Atena – Grčka, 1. i 2. dan

ATENA

Autor teksta: Kalina
Autori slika: Micho, Kalina, Silvija, Šejla

Nikako dočekati popodnevni let Dubrovnik – Atena. Sva osjetila su već u Grčkoj.

Nalazimo se u Zračnoj luci s četiri putnice koje također idu s nama. Brzo se javljamo i upoznajemo jedni s drugima. Krenulo je dobro raspoloženje i već su nastale prve fotografije . Očekujemo drugi dio grupe iz Zagreba; on je brojniji i s njima je vodič. Znamo da se zove Denis, ali ne znamo kog je spola, jer poznamo vlasnike tog imena i u muškom i ženskom rodu.
Vrijeme polaska leta se približava, a ekipe nema. Djelatnici zračne luke nas upozoravaju da uđemo u avion, jer ćemo se tamo svakako svi sresti. Priključuje nam se još jedna putnica – plavuša u crnoj robi sa širokim osmijehom. Raspoloženi i nasmijani zauzimamo svoja mjesta i čekamo …
Prilazi nam simpatični mladić s fasciklom turističke agencije s kojom putujemo. Upoznajemo se, a avion već kreće. Zauzela sam poziciju pored prozora i snimam: Crna Gora, Albanija… Moja jača polovina, zadovoljna, kreće s čitanjem knjige.

Za otprilike sat vremena ugledam Peloponez i razuđenu grčku obalu s mnoštvom otočića (razuđenija im je obala od naše, u Europi druga, odmah iza Norveške)

Ukazala se Atena – sva bijela, široka, djeluje privlačno na prvi pogled. Sletjeli smo i dalje u dobrom raspoloženju krenuli prema karuselu (konvejeru) preuzeti stvari . Tu se možete sami poslužiti mapama grada na mnogo jezika (pohvala Grcima).

Sjedamo u bus koji nas treba prebaciti do hotela. Slijedi prvo iznenađenje: promijenili su nam hotel – umjesto „Aristotela“ idemo u Nana hotel. Dio putnika je smješten u drugom hotelu – Golden City.
– Kako li će to jedan čovjek koordinirati? pitam se u sebi

Na recepciji našeg hotela recepcioner natuca engleski. Vodič se nekako sporazumio s njim i dobismo sobe. Mi na 6. katu.

Soba izgleda pristojno i čisto. Ulazim u toalet, minijatura. Kad sam vidjela tuš- kabinu, poželjela sam je izmjeriti. Mislim da je bila 60x70cm. Nekako ću se uvući, ali moj dragi? To vam je kao u vicu: Kako ugurati slona u fiću?
Teško.

Dogovor za šetnju do trga u blizini gdje možemo večerati. Upozorenje vodiča – idemo prema studentskom kvartu – ima pijanih i drogiranih, ali nisu agresivni. Sretna sam što sam u muškom društvu, jer se ne osjećam ugodno po tim mračnim ulicama išaranim grafitima. Nisam to očekivala od Atene!
Popili smo u jednoj betuli čaj koji je Grk dugo spravljao, posluživši nam ga u velikim šalicama uz čašu vode? (Čaj 2,5€). Za susjednim stolovima su muški gledali utakmicu Barcelone i Olympiakosa u košarci. Vidim naše Tomića i Hezonju, ali se pravim nezainteresirana…još batine da dobijem od grčkih navijača 😉

Vraćamo se pješice u hotel zajedno s ekipom iz Opatije. Upoznajemo se i s njima i razmjenjujemo prve dojmove.

2. dan

Razgled grada

Rano buđenje i odlazak na doručak. Poslužene dječje radosti i kuhana jaja. Nije baš jak kontinentalni doručak za izdržati cijeli dan. Naručujem kavu na šanku kako bih razmijenila EUR-e, a konobar mi nešto govori ‘DOMA…’ Ni on ne zna engleski, ali ubrzo dolazi pomoć i objasniše mi: kao gostu hotela kava je besplatna. Hvala, ali uspjela sam popiti samo 1/3 šalice – ne preporučujem drugima, Grcima hvala na ljubaznosti.

Skupila se ekipa točno na vrijeme – u 9:00. Sjedamo u bus kojim upravlja vedri Niki i krećemo prema drugom hotelu – Golden City, gdje je smješten drugi dio grupe. Udaljeni su 10′. Slijedi razgledanje Atene. Vozimo se širokim ulicama i dolazimo do glavnih trgova Omonie i Sintagme.Vodič priča o nastanku grada, povijesti Grčke i kombinira izlaganje fragmentima iz mitologije. Pokazana nam je i ulica Ermou – šoping zona, Plaka – najstariji dio grada, Hadrijanova vrata, Monastiraki. Kad je rimski car Hadrijan došao u Atenu i krenuo graditi svoja vrata, izjavio je: ovo je Tezejev grad (desno), a lijevo Hadrijanov. Prolazimo pored Zeusovog hrama u fazi renoviranja.

Pauza i izlazak iz busa ispred Olimpijskog stadiona. 1896. su otvorene prve suvremene olimpijske igre, utemeljio ih je Pierre de Coubertin, francuski povjesničar i pedagog , koji je bio veliki zagovornik važnosti sporta i antičkog duha olimpizma. Od tada se olimpijske igre održavaju svake četvrte godine. Osjećate se ponosno kad ste na mjestu odakle kreće, prije svake olimpijade, olimpijska vatra.

Antičke su olimpijske igre, za razliku od suvremenih, bile religijska svečanost u čast bogu Zeusu, a održavale su se u Olimpiji (na Peloponezu) svake četiri godine gotovo dvanaest stoljeća. Nije bilo svečanog otvorenja i baklje kao sad. Koje su discipline tad postojale? Šakanje, hrvanje, utrke kola, jahanje, bacanje diska i koplja, petoboj, skok u dalj i trčanje. Maraton nije bio disciplina antičkih igara, uveden je na prvim modernim igrama 1896. u Ateni u čast vojniku Filipidu, koji je pretrčao od Maratonskog polja do Atene  (42 km) pod punom ratnom opremom 490. g.p.K. kako bi javio Atenjanima da su Grci pobijedili Perzijance.

Vraćamo se razgledu – Amalijinim vrtovima, koji su jedina zelena zona grada. Amalija je bila kraljica, tj. supruga kralja Otta, koji je vladao Grčkom u ime europskih velesila.

Prema mitologiji osnivač grada je kralj Kekrop; nije znao kome bi ga posvetio, te se obratio Zeusu. Za njegovu naklonost su se natjecali Posejdon i Atena. Posejdon je svojim trozupcem lupio u stijenu i tada su potekle atenske rijeke. Ipak je pobijedila Atena zamahnuvši rukom i zasadivši maslinu na mjestu današnje Akropole, njoj posvećene.

Krenuli smo posjetiti Novi arheološki muzej podno zidina Akropole. Par fotografija koje smo napravili govore mnogo (iako smo snimali samo s dozvolom).

Najviše su me dojmile karijatide – ogromne statue žena. Obilazila sam ih i proučavala izradu skulptura. Fantastično. Kako su samo antički umjetnici poznavali anatomiju tijela! Kako su prikazali nabore na tunikama, kose, pletenice…nije čudo što ove originale čuva tako jako osiguranje. Njihove replike su dio Erehtejevog hrama – umjesto stupova drže trijem.

Akropola s hramovima

Krećemo u obilazak Akropole.

Penjemo se stazom kroz maslinik, a okolo polje makova. Neke su očarali. Vodič nas je upozorio kako je kamen uglačan i trebamo paziti kuda hodamo da se ne okliznemo. Godišnje na Akropolu dođe nekoliko milijuna posjetitelja.

Prvo smo razgledali teatar Heroda Atičkog, poznat i kao Odeon Heroda Atičkog, mjesto gdje se održavaju koncerti na otvorenom.

Prošli smo pored Beule vrata, iza kojih se nalazi monumentalni ulaz u svetište – Propileji.

Na platou se vide 3 hrama. Najmanji je hram Atene – Nike i teško ga je snimiti jer je okružen skelama. Odmah je s desne strane Propileja. Sagrađen je kao spomen pobjedi Atenjana nad Perzijancima.

Najbolje je očuvan Erehtejev hram; nalazi se na najsvetijem mjestu, upravo gdje su se natjecali Posejdon i Atena za naklonost kralja Kekropa. Nije pravilnog pravokutnog oblika i ima više nivoa. Trijem drže karijatide u obliku žena. Tu smo se zadržali slušajući vodiča. Ispričao nam je da je Erehtej prema mitu Atenin sin i predstavlja ga zmija. (Inače je na području Akropole bilo mnogo zmija.) Nastao je kad je ona bježala od ružnog boga Hefesta, koji je pokušao silovati božicu mudrosti, rata i zanatstva. Njegovo je sjeme palo na tlo, zemlju Geju, koja ga je rodila. Atena mu je, prema ovoj verziji priče, a ima ih više, bila pomajka. Kako je njeno djevičanstvo bilo na cijeni, Partenon i znači djevica; nisu htjeli da ocrne majku Atenjana, pa su priču ‘frizirali’. Erehtej je poslije postao kralj i uveo brojne promjene u atenskom društvu, a Atena ga je štitila. Erehtejev hram je korišten u razne svrhe: arsenal, crkva, džamija, pa čak i harem.

Napomene: obvezno na razgledanje Akropole ponijeti pokrivalo za glavu i tekućinu, jer se nemate gdje skloniti na platou gdje su hramovi. I još nešto – nemojte slučajno probati nešto jesti u blizini hramova – Grci jako cijene svoju starinu i smatraju to nedopustivo. Odmah će vam zviždati osiguranje. Još to nisam nikad prije vidjela. Kakvo poštovanje prema starini! Kao da je zakonom regulirano! (A ja sam se provukla s Dubinom kitkat čokoladicom. Čuvala sam je još od dubrovačkog free shopa. Mene nisu vidjeli 🙂 ) .

Odmah u glavi krenete uspoređivati mjesta u Hrvatskoj, npr. Dubrovnik i što turisti rade po njemu! Ali, to je već druga tema.

Partenon se počeo graditi 447. g.p.K, a djelo je arhitekata Kalikrata i Iktima. Cilj im je bio smjestiti 12m visok kip božice Atene, čiji je autor Fidije. Bila je izrađena od bjelokosti i zlata i u lijevoj ruci je držala kip Nike velik 1,8 m. Nema ga odavno, najvjerojatnije izgorio u požaru u Konstantinopolu. Graditelji su se služili vizualnim trikovima kako bi nadvladali zakone perspektive. Svaka strana je rađena u omjeru 9:4 kako bi u potpunosti bio simetričan.

Ni u jedan hram se ne može ući od 1975. ne bi li se spriječilo uništavanje. Postoje čak 4 partenona u svijetu po uzoru na atenski – jedan je u Nashwileu urađen u originalnim dimenzijama… Na ulazu je vidljiv timpanum. Stupovi su dorskog tipa – Partenon je najbolji primjer hrama dorskog tipa.

Kao najveći grad – država, klasična Atena imala je prvu demokratsku vladu u svijetu. Svi odrasli muškarci su imali pravo glasa. Za trajanje klasičnog doba u Grčkoj od 500. do 300.g. p.K. kombinacija je iznimno sposobnih pojedinaca, koji su poticali društvo na razmišljanje i umjetnost, izdiglo je grčko društvo na zavidnu razinu. Atenjani su se, za razliku od Spartanaca isticali u umjetnosti i znanosti, dok su Spartanci postali velika vojna sila. Zlatno doba Atene i najveći procvat umjetnosti i arhitekture je bilo u doba Perikla.

Sama Akropola je nekoliko puta rušena i obnavljana, jer je Atena bila izložena od davnina napadima i bila osvajana. I tada su Atenjani cijenili svoje umjetnine pa su osvajače molili da ih ne uništavaju. Najveće razaranje su joj nanijelili Mlečani 1687. i to general Morosini; gađao je iz topova na Akropolu gdje je bio arsenal turskog oružja.

Osvajači su nosili blago i odvozili preko mora. Danas se mnoštvo artefakata može naći po muzejima Europe – British Museum, Louvre, Berlin. Sami Grci su pokušali vratiti svoje blago i pregovarali su s nekadašnjim osvajačima da im ga vrate. British Museum posjeduju 75 od 160 m originalnog friza s Partenona – skulpture poznate kao ‘Elginov mramor’; kupili su ih od lorda Elgina, britanskog veleposlanika u Otomanskom carstvu, početkom 19. stoljeća. Britanci su smatrali stari arheološki muzej neprikladnim i uvjetovali izgradnju novog. Grci su izgradili i otvorili novi 2009., ali su Britanci našli druge izgovore samo da umjetnine zadr.

Nakon obilaska smo se spustili do Areopaga – mjesta gdje su se održavala suđenja. Tu je govore održavao i sv. Pavao pokušavajući preobratiti Grke na kršćanstvo.

Agora, odnosno tržište, je mjesto gdje se odvijao život grada. Atalova stoa je rekonstruirana u dvadesetom stoljeću uz pomoć donacija ljubitelja umjetnosti Rockfelera.

U stoi se nalazi izložbeni prostor s pravilima iz Knjižnice, žrijebovima za glasovanje, predmeti od terakote, crnofiguralne vaze, te posuda za ulje u obliku dječaka.

Preko puta je najbolje očuvan hram, kome ne dozvoljavaju prići.

Nakon obilaska smo se spustili na kvart Monastiraki gdje nas vodič uputi u restorane. Odlučili smo se za odličan giros – 3€ + piće. Sjedili smo na zidiću i jeli što tamo nije neuobičajeno; bilo je mnogo ljudi koji jedu s nogu.

U sklopu ulaznice za Akropolu (12€) ima i niz drugih ulaznica, među njima antičko groblje Kerameikos. Nismo to htjeli propustiti. Inače, moglo se poći u šoping zonu – roba iz Turske. Nekako mi nismo bili zainteresirani, kupili smo uobičajeno majicu u Hard Rock Cafe-u.

Pridružila nam se Splićanka Antica, tako da smo zajedno lutali tražeći Kerameikos. Čak ni policajci nisu znali kuda ići. Kad smo konačno pronašli mjesto proučavajući kartu grada, uživali smo u postavkama muzeja Oberlander – što se sve nalazilo u grobnicama i oko njih. Impresionirala nas je skulptura bika Taurusa i kad smo se krenuli slikati, imitirajući nakostriješeni položaj životinje, prišla nam je kustosica muzeja i opomenula nas. Kako smo se usudili kopirati svetu životinju? Svašta doživjesmo, koja dostojanstvena posvećenost umjetnosti.

Vratili smo se nakon toga pješice do hotela. Ni sama ne znam koliko smo km prešli, ali kad sam stigla do sobe, stopala i prsti su mi bili kao buhtle  😉 Tuš pomaže ili Ice krema. Spremamo se na večeru!

Večera i zabavni program

Suprug i ja smo zamišljali kako ćemo probati razbijati tanjure, da konačno i mi malo negdje „otresemo bijes“, ali vodič nas razočara kako je to sad zabranjeno po lokalima. Ništa od razbijanja iz filmova. Zbogom Grk Zorba i Moje grčko vjenčanje 😉

Sišavši u hol, dočekalo nas je novo iznenađenje – uzbuđenje. Grci štrajkaju i ne možemo do restorana normalnim putevima. Pratitelj Denis se brzo snalazi i ispred hotela dogovara s taksistima da nas voze prečicama do Plake, gdje je večera s programom u restoranu NEOS RIGOS(25 €). Sjedamo u prvi i s nama Zagrepčani Mirjana i Slavko. Odmah smo se nas dvije skompale prateći kud nas taksist vozi. Naš je bio na čelu kolone od 5 taksija. Kakvi filmovi, ovo je trebalo snimati! Uživala sam u našoj grčkoj avanturi 😉 Idu naprijed, nazad, voze u suprotnim smjerovima. Umjesto 5-6 €, vožnja nas je stajala 20 €. Iskazao se predvodnik taksista. On mi kao „velikoj poznavateljici“ grčkog jezika pokaza smjer kuda treba ići do Neos Rigosa. Grupa nas slijedi, a ja samouvjereno tražim restoran. Ali konobar nas čeka, „prepozna“ me i povede na ulaz. Mirjana i ja se smijemo kao da smo nešto pile. Sve nam je čudno; Grci, grčki, taksisti, konobar…ma super je!

Zauzimamo prva mjesta i nastavljamo pričati. Uskoro dolaze i ostali, Šejla sjeda do mene. Kreće posluživanje hrane u nekoliko slijedova. Najbolje vidite slike. Ja baš nisam puno jela; sjećam se hummusa, girosa, grčke salate, suvlakija, tzatzikija i vina.

Koja ekipa i druženje?! Gledamo program – grčke plesače i slušamo postarijeg gospodina i dvije pevaljke koji animiraju publiku. Uskoro slijedi i trbušna plesačica. Slavko i Ante iz Sarajeva, također putnik iz naše grupe, su osvjetlali obraz svima i hrabro plešu s njom na bini. Ja samo slikavam. Zatim i drugi gosti – Kinezi izlaze na binu s pjevačicama i plesačima. Naši su se također smjenjivali na bini. Mijenjale su se i Dubrovkinje, vesele i okretne u plesu. Nada mi je poslije rekla da sam ista Tutnjević (naš lokalni fotograf). Suputnici iz taksija su baš ekipa za štimung i oboje su bili na bini. I Šejla im se pridružila. Još jednom me oduševila opuštenošću i zabavnošću i poznavanjem trbušnog plesa. Bravo! Neobično kako umorni možemo biti tako dobro raspoloženi. Nešto me razveselilo – neki putnici su mislili da sam i ja Sarajka, jer smo Šejla i ja pričale slično 😉 – stalno se nešto zafrkavale. Moje godine studiranja i druženja s rajom su ostavile trag 😉

Vraćamo se u hotel taksijima u istom sastavu, samo bez štrajka. Grci su prestali štrajkati i oslobodili prometnice dok smo mi slušali, gledali i jeli njihove delicije. Mislim da sam spavala već u liftu 😉 Laku noć, Atena, ispunila si moja očekivanja drugi dan.

Naredni nastavak: Atena, 3. i 4. dan