Moja prva ekskurzija
Autor: Maro M. (10)
Već posljednjih mjesec dana sanjamo o ekskurziji. Konačno, došao je dan ekskurzije: 8.5.
Jaaaaaaahuuuuuuuuuuu! Veselimo se ne bi da smo maturirali 😉 , a tek četvrti osnovne škole.
Ništa me nije briga! Samo ekskurzija! Imam kofer iz snova: sa šifrom! S koferom i mamom idem ravno prema busu. Pozdravim se s mamom, dam kofer vozaču da ga spremi u prtljažnik, pronađem cimera i juriiiiiiiiiiiiššššššššš u autobus 🙂 .
Sjeli smo na gornji kat busa pri zadnjim sjedalima. U rukama mi se stvori moj Mp4, slušalice u ušima.Vozimo se busom, dakle.
Nakon nekog vremena, dižemo se sa sjedala. Zašto? Stigli smo na tvrđavu Klis. Idemo gore. Lijepe li tvrđave! Izvanka, naravno. Idemo na tvrđavu. Vidimo neobičan prozor. Tu se našao i top. Okupimo se oko njega i slušamo vodiča. Pričao nam je legende o tvrđavi, kome je služila i zašto se tako zove.
Sama tvrđava je bila ”ključ Salone”, a tada se ključ nazivao kliša. Kasnije se zvala Kliška tvrđava, a nakon nekoliko stoljeća, nazvali su je tvrđava Klis. Tvrđava ima i uske prozore koji idu nakrivo. Takvi su jer tako nisu mogla proći protivnička oružja, a i zato što se tako moglo bolje naciljati s lukom i strijelom. S tvrđave se pruža prekrasan pogled na Split.
Nakon tvrđave smo išli u Split na ručak. Jeli smo pohanu piletinu i pomfrit. Ručak po izboru djece.
Mi i djeca OŠ Slanog smo ušli u autobus. Nije to bio naš autobus, niti obični gradski autobus. Bio je to crveni bus bez krova – panoramski. Ušli smo i sjeli na savršeno bijele stolice. Vožnjom smo vidjeli krasne fontane, Splitsku rivu, Dioklecijanovu palaču, itd. Nakon toga smo ušli u Dioklecijanovu palaču koja je – cmok!
Napokon, idemo iz Splita i krećemo u našu posljednju točku u programu prvog dana: Solin, bivšu Salonu. Tamo se nalazi velika livada. Raspodijelili smo se na dvije grupe: nogomet i kotrljanje niz veeeeeeeeeeeeeeeeeliku nizbrdicu. Nakon toga, napokon idemo u Primošten i hotel Zora. Put je bio dug i dosadan, no sve to sjedenje se isplatilo. Stigli smo u hotel!
Znači, dobijemo ključ, spremimo se za večeru, razgledamo sobu, pričamo s drugima i što već ne. Slijedila je večera. Nakon večere imamo sat i po slobodnog vremena. Moj cimer i ja zovemo prijatelje i prijateljice. Na početku nije došao nitko, ali petnaest minuta kasnije-bila je puna soba. Čak su i učiteljice znale za naš party. Nakon lijepe zabave, slijedio je disco u kids klubu u hotelu. Bio je to disco za pamćenje i znojenje. 🙂
Vratili smo se u sobe tek u 23:20! Bili smo mrtvi- umorni. hahah
DRUGI DAN – NIN i ZADAR
Sljedeći dan putna odredišta su bila: Nin, Zadar i na kraju povratak u hotel.
Dižemo se i doručkujemo. Uđemo u autobus i krenemo prema Ninu.
Nin. Na ulazu vidimo spomenik kneza Branimira. Zatim razgledamo crkve i spomenike.
Vidjeli smo i crkvu Sv. Križa, spomenik Grgura Ninskog itd.
Nakon Nina smo išli u Zadar.
U_tvornici Maraska se proizvodi skupi hrvatski poznati liker-Marascino. Šetali smo rivom i vidjeli Pozdrav Suncu: jedan od novijih zadarskih spomenika. Napravio ga je poznati hrvatski arhitekt zbog rečenice koju je u Zadru rekao Alfred Hitchcock:
– Dokle god sam putovao i gledao zalaske Sunca, Zadar mi ima najljepši. (citat A. H. : »Zadar has the most beautiful sunset in the world, more beautiful than the one in Key West, in Florida, applauded at every evening.« – prim. urednica)
Vidjeli smo i Morske orgulje, Rimski forum, Stup sramote, ostatke hrama, Crkvu Sv. Marije, Kalelargu i Crkvu Sv. Stošije. Bili smo i u maloj slastičarni koja je najbolja u gradu. Sjeli smo na zidiće u forumu, a sa strane smo vidjeli i najpoznatiji spomenik u Zadru: Crkvu Sv. Donata.
Nažalost, u crkvu nismo mogli ući. Bilo je oko 16:20 i spremali smo se za povratak u hotel.
U autobusu opet ista priča: vika, svađa, šala, smijeh, a ja k’o ozbiljan čovjek slušam glazbu, sjedim i ne mičem se.
U hotelu isto – sve ispočetka: uzmi ključ, pođi u sobu, spremi se za večeru, večeraj itd. Čekaj!
Sjećam se da mi se prije disca zablokirao kofer, tj. šifra i da ga je i vodič jedva otvorio. Zatim opet disco, ali smo te noći birali mistera i miss ekskurzije. Bilo je mnogo kandidata i kandidatkinja, ali samo ih je ostalo osam, a od osam ih je ostalo dvoje: mister i miss. Ovu noć smo bili umorniji nego prošlu. Pa nije lako šetati cijelim Ninom i cijelim Zadrom, ni putovati 3 sata.
Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz. 🙂
POSLJEDNJI DAN – NP KRKA, Ranč Mustang, Dubrovnik
Nažalost, stigao je i posljednji dan ekskurzije:10.5.
Treći dan su nam odredišta bila: NP Krka, Ranč Mustang i Dubrovnik.
Opet smo se digli, doručkovali, ušli u bus i krenuli prema Nacionalnom parku Krka. Jako sam se veselio tome. Od svih mjesta koje smo planirali posjetiti Slapove Krke sam najviše iščekivao. Znači, došli smo do čuvenog NP Krka. Vidjeli smo male vodopade, lijepe vodopade, doslovno sve. Zatim, od žeđi nismo mogli ići dalje. Ugledali smo baš super fontanu. Nakon toga smo pošli na ranč Mustang. Bili smo gladni kao tri vuka. Jeli smo pohanu piletinu i pomfrit već treći dan. No, ovaj put smo se stvarno morali najesti, jer nas je čekao dug put.
Eto, došla je ta posljednja vožnja autobusom.Vratili smo se u Dubrovnik i svojoj kući. Dočekao me tata,dođosmo doma, podijelio sam darove i počeo pričati o putovanju, no sada vam neću pisati o tome, jer je priča skoro ista – kao što sam ovo našvrljao. 🙂
Nas mali putopisac ima stila. Veselo i lezerno. Fotografije su stvarno izvrsne. Nadam se da ce nas pocastiti jos kojim putopisom u buducnosti gdje cemo opet imati priliku vidjeti kako to sve izgleda u ocima djeteta.
S malo godina, ali pronicljivim ocima i velikim zanimanjem za prirodu, proslost i okolis uopce, ti mozes nastaviti s opisivanjem svojih buducih putovanja.
hvala ina
Bravo za Mara!