Autor: Ivan A.
1. dio: Nin – Zadar – Senj
- 14.8. Nin – Zadar
- 15.8. Zadar – Senj
Ovo putovanje sam počeo konkretno „planirati“ kojih 3-4 dana prije puta. Međutim, kako će se kasnije vidjeti, možete planirati koliko želite, do najmanjih detalja, ali ne možete uvijek imati sve pod kontrolom, jer se često dogode neplanirane stvari i razvoji događaja. Ovaj godišnji odmor sam toliko iščekivao da samo što nisam odmah nakon poslijepodnevne smjene u petak poletio na nj. Međutim, odlučio sam ipak prespavat tu noć još doma, pa rano ujutro u subotu krenuti prema obali.
1. dan, 14. 8. (Nin – Zadar)
Ove godine godišnji sam odlučio odmah iskoristiti što je aktivnije moguće. U petak nakon popodnevne smjene tako je uslijedilo pakiranje za autobus u subotu rano ujutro. Da sam bio otkvačeniji, otišao bih odmah u petak noćnim busom do prve destinacije, ali odlučio sam ipak malo „stat’ na loptu“. Subota, odmah u 6 ujutro krećemo busom iz Zagreba u smjeru Zadra. Plan je bio čim dođem u Zadar (9.30 po rasporedu) ostaviti stvari na kolodvor i ukrcati se na autobus za Nin (10.30 po rasporedu Flixbusa). Prva komplikacija se dogodila u tome što je autobus kasnio s dolaskom u Zadar (oko 10.10), i već sam mislio da neću stići ostaviti stvari i ukrcati se na bus za Nin. Nekako sam brzinski uspio odnijeti stvari do garderobe, i pitati gospođu koja radi za Flixbus s kojeg perona kreće autobus za Nin, da bih onda tek doznao da autobus kasni 20 – 30 minuta (u što sam se dodatno uvjerio kada sam vidio mail s istom obavijesti). Sad sam počeo razmišljati hoću li uzeti nešto za jesti, stignem li uopće i to obaviti. Fora stvar na kolodvoru u Zadru – imaju utičnice gdje možete, primjerice, uštekati punjač i napuniti mobitel. Naposljetku se ono „kašnjenje 20 – 30 minuta“ u dolasku pretvorilo u skoro sat i pol, tako da sam za Nin iz Zadra krenuo tek oko 11.45, 11.50.
Srećom, vožnja do tog simpatičnog i povijesno važnog gradića nije dugo trajala (kakvih 20-ak minuta). Ne želim gubiti vrijeme i odmah po dolasku krećem u razgledavanje. Tako vas nakon par stotina koraka od autobusne stanice prvo dočekuje kip kneza Branimira (ovo je prilika da se podsjetimo da je papa Ivan VIII. u pismu blagoslovio kneza Branimira i hrvatski narod, što se uzima kao prvo priznanje, odnosno svojevrsna preteča prvog međunarodnog priznanja Hrvatske, a spomenuti događaj dogodio se 7. lipnja 879. godine). Kip kneza Branimira na neki način kao da čuva južni prilaz mostu, preko kojeg pristupate Donjim gradskim vratima i ulazite u povijesnu jezgru grada. Još nekoliko stotina koraka naprijed će vas dočekati kip Grgura Ninskog (još jedan sličan nalazi se u Splitu). Lijepo su se nekako dogovorili Grgur i Branimir – prvi čuva sjeverni, a drugi čuva južni dio grada. Kip Grgura Ninskog se pak nalazi nedaleko Crkve Svetog Križa, poznate kao “najmanje katedrale na svijetu”, a svakako predstavlja najpoznatiji povijesni spomenik u Ninu. Upravo dok sam pristizao u područje oko spomenute crkve, u njoj su bili neki strani turisti, koji su pjevali duhovne pjesme u crkvi, i sjećam se da mi se akustika tada činila odličnom. Na neki način ti turisti kao da su održali neki svoj privatni koncert. Nekako kao da sam u glavi otputovao u srednji vijek i zamišljam kako je bilo ljudima na misama u toj crkvi još prije 1200 godina. U toj povijesnoj jezgri Nina možete naći i ostatke rimskog hrama, s obzirom da je Nin nekoć bio poznat kao rimska kolonija pod nazivom Aenona. Koliko sam uspio istražiti, u Ninu ima i drugih zanimljivih stvari za posjetiti, poput muzeja soli i muzeja ninskih starina. Unatoč tome, odlučio sam se malo osvježiti i otići na plažu, pa sam tako izabrao kupanje na Kraljičinoj plaži, gdje se kupala naša prva kraljica, odnosno žena prvog hrvatskog kralja Tomislava.
Inače, radi se o najduljoj pješčanoj plaži u Hrvatskoj, a vrijedi istaknuti i to da se u blizini plaže nalazi najveći lokalitet ljekovitog blata u Hrvatskoj. Vidio sam tom prigodom nekoliko ljudi koji su stavljali to blato na sebe, ali osobno nekako nisam bio raspoložen za takve akrobacije. U sjećanju mi je ostalo kako je plažom prolazio neki tip koji je vozio nekakva kolica na kojima je bila i truba koju je povremeno upotrebljavao kako bi ljudima dao do znanja: „Ej, tu sam, pogledajte me i poslušajte što imam za ponuditi!“. Bio sam praktički sto posto siguran da prodaje sladoled, ali kada sam se okrenuo i vidio o čemu se radilo – ispostavilo se da je prodavao kukuruz. Znam da ljudi mogu u svako doba godine jesti kukuruz, ali nekako mi je ipak kroz glavu prošlo: „Pa dobro, koliko često ljudi jedu kukuruz, a koliko često sladoled na plaži?“ Nekako sam i dalje ostao dojma da bi bila puno bolja ideja da je netko vozio sladoled u kolicima po plaži, jer bi zasigurno puno više ljudi to uzelo. Sigurno vas bolje osvježi sladoled nego kukuruz. Možete reći da sam previše konvencionalan i konzervativan, ali ostajem pri tom mišljenju. Ali ajde, možda se baš zato po tome “Ninjani” mogu izdvojiti kao posebni. Još jedna blesava stvar koja mi se dogodila na putu od mosta do Kraljičine plaže: neki čovjek se vozio biciklom uz obalu, i doslovce svakoj osobi koja je prošla pored njega je dobacio nešto što je zvučalo poput „čagal!“. Svatko kome je to doviknuo se okrenuo i u čudu gledao za tim čovjekom. Valjda je barem on znao što bi to trebalo značiti. Vjerojatno se radilo o primjerku neke lokalne „karikature“. Kako gotovo svaki grad ima svoje ekscentrične šaljivdžije, tako mora imati i Nin. Sve u svemu, Nin mi se činio veoma simpatičnim gradićem. Ima lijepe plaže, nije bilo previše ljudi (doduše, možda to ima veze s činjenicom da sam grad posjetio u razdoblju od 12 do 15 sati, kada je najveća vrućina), osim na Kraljičinoj plaži gdje se tražilo mjesto više. Iako malen gradić, obiluje povijesno značajnim znamenitostima. Stoga bih preporučio svakome tko se nađe u blizini da izdvoji par sati za obilazak grada. Ako bih morao sažeti Nin u nekoliko riječi – malo mjesto, ali velika povijest.
U 15 sati je bio autobus natrag za Zadar, u koji dolazim oko 15.30, i po dolasku na kolodvor kupim stvari i konačno odlazim na ručak (dotad sam od zore do 15.30 pojeo bananu i par oraha i sušenih brusnica). Nekako mi je na ovom godišnjem najbolje došlo do glave koliko je tijelo sposobno promijeniti neke navike kada izađe iz rutine. Uzimam tako na prvom najbližem mogućem mjestu (čitaj: autobusni kolodvor) tortilju s piletinom. Odlazim ostaviti stvari u hostel i malo predahnuti. Nakon toga malo lutam glavnim ulicama Zadra (u Zadru sam bio već tri ili četiri puta jer je moja sestra ondje radila pa sam ju posjećivao, stoga si nisam davao neke prevelike ambicije kada su u pitanju obilasci glavnih gradskih znamenitosti, kad sam ih već imao priliku vidjeti). Upoznajem malo ljude iz sobe u hostelu (Portugalac Manuel, Švicarka Anna i Nijemica Patricia – izgovorila je ime kao Patriša – prije mi djeluje američki nego njemački, ali, ajde, neka joj bude), pričamo, odlazimo na pivo, Patricia nas zove i na nekakav koncert cover grupe Queena. Na kraju je samo ona otišla na taj koncert. Ja pak ni inače nisam neki preveliki fan te grupe, a kamoli da bih dao 120 kuna za neki cover band – jednostavno, uopće nisam bio zainteresiran. Usput sam im napomenuo da mi je žao ako ću probuditi nekoga u sobi s obzirom da ću se morat ustat oko 5 sati da stignem na autobus, a Patricia je samo racionalno uzvratila „nema problema, jer onaj tko želi spavati, neće odsjedati u hostelu“.
Od glavnih znamenitosti možete svakako posjetiti Crkvu svetog Donata, Crkvu svetog Krševana, forum, most, morske orgulje, Pozdrav suncu, gradska vrata, Katedralu (svete Stošije) s dojmljivim zvonikom, rivu, Arheološki muzej, Trg pet bunara, zgradu prvog (dominikanskog) sveučilišta u Hrvatskoj, Kneževu palaču i brojne druge. Soba u hostelu je inače bila dosta skučena, manja od hostelskih soba na koje sam inače navikao. Ipak, imala je svoju kupaonicu i wc, te postoji mogućnost na svakom krevetu navući zastore s prednje i bočne strane, s čime dobivate nešto više privatnosti. Također, svaki krevet ima svoje svjetlo i utičnice, a cijeli taj dizajn i raspored jednim dijelom me podsjetio na one japanske „kapsula-sobe“, premda je ovdje ipak bilo nešto prostranije od toga.
2. dan, 15. 8. (Zadar – Senj)
Idući dan ustajem rano ujutro, pakiram stvari i spremam se za odlazak na ranojutarnji autobus za Senj. Što se još tiče Boutique hostel foruma (smještenog tik pored Crkve svete Stošije i njezinog zvonika na Širokoj ulici), moram svakako napomenuti da je osoblje jedno od najboljih koje sam imao priliku susresti, jer su veoma pristupačni, uslužni, pristojni i uvijek spremni pomoći. Takvi ljudi mogu biti kičma našeg turističkog i ugostiteljskog sektora. S takvim dobrim dojmovima opraštam se od Zadra i sjedam na autobus za Senj, u koji stižem oko 11 sati. Na stanici me dočekuje prijateljica i kolegica s posla Dora, koja ima vikendicu u blizini Senja pa se ljubazno ponudila provesti me po gradu. Od podataka koje mi je spomenula o gradu u sjećanju mi je ostao taj da je prva stanica za punjenje Tesla automobila u Hrvatskoj otvorena upravo u Senju, što je dojmljiv podatak koji u veoma pozitivnom aspektu može istaknuti grad. Taj Tesla „supercharger“ otvoren je još 2015. godine. S obzirom da je 11 sati i vrućina počinje jačati, sjedamo prvo na kavu da predahnemo. Zatim odlazak na plažu, kupanje, ručak i popodnevni odmor. U kasnim poslijepodnevnim satima (ili predvečernjim – kako vam je draže) sastajem se i s prijateljem s faksa Markom koji je u Senj došao automobilom, što nam je povećalo fleksibilnost i mogućnosti za kasnije obilaske.
Navečer odlazak u Katedralu na misu, nakon čega slijedi obilazak poznate tvrđave Nehaj. Očito je kako tvrđava dominira gradom, a ima pravilan, četvrtasti oblik, te u njoj možete naučiti puno, ne samo o povijesti grada Senja, već i o senjskim uskocima. U samoj tvrđavi, osim dojmljivog pogleda koji se pruža s njezinog vrha, kao i brojnog naoružanja i vojnih odora, najveći dojam na mene ostavili su citati drugih ljudi o senjskim uskocima koje možete naći u prizemlju. „Borba između Mletaka i uskoka nalik je na boj između lava i komarca“ (Minucio Minuci), „Predziđe Dalmacije“ (Kralj Matijaš), „Jedina tvrđava u državi“ (Rudolf II.) samo su neki od njih, koji u posjetiteljima mogu itekako pobuditi strahopoštovanje. Nema zafrkancije sa senjskim uskocima.
2. dio: pročitajte ovdje –> Senj – Poreč – Buzet – Brijuni – Fažana
- 16.8. Senj – Poreč – Buzet
- 17.8. Buzet – Brijuni – Fažana – Pula
3. dio: pročitajte ovdje –> Putopis Pula
- 18.8. Pula