Autor: Vlatka Glasnović
Otok Prvić
Ljetnikovac Fausta Vrancica 
Ovim se puteljkom jednom davno šetao Faust Vrančić, možda je baš ovdje dobio neku zamisao za novi izum 
Prvić Šepurine sa srednjevjekovnom crkvom sv. Jelene Križarice
Prvić je otok sa petstotinjak stanovnika, tri crkve, niti jednim automobilom i par bicikala
Detalj sa starog zvona 
Način prijevoza 
Napuštena privatna uljara
U Općenitoj pučkoj školi (1877.) nekad se učilo o ćudorednosti, marljivosti, poljodjelstvu, krasopis …, danas je ostala tek ruševina
Dvije prijateljice – zelena i plava šjora 
Kamen skaline i škure 
Ruševina Općenite pučke škole 
Jedno od mjesta snimanja filma Svećenikova djeca 
Kugina kuća ili kuća starog Perulina 
Poznato je da umjetnici nisu prebogati ljudi pa umjesto hotela mogu koristiti ovaj mali caritas za umjetnike
Otok Tijat je posljednje počivalište otočkih magaraca, ali i mjesto odakle se odvozio kamen za gradnju kuća. Danas je obitavalište muflona
Instalacija u dvorištu… 
… s neaktiviranim primjercima
Memorijalni centar Faust Vrančić
Ugodnom šetnicom dolazi se do Prvić Luke gdje je smješten Memorijalni centar Faust Vrančić. Projekt vrijedan preko 1 300 000 eura financiran je iz EU fondova.
Memorijalni centar ‘ Faust Vrančić ‘ – padobranac 
Faust strpljivo čeka svoje goste 
Prototip žičare 
Viseći most 
Vrijeme za poć’ leć’
Turski han u Vrani
Posljednjeg dana moga puta usput sam još svratila na hladni sok u pravi turski han u Vrani koji je davno prije bio grad na mletačko-osmanskoj granici. Ovdje je rođen Josip Mašković, tj. Jusuf paša koji je bio vrtlar na sultanovom dvoru, a kasnije zapovjednik turske vojske. Godine 1644. počeo je s gradnjom svoje rezidencije kako bi u njoj boravio tijekom mirovine. Međutim, njegova tragična smrt spriječila je završetak gradnje.
Turski han u Vrani 
Han 
Unutrašnjost turskog hana 
Han
500 radnika svakodnevno je marljivo gradilo han, tek 370 godina kasnije svratište je otvorilo vrata svim dobronamjernim putnicima kao mjesto za okrijepu. Najzapadniji je spomenik islamske civilne arhitekture u Europi kako je navedeno na info-ploči.
Prvi zajednički projekt Ministarstva kulture i Europske unije, kulturno je dobro od nacionalnog značaja.
Velebit
Što više putujem, više mi se putuje. Da, što se više vozim, više ju volim. Možda otrcano zvuči, ali tek sad shvaćam pravo značenje stihova: Velebite, vilovito stijenje, ljubim tvoje mirisavo smilje ili Zagoro, lijepa li si; Vedro nebo, vele gore; sinje more; ljubim te do bola, dragulj s bezbroj boja; sretna dok te gledam ili, ukratko, Lijepa naša Domovino. Otkrivam zanimljiva mjesta kojih ima sve više, ponekad i skrećem s puta ako baš zatreba. Samo ne voziti brzo jer se tada promaše smeđi putokazi. Naravno da ima još mjesta koja su zanimljiva i u ovom djelu Hrvatske. Turizam nije samo more, turizam je nešto puno više, a pogotovo danas kad turist teži onom kulturnom koje se očito i kod nas sve više razvija i to je ono što veseli i obogaćuje.
Ostaj mi dobro do drugog puta 
RIP, prizor nakon požara 
Pogled na Vransko jezero 
Velebit
Tebi jedinoj…
Volim svaku kap tvoga sinjeg mora,
svaki suhozid tužno napuštenog dvora,
svaki kamen vilovitog stijenja,
oblak iznad mene – slika je sve jasnija…
I dok gledam sa svih strana svijeta,
planine, šume, doline očima tvoga djeteta…
ne znam dal’ stati il’ zastati?
Sad tek shvaćam koliko te volim;
sve te više želim, svakim putem novim.