Pogled na jadranske otoke s palube jedrilice je nešto posebno
Autor: Darko S.
Običan radni dan na poslu, telefonski poziv mog prijatelja i neočekivano pitanje: “Šta radiš krajem šestog mjeseca?”. Hm. Ne znam, uvijek imam nekih obaveza, odgovaram zbunjeno. “A jesi li slobodan i voljan pridružiti nam se na jedrenju po Jadranu kao gost naše kompanije?” glasilo je novo pitanje. Gledam u slušalicu i ne vjerujem!
– “Jesam”!!!
________________________________________
I da sam imao nekakvih obaveza, odmah bih ih otkazao. Uslijedila je razmjena mailova s detaljnim uputstvima, tajmingu, opremi, zadacima ….
Na kraju se ispostavilo kako su uputstva bila predetaljna. Potrebna je bila samo dobra volja i osmijeh!
Nervoza, iščekivanje polaska, pretresanje po spisku neophodnih sitnica, pregledanje do sada objavljenih sadržaja o jedrilicama, o jedrenju, po netu, analiza iskustava pojedinih jedriličara činili su svoje…
I dolazi taj dan.
Utorak, 23.06.15.
Ekipa se okuplja u lokalnom kafeu u blizini kompanije domaćina “Alf-Om”. Ići ćemo s dva automobila. Od poznatih suputnika, tu je Slobodan, jedan od naših domaćina i kolega Dalibor. Ostali momci su ili već bili na jedrenju ili je i njima prvi put kao i meni. Kratka kafa i dogovor, krećemo ka marini Kremik pored Primoštena. Lagana priča i upoznavanje putem. S nama u autu i Milan, mladi kolega po struci. Prva pauza u Drvaru i kratko osvježenje u kafeu.
Ukrcavanje na jedrilice je bilo planirano do 15h, mi stižemo na vrijeme i lagano se pripremamo, pakiramo, uživamo u suncu, tražimo free wifi u okolini i …
Internet je prepun detalja o Sun Odyssey 43 jedrenjacima, pa ja neću ovog puta…
Zajednička slika obje posade, prije polaska za uspomenu! A uspomena će tek biti 🙂
Također, prije polaska izdaju se važna upozorenja za boravak na jedrilici: voda se mora štedjeti. 400 litara na nas 10 nije mnogo, pa umivanje i pranje zuba mora biti striktno štedljivo. Tuširanja nema na brodu, koristiti tuševe na lokalnim plažama, kao i ostale usluge turističkih naselja i marina. Voda za piće je flaširana. Struja se štedi. Punjenje telefona moguće je samo ako nije uključen navigacijski uređaj na punjač. Nema bespotrebnog osvjetljenja. Praksa su LED žarulje. Akumulatori se moraju čuvati. O smeću svi brinemo.
Isplovljavanje je u 16h. Valovi ne obećavaju previše uživanja. More se baš “diglo”. Za mene, čini mi se i previše. Posmatram Željkovo lice i tražim nijanse koje bi me obeshrabrile. Nema ih. Čovjek, ni da trepne. Kontam, nemam ni ja potrebe za brigu 🙂
Željko nosi čin admirala, inače je profesionalni, certificiranii skiper s višegodišnjim iskustvom. Na drugoj jedrilici je skiper Zlaja , također s nekoliko godina iskustva i licencom.
Raspoloženje na nivou. Lagano međusobno upoznavanje i priča počinje, iako nas valovi pokušavaju ometati.
Nakon sat vremena plovidbe na motor, Brano (kapetan i brodska majka) iznosi mezu i čašicu ljutog za sretan put i mirno more! Hm, vrlo čudno iskustvo kad po takvim valovima. Pokušavate staviti parče “suhog” u usta ili popiti neki gutljaj pića, a da pri tome ne prospete ništa iz čaše 🙂 Slika iz tog perioda nevremena baš nešto i nemamo. Valjda razumijete zašto 🙂
Jugo na momente pojačava, pa slabi, a valovi se ne smanjuju. Željko kaže da su tog jutra bili još veći. Nekako ne mogu shvatiti da mogu biti veći nego što jesu, ali on je stari vuk, vjerujem mu, zna bolje nego mi početnici 🙂
Današnja destinacija je uvala Šešulja, mjesto Maslenica, otok Šolta.
Uplovljavamo negdje oko 20h. Put do Šolte je bio hm hm … NE NE NE SMIJEM o tome pisati! 🙂 Strašno! Morske tegobe, ja otvorio “sezonu”. Ode i rakija i suho meso. Moji najbolji prijatelji bile su dvije sajle na krmi koje su me čuvale da ne padnem u more 🙂 Težak je život moreplovaca. A moje i naše “morsko krštenje” baš prvi dan 🙂
Jedrilica se sidri. Tu već učimo prva pravila i zakonitosti sidrenja, sakrivanja u zatone, borbu protiv morskih struja ….
Dobro smo mi to odradili. Kao da smo došli na drugi planet. Ni valova, ni vjetra, ni mučnine ni… osim mnogo priče i smijeha 🙂
Uskoro i večera. Brane, vrhunski sprema hranu, tako sam čuo, a on je to svakodnevno dokazivao.
Na meniju su morski plodovi. A šta bi drugo? Kako se na brodu večera? S padom večeri treba vam dugi rukav, oko “trpezarijskog stola” mjesta za
6 ljudi. Prva tura gladnih sjeda i odmah se prihvata tople hrane. Poneka čašica vina ili konzerva piva , zatim dolazi i druga smjena za sto. Druženje se nastavlja. Nakon valova smijeh sve jači.
Imamo i gosta na brodu. Tu je Željkov rođak koji je usidrio svoju brodicu nedaleko od nas (Crvena brodica). Momci na drugoj jedrilici odmah do nas. Dopire smijeh sa njihove palube.
Kratka šetnja po Maslenici. Prija hodanje po čvrstom tlu. Mjesto malo, lučko, pitomo, ušuškano u uvalu, a sa pučine zaštićeno otočićima Balkun, Saskinja i Polebrnjak. Krademo wifi gdje god stignemo , a sličice se već se šalju po mrežama i mailovima 🙂
Spavanje! Djeka i ja smo cimeri u sobi ispod zadnje palube.
Soba s velikim krevetom gde je, siguran sam, bilo mjesta za najmanje još jednu odraslu osobu. Takvih soba ima još jedna, simetrično
od naše. Na pramcu se nalaze dvije sobe koje su mnogo oskudnije s prostorom, a u jednoj se čak spava na sprat kao u konzervi. To me je podsjetilo na podmornički smeštaj koji sam vidio, nekad, davno! 🙂
Dnevna soba ili “admiralova” rezidencija! 🙂
Mislim da je bilo dovoljno par sekundi da utonem u san. Blago ljuljanje jedrilice čini da san dođe trenutno, a krevet udoban. Vrijeme povečerja negdje oko ponoći! 🙂
Vreća za spavanje je nepotrebna. U potpalublju prilično toplo. Dovoljne su brodske plahte.
Srijeda, 24.06.15.
07h, jak udar vjetra, zanošenje cijele jedrilice i naglo startanje motora me je probudilo u sekundi. Vojnik u meni skače na znak opasnosti. Kiša pada po vjetru. Jedrilica biva bačena na stijene, ali je Željko pravovremenim uključivanjem motora to spriječio. Kiša jaka, jedrilicu protiv vjetra i struje mora držimo na gasu sa zategnutim konopima i tako nekih skoro pola sata, sve dok se nebo nije smirilo.
Izgleda da je to bio zadnji trzaj lošeg vremena i čisto, kao napomena – nebo i more u sekundi mogu postati neprijatelji na pučini.
08 h, Brano iznosi doručak. Hrenovke, kajgana s kavom ili čajem. Vrhunski. Pravimo plan za dalje. Destinacija – Paklenski otoci.
10 h isplovljavanje i vožnja na motor ka otocima. Tijekom vožnje sakrivamo se od sunca koje prililčno peče, a priča ne prestaje. Teme? Razne. Pokušavam naučiti što više o životu na brodu, pravilima, vjetru, vjetrokazu, jedrima, …. Laganom vožnjom stižemo u šire područje odredišta. Svaki otočić priča za sebe. Mali zatoni, vale, drage ili kako god, u svakoj već usidrene jedrilice.
Tu smo oko 14 h! Kupanje.
Skokovi s pramca, pa preko krme, ponovo na palubu i opet skok.
Čista uživancija! Pure nature!
Iz kuhinje dopire miris nečeg lijepog. Pavlovljev refleks najavljuje gozbu. Brano oko 15 h najavljuje ručak i lagano se okupljamo oko stola. Gulaš. Savršen. Bogat. Ukusan.
A nakon ručka može nešto slatko – na brodski način. Brano (Alf-Om), naš kuhar, kapetan po “činu”.
Naravno hladno pivo i vino su tu.
Ima i Karlovačkog, ledenog!
18 h: polazimo za Palmižanu. Opet lagana vožnja, kombinirana, na motor, a i na jedra. Vožnja na jedra, vrhunski doživljaj. Tišina, naginjanje jedrilice, ubrzavanje i usporavanje u zavisnosti od jačine vjetra i ugla jedara. Šuštanje vjetra preko sajli. Ležanje na palubi. Sunčanje. Misli koje lutaju negdje daleko.
Lagano klizimo u Palmižanu.
Sidrenje u blizini marine. Sad već iskusne ruke “marinaca” krote galije vežući ih za stijene na jednoj strani, a sidrom na drugoj.
Iskrcavamo se i kroz šumarak…
… i pored nekoliko lijepih restorana ulazimo u marinu u kojoj je usidreno mislim, oko milion jedrilica 🙂 možda sam se i zabrojao, ali bilo ih je … oko …
Atmosfera na palubi vrhunska. Svako ima neku svoju priču. Pokušavam Željka ” na mala vrata” uvući u klub bajkera svojim iskustvima sa putovanja, al tvrd je on orah. Prodao je dušu morima i palubi! No, uporan sam ja.
21 h, večera na palubi. morski plodovi. Opet vrhunski ukusni. Druženje do kasno u noć. Oko stola na palubi premalo mjesta za sve nas. Muzika s druge jedrilice dopire i do nas.