Pariz – treći dan – Versailles, d’Orsay i Trocadero noću

Autor: Kalina M. M.

Versailles

Buđenje i priprema za odlazak u Versailles. Prepolovljena grupa (samo mi koji smo se odlučili ići tamo) kreće nabaviti jednodnevnu kartu kojom se možemo voziti cijeli dan i metroom i vlakom izvan Pariza, u zoni u koju spada i Versailles. Išli smo metroom do Trocadera i onda se tamo ukrcali na vlak za Versailles.

Nakon kraće vožnje – oko pola sata do 45 min – stižemo. Grad Versailles od 150 000 stanovnika: lijepo uređen, mnogo cvijeća.

Pješke smo došli do samog dvorca i ugledali kip Louisa XIV , Kralja sunca – iako mu oblačno vrijeme pomalo umanjuje sjaj skulpture.

Nismo morali čekati u redu za ulaznice, ali jesmo za ulazak u sam dvorac. To je trajalo 15-ak minuta. Nije mi se svidjela prevelika gužva unutra. Ne možete s mirom razgledati, stalno vas netko gura, zaklanja pogled.

U dvorcu se osjeća neki težak miris. Vodičica nas je upozorila kako se Francuzi nisu prali, nego samo našpricavali parfemima. Po pričama su obavljali malu i veliku … negdje iza zavjesa. Je li to taj miris?

Okolo prolaze ljudi raznih rasa, čuju se vodiči na različitim jezicima, a najviše posjetitelja ima slušalice na ušima i prati audio vodiča. E oni su opet činili najveću gužvu.

Mnogo bogatstva – sjaja, zlata, slika, brokata, kristalnih lustera… Lijepa je Dvorana ogledala, nju se ne smije zaobići. Ogledala su, u stvari, metalne ploče dobro ulaštene.

Simpatični su mi bili mali kreveti kraljeva. Pa kolišni su bili! Krevet bi bio mali i mom desetogodišnjem sinu, a ja bih eventualno mogla sjediti na njemu. Ma šta reći: za njih smo divovi.

Zanimljivi su sekreter i klavir – čembalo, violina. Da je bilo ići malo sporije i kroz manju gužvu, vjerujem kako bih vam više toga opisala.

Želja nam je bila vidjeti fontane i vrtove, ali smo ih uspjeli snimiti jedino kroz prozore dvorca. Na žalost nismo stigli obići taj najljepši dio. Zatvarale su se u podne.

Čitala sam kako ih puste samo povremeno, jer opskrba vodom u Versailles-u, kao i u cijelom Parizu nije dobra. Muče ih problemi s vodom još od davnina. Sena nije čista, niti dobra za piće.

Nakon razgleda dvorca smo išli u sami grad . Mene je zanimala pijaca. Tu je mjesto gdje osjetite dušu grada. Na policama je izloženo pripremljeno meso, sirevi, slastice, savršenstvo. Sve lijepo aranžirano, samo stavite peći. Cijene prosudite sami – vidite slike.

Ručak smo naručili u obližnjoj boulangerie: quiche s povrćem i nešto s njokama, ugriju vam ga malo za jesti vani. Užitak za nepce i oči. Tu sam se oslobodila pričati francuski, bolje reći francusko- engleski, ali su me prodavači dobro razumjeli 😉

Povratak u Pariz i iskrcavanje pred Muzejom d’Orsay.

D’Orsay

Uletjela sam unutra bez ulaznice, zgrabila djecu za ruke i traži toilet. Djeci su svakako ulaznice bile besplatne. Smiješno je koliko je jako osiguranje, sve se skenira i pregleda – kao na aerodromima, ali eto ja sam uspjela ući bez ulaznice. Poslije mi suprug priča kako su njega pretraživali, ostavili mu ruksak kao na garderobi kazališta s brojem. Predao je moju ulaznicu i objasnio kako sam već ušla s djecom. Oni se nisu ni osvrnuli. I sad se sama sebi smijem: kako sam se provukla kroz dobro čuvani ulaz. On kaže vjerojatno su mislili kako sam ispod 26 godina, a tu je besplatan ulaz. Zvuči lijepo, ali nije istinito 😉

Impresionisti su me očarali. Naročito Van Gogh i njegovo Zvjezdano nebo. Ta slika kao da je jučer naslikana, a ne u prošlom stoljeću. Boje su tako upečatljive, a imaš osjećaj da je Rhona tu iza zida. Degas se specijalizirao za balerine. Monet i Manet mogu u filmove i kvizove. Profesorica je napokon vidjela sliku Doručak u travi Manet-a pomoću koje je pobijedila pred rat na kvizu. Nagrada je bilo desetodnevno putovanje u Egipat. Na žalost – nikad ostvareno. Pratila sam je kako sa sjetom gleda sliku – sjetila se odgovora na pitanje: „Koliko osoba je na slici Doručak u travi?“

Inače, Muzej je na mjestu željezničke stanice, krasi ga veliki sat. Kupila sam sebi lijepi sat u Orsayu. Kad ga pogledam, sjetim se tog mjesta. Nešto jako dobro u samom muzeju: imate udobna sjedala u sredini izložbenog prostora odakle promatrate najzanimljivije slike, a možete se i malo odmoriti Nekoliko puta sam sjedila i razgledala. Nisam neki poznavatelj likovne umjetnosti, ali gimnazijsko znanje izlazi na vidjelo.

 Ovdje se strogo kontrolira snimanje, svugdje su zabrane i stalno vam je security za petama. Uspjeli smo napraviti par snimaka uz dopuštenje security-a. Imamo originalni Kip slobode (umanjeni), koji je osobno radio francuski skulptor Bartholdi, nalazi se na samom ulazu u muzej. Je li vam poznato da u Parizu postoje replike Kipa slobode: u Luksemburškom parku, u d’Orsayu i kod mosta Pont de Grenelle, koji je 35 feeta visok. Može se vidjeti na putu prema Versailles-u ili s Eiffel-ovog tornja.

Nakon obilaska muzeja mi je ostalo žao što nismo kupili i puzzle Zvjezdane noći od Van Gogha – nekako nam je bio prevelik. Ovo mi je bilo puno ljepše od Mona Lize. Poslije nam se nije dalo vraćati za kupiti.

Zatim smo ručali u Latinskoj četvrti i vratili se u hotel.

Pokušali smo poći prije zalaska sunca do Trocadera kako bismo vidjeli taj ugođaj Eifellovog tornja po noći, ali nismo stigli. Pješačili smo ulicom gdje su samo izvikana imena modnih kuća Ives Saint Lorraine, Channel, itd.

Došli smo pod sami Eifell i uopće nije bila gužva, zamalo smo se popeli u te ure, ali smo odustali, jer nas je zvala ekipa iz hotela, dogovarali smo se poći na vrh sutradan ujutro. Puhao je neki hladan vjetar s Atlantika (udaljen je ni 100km od Pariza) i onda sam se sjetila riječi vodičice kako Pariz nema ljepše vrijeme od Londona – tu su oni negdje s brojem kišnih dana, ali je London izvikan.

Pomalo smrznuti smo se vratili u hotel.

Prethodni nastavak: Pariz – drugi dan – Montmartre i Louvre
Naredni nastavak: Pariz – završetak serijala – Tour Eiffel