Autor: Kalina M.M.
Montmartre
Buđenje, ustajanje. Polazak na doručak u restoran. Uz obilje croissanta i raznoraznih peciva, marmelada i mirisnog bageta, odabrala sam i sir camembert. Bilo je još i neko jelo nalik na bramboraki. Nisam ga probala, ali moja ekipa jest i kažu da je bilo ukusno.
Dogovor je kupovina karata za pojedine posjete kod vodičice Dubravke. To nam je poslije olakšalo ulazak u muzeje – nigdje nismo morali čekati. Danas prvo odlazimo u umjetničku četvrt Montmartre, a onda Louvre. Malo je prohladno, oblačno i maglovito. Prvo krećemo prema Montmartru, najvišoj točki Pariza.
Uspon nije zanemariv, ali dok razgledate i pričate, nije vam problem penjati se. Za sobom ostavljate već poznate predjele. Stigli smo do bazilike Sacre-Coeur. Prije sam gledala slike, čitala o njenoj bjelini, ali tek uživo osjetite njenu veličinu i blagost. Dok je Notre Dame na mene ostavio mističan dojam, basilika Srca Isusovog (Sacre Coeur) me nekako razvedrila, sva je čista, bijela, uzvišena. Još nema status katedrale, ali ga svakako zaslužuje.
Moj sin je bio tako oduševljen da je krenuo slikati svojim mobitelom i gle čuda – nigdje slika od jučerašnjeg dana! Nijedna nova se ne može snimiti – što se dešava! Dijete tužno: „ Mama spašavaj – popravljaj… “ Brzo mijenjamo fotoaparate, njemu dajemo glavni (gle, koja čast!), a ostali se služimo mobitelima. Trebalo se naviknuti na sve te nove uređaje. Kako dijete ima nevjerojatno oko, prepustili smo mu glavno snimanje. Ipak je to bio rizik, ali kako drugačije naučiti. S jedne strane se trudim upiti što vodičica priča, s druge strane trebam pomoći Profesorici u uspinjanju, a s treće strane treba popraviti djetetu uređaj. Nekad nije lako odrediti prioritete. Ipak stvari su svakako na zadnjem mjestu.
Nakon obilaska bazilike, krenuli smo na Placu umjetnika (vidjeti). Pravi umjetnici imaju dozvolu grada Pariza da tu rade i izlažu, a drugi, koji još nemaju tu dozvolu su „leteći“. Među ove druge, nepriznate, spadaju većinom umjetnici iz zemalja bivše nam države. Mene je jedan umjetnik dozivao: “Madam, madam“ i već počeo raditi siluetu djeteta. Zastala sam u nevjerici, ali on je bio tako šarmantan i uvjerljiv da sam ipak pristala da dovrši rad djetetovog profila rezanjem crnog kolaž-papira tako spretno. Poslije je dodao podlogu kao razglednicu Montmartra. To sam platila 10 €, kao popust za Dubrovčane. Inače je cijena od 15 do 40€. Navodno se umjetnik zvao Eric. Vidjeli smo kako rade fantastične potrete u grafici i debelim flomasterima, ali nismo se odlučili.
Profesorica i ja smo sjele popiti kavu i mineralnu. To nas je koštalo 11€. Cijene su previsoke. Znali smo da nas čeka nešto slično, ali uživo je to još gore. Nismo uspjeli ni jedan dan jesti ispod 80€ za nas petoro, a nismo išli po razvikanim mjestima.
Vozili smo se vlakićem po Montmartru. Simpatično iskustvo. Kakvu smo imali vozačicu: totalno je cool – crnkinja, drži slušalice u ušima, pleše u ritmu i vozi vlakić! Ovo nam je došao kao odmor za noge, razgledali smo, ali ne i previše snimali. Vlak ide prilično brzo. Usput vidjesmo Hard Rock Cafe. Došli smo do Moulin Rouge-a. Malo se poslikali, ušli unutra jer su neki kupovali i kartu, a mi malo povirili. Djeca su se tako šokirala izlozima sex shopova. Srećom nisu me pitali što čemu služi 😉
Louvre
Sljedeće što slijedi je Louvre! Bili smo pripravni za njega, ali da je ovako velik, nismo očekivali.
Vidjeli smo jako malo, unutra je bila ogromna gužva. Imali smo mape i odlučili razgledati dokle izdržimo. U 18 h smo se trebali naći ispred muzeja, pripravni za polazak na vožnju Senom.
Louvre godišnje obiđe 8,5 milijuna posjetitelja. Prema godišnjem izvještaju iz WordPressa za Putopise net, ovaj site je posjetilo 180000 ljudi u 2013. godini. Kad bismo ga smjestili u Louvre, trebalo bi 8 dana da ga pregledaju 🙂 Što vidjeti u Louvre-u? Najbolje se odlučiti za par eksponata ili tema i to pogledati, jer ovako je potrebno nekoliko mjeseci da sve vidite. Znate kako kažu oni koji su ga obišli: “Nisi bio u Louvre-u, ako nisi vidio Mona Lisu. Zatim: očekivali smo nešto ogromno, a ono mala slika oko koje se svi vrte.” Ima tu istine, ali moj dojam je da ima puno vrednijih stvari za vidjeti. Nisam stručnjak za likovnu umjetnost, treba svakako poviriti na link od muzeja: http://www.louvre.fr/en
Nekako mi se čini da mi je najteži dio na cijelom putovanju bilo nalaziti toilete za moju peteročlanu grupu. Ipak je najteže to bilo u Louvre-u. Svugdje nacrtani toilette, a nikako doći do njih. Onda je moja kćer krenula sa svojim francuskim i uskoro smo je mi odrasli pratili. Koji ponos! Isto tako nismo mogli pronaći dvoranu s mumijama, a stalno smo se motali oko nje. Na kraju smo sve pronašli.
Djeca su sebi kupila puzzle Mona Lise i odlučili ga složiti i uokviriti i staviti u svoju sobu: neka se druga djeca tu slikaju, kao ovi ovdje u Louvre-u!
Jeli smo u samom Louvreu i to mi je bio najbolji obrok: francuska juha od luka i quiche lorraine. Ljubazni konobar je slušao našu novu mladu vodičicu koja je tako spretno naručivala za sve. Nakon što smo završili s hranom, vidimo da nešto proleti na kraju restorana. Zagledamo se s naše strane, kad ono još neki Francuzi i obitelj Kineza čine isto. Mali Kinez viče: „Mouse!“ , trči s ogromnim fotoaparatom i zumira malog Louvre miša. Da mi je bilo nabaviti taj snimak!
Profesorica i ja smo odlučile izaći vani malo gledati piramide, a moja bolja polovica i djeca žele obići Maje i Napoleona. Odjednom ogromno interesovanje za muzej. Valjda je ručak dao dodatnu snagu.
Svaka čast Louvre-u, ali moje noge su mi govorile – dosta.
Djeca su pošla u razgledanje Seinom s grupom, već su se skompali, a mi odrasli smo se malo šetali, popili piće i na kraju završili u metrou, pa u hotelu. Malo smo se brinuli kako će se djeca snaći bez nas, a izgleda kako njima nikad nije bilo ljepše – opustili su se i nisu imali kontrolu. Bili su nasmijani i vedri, iako umorni i pomalo smrznuti. Opisivali su kako su se ukrcali kod Eifella i kuda su sve prošli. Malo mi je žao što to nismo vidjeli, ali ne može se na sve strane. Kako bismo vidjeli most katanaca – Pont des Art?
Početak serijala: Pariz – ostvarenje životnog sna – 1.dan
Naredni nastavak: Pariz – treći dan – Versailles, d’Orsay, Trocadero noću
Začara! Lijepo, treba ponovit i to nekoliko puta!
Predivno. Uvod si tako maestralno napisala da cu sad odmah otici da pregledam ponudu avio karata za Pariz.Savrsen odabir slika. Iako je ovo putopis, svaka recenica prosto zraci emocijama, odusevljenjem i ushicenjem. Dnevni raspored vam je bio intenzivan, zaista ste se potrudili da dozivite Pariz, njegovu umjetnost, arhitekturu, ljude, kulinarstvo… Nestrpljivo ocekujem nastavak. A mozda se budem i setala Parizom kad objavis nastavak pa uz croissant i marmeladu uporedim tvoje i moje utiske.
P.S. cestitam na 180000 posjetilaca tvom blogu u 2013. godini. Vise nego impresivno!
Hvala vam 🙂
Drago mi je ako sam uspjela prenijeti svoje dojmove i neke inicirati za ponovni posjet Parizu.
Vjerujem, Ana i Biljo, kako ste u nekim rečenicama prepoznale sebe.
Biljo, nastavak sam već napisala, ali treba odabrati slike i u međuvremenu objaviti putopise drugih, jer još ima jako puno toga na čekanju.
Moram priznati da je i mene iznenadio tako veliki broj posjeta u godini. I u zadnje vrijeme je sve veći broj posjeta Putopisima. Ako se trend nastavi, 2014. će biti još uspješnija.