Bijeg iz Atene…Korint noću, Korint danju…Peloponez…
Autor: Anton
Zašto baš u Grčku?
Pa da pomognemo malo ljudima. U banani su. Dužni k’o Grčka. Može se reći da Grci grcaju u dugovima. Svih naših dvadesetak godina lopovluka, mila je majka za grčki vanjski dug. Nije da brinem za njih, izvukli su se oni i iz većih teškoća, ali da će biti lako, neće. Moram priznati da mi, turisti, to ne osjetimo. Svugdje sam pitao za krizu i svi sliježu ramenima. Kao, nije to ovdje kod nas, to je u unutrašnjosti. Onda pitaš ove u unutrašnjosti, a oni kažu da je to kod ovih drugih. I tako dalje. Ludi ovi Grci, nisu ni svjesni da su u krizi.
Meteora nam je bila plan za prvi dan Grčke. Dalje smo bez plana. Sreća da imam dobru probavu pa svako jutro na zahodu odlučim za dalje čitajući netom kupljeni vodič. Kaze vodič, Delphi. Ajde da i to vidimo. Lagana kiša prati nas putem na jug.
Masline, masline i samo masline…
Čim se popneš na planinu, magla i kiša, kad se spustiš, bolje je.
Divlja vjetar sa svih strana. Izgleda da se Eol zaigrao negdje na obroncima Olimpa. Potenciometar na zidu pećine opet otkazao poslušnost. A lijepo mu je Zeus govorio kad je ovaj sređivao pećinski stan: “Ostavi se Peveca, sine, kupuj samo kvalitetno, neće taj dugo”. Nije Zeus bio lud… Da je ovaj starog poslušao sad bi se mi vozili po bonaci.
Delphi
Vrijeme se smirilo. Delphi. Lijepo mjesto na obroncima planine. Arheološki dio, onako. Mene ne impresionira.
Da ne pišem puno: http://bs.wikipedia.org/wiki/Delfi
Ajmo mi dalje. Spreman sam provesti dan bauljajući malim mjestima okolice dok bolja polovica navija za Atenu. Naježim se od same pomisli na veliki grad. Međutim, ovo putovanje je njen poklon meni za rođendan. Dobro, pomogao sam i ja malo, ali je bar dvije trećine njeno, pa prigovora nemam. Pravac Atena.
Zima je, normalno da je, kad radim tri posla, a sva tri vezana uz sezonu. Pa mogu putovati samo zimi ili u ovo doba. Ali nije to tako loše, vjerujte mi. Gužve nema, cijene su manje, vruće nije. Jedino je nešto veći rizik lošeg vremena. Tu malo sreće nije na odmet.
Zadnji put prije sezone. Svojevrsno punjenje baterija. Istina, pobjegne se nekad i u sezoni za što je zaslužna stara izreka: “Posao treba dobro raspodijeliti. Drugima.” Možda je i ovo prosuo neki od grčkih lumena, a?
U_Ateni kaos. Gužva, buka, nered. Sve odlike velikog grada. Brzi obilazak Akropole. Hrpa kamena. Dobro ajde, impresivna hrpa kamena. Milijuni ljudi posjete ovo mjesto godišnje. Evo i mi među njima. Ne možeš izbjeći neizbježno. Svejedno moram priznati da mi je draže deset minuta u lokalnoj taverni grčkog sela, nego cijeli dan na ovakvom mjestu. Lijepo, bat litl bit tu mač for mi.
Gore nismo bili jer su Grci uredno zatvoreni. Kao, kriza je, a oni zatvoreni ponedjeljak popodne. Nema šta, jaki su Grci. Malo smo bauljali starim dijelom grada, čak smo pomišljali na ostanak, kad se meni upali crvena lampica s oznakom velikog grada. Bjež’mo odavde. Što dalje. Mišljenja sam da je besciljno bauljanje motorom po velegradu jedna obična ludost. Znam kako obići velegrad i toga se drzim. Najprije ti treba nekoliko dana. Po dolasku spičiti direktno u rezervirani smještaj i ostaviti vozilo. Ili, još bolje, stići avionom. Ostalih par dana provesti obilazeći grad pješice, taxi ili javnim prijevozom. I to je to.
Ovako nešto samo ti dodatno cementira odluku o napuštanju velegrada: http://www.youtube.com/watch?v=xRyUUdhZs5M
Pravac Korint. Stigli smo u sumrak. Kaže tip u lokalnoj slastičarnici da je najbolje da spavamo u Loutrakiju. Kao, to je turističko mjesto. Ajde dobro. Prije da obiđemo poznate korintske mostove.
Ovaj je zanimljiv.
Interesantno…
http://www.youtube.com/watch?v=GTg0BDrtFXQ
Pa se prebacili na drugi…
Prešli mi to navečer i ujutro…da utvrdimo gradivo…
http://www.youtube.com/watch?v=f–QCcVcT3M
http://www.youtube.com/watch?v=IrFCpeKfAhw
Evo za lijenčine: http://bs.wikipedia.org/wiki/Korintski_kanal
Spavanje u gradicu Loutraki. Turistički gradić na obali Korintskog zaljeva. Ništa posebno. Turista još nema. Naletjevši na prvi hotel obećavajućeg imena Bellevue, upadam na recepciju. Tamo lik od preko osamdeset godina. Pitam ja za cijenu te pravac za Stari Korint. Dida se navio na nekom ultrabrzom dijalektu grčkog, s kojim bi vjerovatno i Chuck N. imao problema. Ni majka ga rođena ne bi skužila ali sam, prateći njegovu facijalnu gimnastiku, složio prijevod u glavi: “A moj brate napaćeni, di si mene naša pitat. Meni ti je to sve isto, kamen ka kamen, zidić ka zidić. Ostavi se sinko gluposti, lipo ostani ovde kod nas, hotel ti je prva liga.” Možda je on mene poslao u tri materine i obradio mi redom užu i širu familiju, al’ je meni to ovako izgledalo. I mi ostali u tom hotelu. Kasnije on nazvao nekog s kim sam telefonski dogovarao cijenu. 30 eura za oboje. I stari čuva motor jer je on kao cijelu noć na recepciji. Kad je tako, nema frke. Ko bi pored dide, koji je vjerovatno dubao Korintski kanal čačkao po motoru.
Ujutro u vizitu antičkog Korinta. Evo kako to izgleda. Kamen ka kamen, zidić ka’ zidić, stupić ka’ stupić!
“Ništa ne može bit stvoreno bez trunčice ludila.” Aristotel
Ko_ima volje: http://hr.wikipedia.org/wiki/Korint
Čovjek ogladni od silnog kamenja pa smo opalili marendu u blizini…
S druge strane…
Čuo sam negdje da je Nafplio prekrasan gradić. Volio bih se uvjeriti u to. Na putu do tamo nalazi se Mikena. Šteta to preskočit’…
Peloponez je krasan…
Fora pogotovo s ovim video isjeciima, interaktivni putopis.
Izuzetno zanimljiv pristup mjestima koje obilazi. Rijetko tko od nas tako uđe u dušu zemlje kao Anton motorom, nekako proviri u kutke koji nama, nisu dostupni.
Bas interesantno. Evo da i ja dodam jednu zanimljivost. Prije nekog vremena citam u nekom znanstvenom casopisu o Delphima koji su sagradjeni na velikom geoloskom rasjedu. Samo prorociste se nalazi iznad pukotine. Plutarh pise da je Pitija sjedila na toj pukotini odakle su izlazile nekakvi slatkasti plinovi, padala u trans i govirla ljudima sudbinu. Trans je bio katkad tako snazan da je Pitija nekoliko puta umrla. (Pitija nije jedna osoboa, tako se zvala svaka prococica koja je tamo “radila”.) Ovo Plutarhovo tumacenje se dugo vremena smatralo upitnim, jer nikakvih plinova nije bilo donedavno, dok se opet nisu poceli javljati. Medju njima je bio i slatkasti etilen.
Tako je objasnjena i misterija Pitija – prorocica iz Delpha. One su jednostavno bile pod jakim narkoticima, te su svasta bulaznile, a to se nekad tumacilo kao prorocanstva.