije građevine koje na glavnom gradskom trgu, odnosno Forumu: Augustov hram i gradska vijećnica. Zapažamo da je na gradskoj vijećnici izvješeno pet zastava: Republike Hrvatske, Europske unije, grada Pule, Istarske županije i – Italije! Nekako nam se, nakon svih stoljeća borbe protiv talijanskih osvajača i antifašističkog pokreta koji je u Istri imao posebnu jačinu, to činilo barem malo začuđujućim, a također i proturječnim.
Marko odlučuje doručkovati u jednoj od slastičarna na glavnom gradskom trgu, a nekako sam se spontano i ja odlučio na „nadopunu“ svog doručka, pa tako uzimam croissant s čokoladom i još jednu šalicu čaja. Tad sam počeo lagano razmišljati kako bih kasnije trebao uzeti još jednu šalicu čaja, pa bih onda bio lik prikladan za knjigu Grega Mortensona „Tri šalice čaja“. Dočekujemo prijateljicu i kolegicu s fakulteta Alenku, koja je taj dan izdvojila vrijeme za nas da nam pokaže grad i da čujemo poznato i nepoznato o njenom gradu.
Prije nego što smo se uputili do arene, svratili smo do Agripinine kuće i Franjevačkog samostana. Krećemo nakon toga prema znamenitosti po kojoj je Pula vjerojatno najprepoznatljivija, a to je naravno – arena. Dok smo u osnovnoj školi na putovanju ušli baš unutra i ondje slušali predavanje, ovaj puta odlučili smo se razgledati arenu „izvana“, s obzirom da se s više pozicija pruža veoma lijep pogled, kako na vanjski, tako i na unutarnji dio arene.
Dok prolazimo ulicama Pule, nailazimo na kip njihovog poznatog boksača – Mate Parlova. Jedan njegov kip također možete vidjeti i u Fažani, s time da je uočljiva razlika. Dok onaj Parlov u Puli ima više gospodski karakter, onaj u Fažani više se ističe po borbenom stavu.
Još jedna poznata ličnost na koju možete naletiti u Puli je i James Joyce, irski pjesnik, pripovjedač i romanopisac, koji je u Puli 1904. i 1905. godine radio kao profesor engleskog jezika u Berlitzovoj školi, predavajući uglavnom austro-ugarskim časnicima. Također, u Puli postoji i kafić “Uliks”, nazvan po njegovom romanu. Dok smo hodali ulicama Pule, naletjeli smo i na javnu pipu, odnosno „špinu“ kako tamo kažu. Međutim, Alenka kaže da je otvorena do 14 sati. Očito i pipe imaju radno vrijeme, a ne samo ljudi. Odlazimo i u obilazak Zerostrassea – podzemnih tunela u Puli.
Bilo mi je zanimljivo kako je, nakon stoljeća i stoljeća talijanskog utjecaja u Istri, nešto tamo uspjelo zadržati i njemački naziv. Radi se u stvari o podzemnom sustavu tunela-skloništa (prolaza, galerija i rovova) koji su austrougarske vlasti izgradile neposredno pred Prvi svjetski rat za potrebe sklanjanja ljudi u slučaju izravnih zračnih napada na grad. Alenka je također spomenula kako se u Zerostrasseu znaju održavati tulumi, primjerice za Novu godinu. Jednu zanimljivu anegdotu smo doživjeli dok smo krenuli liftom iz Zerostrassea gore prema Kaštelu. Naime, lift je stao pa smo tako bili zapeli. Bilo nas je 7 u liftu. Neki od mojih suputnika u liftu zovu hitne telefone, vatrogasce i one koji su nam prodali te karte. Alenka je bila dovoljno poduzetna da nam je čak svima osigurala i povrat novca za karte koje smo platili, a ispostavilo se da lift stao jer je došlo do nestanka struje. Cijeli zastoj trajao je, ako se dobro sjećam, oko pola sata.
Nakon što smo razgledali Kaštel i sjeli na kavu kod Danteovog trga, Alenka susreće poznanika kojem je rekla da smo oko 45 minuta bili u liftu. Dok su završili razgovor, on je prokomentirao još „Bome nije lako zapet u liftu na sat vremena!“. Da smo malo dulje razgovarali i prepričavali još bi ispalo na kraju da smo bili ondje zarobljeni pola dana, a ne pola sata. Sve u svemu, čovjek nakon što izađe iz lifta u kojem je bio pola sata svakako bude zahvalniji na svježem zraku.
Tijekom obilaska grada prolazimo i pored Arheološkog muzeja, kao i Doma hrvatskih branitelja u Puli. Alenka je napomenula da se ondje nekada održavao sajam knjiga, a tu je također bio i disco klub Marelica. Danas se ponekad prostorije Doma iznajmljuju za vjenčanja i maturalne zabave, a u njegovoj pozadini također je i veoma lijepi vrt. Nekad je također bio poznat i kao mornarički kasino, te je odmah po završetku gradnje okupljao elitne stanovnike Pule, a također i inozemne goste. Sagrađen je 1872. godine, a posjetili su ga skladatelj opera Franz Lehar, car Franjo Josip I., Karlo I. i Wilhelm II.
Za kraj dana ostavljamo lokaciju za koju se također sjećam da smo ju posjetili u osnovnoj školi, a to je akvarij u Puli. S obzirom na to da se akvarij proteže na čak četiri razine, preporučio bih da izdvojite barem 2 sata za obilazak, jer uistinu ima pregršt toga što možete gledati. Hobotnice, morski psi, morske mačke, raže, školjke, ribe (među kojima su mi najviše cool se činile one iz Potrage za Nemom – žuti tang, plavi tang i riba klaun), Amazona – svatko će naći nešto za sebe, bez sumnje. Vjerujem da bi (morski) biolozi, ekolozi i pripadnici sličnih struka ondje komotno mogli provesti cijeli dan.
Putovanje je bilo dugotrajno, opsežno i sadržajno. Ono što sam shvatio je to da imamo uistinu pregršt toga lijepoga za ponuditi stranim i domaćim turistima. Nin je jedna od kolijevki hrvatske povijesti, kao i Zadar. Senj se može ponositi svojim uskocima, Nehajem i brojnim književnim i vojnim junacima. Istra također ima svoj šarm, bilo da se radi o njezinoj obali ili unutrašnjosti. Ukratko, za koju god od spomenutih lokacija da se odlučite, ne možete pogriješiti, to je sigurno.
