Autor: Ivan A.
1. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Lihtenštajn i Luksemburg
2. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Bruxelles
3. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Bruges-Ghent, Dinant i Bruxelles
LJETNA TURA 2022. – 4. dio: Prvi dan u Parizu
22. kolovoz (Bruxelles – Pariz)
U jutarnjim satima 22. kolovoza konačno sam uspio kročiti nogom na francusko tlo i tako ostvariti dugo očekivanu želju. Nakon iskrcavanja na autobusnom kolodvoru Bercy, odlazim najprije do hotela ostaviti stvari kako bih mogao neopterećeno obići grad. Po ulasku u hotel pitam na recepciji gdje im je soba, odnosno prostorija u kojoj mogu ostaviti prtljagu (bilo je oko 10 sati prijepodne, a prijava u hotel je bila predviđena od 14 sati nadalje). Međutim, žena na recepciji je rekla da, s obzirom da znam govoriti francuski, mogu odmah ići s prtljagom u svoju sobu. Ovo je najbolji primjer kako vam znanje jezika države koju posjećujete može otvoriti brojna vrata. Ipak, misija bome nije bila laka – treći kat, a nema lifta. Inače se uopće ne bih žalio, ali kada je kovčeg težak preko 15 kilograma onda to baš i nije mačji kašalj. Sad bar znam za ubuduće da trebam ili obratiti pozornost na detalje poput informacije ima li smještaj koji ste rezervirali lift u zgradi, ili pak djelovati još i ranije pa ponijet manje stvari kako bi kovčeg bio lakši.
Krećem oduševljeno i energično odmah u obilazak grada. S obzirom da mi je hotel bio smješten u 10. arondismanu (Pariz je podijeljen na 20 upravno-administrativnih jedinica koje nazivaju arrondissement), a prva želja mi je bila otići do Île de la Cité (otoka na rijeci Seine koji predstavlja jedno od glavnih povijesno-kulturnih središta Pariza u 1. arondismanu), krenuo sam po šetalištu Boulevard Richard-Lenoir i prošao preko Place de la Bastille, da bi prva znamenitost koju sam posjetio bila Crkva Svetog Pavla i Svetog Luja (Église Saint-Paul-Saint-Louis). Nastavio sam dalje hodati i tako sam došao do Gradske vijećnice (Hôtel de Ville), koja je izgrađena u neorenesansnom stilu još u 14. stoljeću. Kasnije je proširena (1533., za vrijeme kralja Françoisa I.), a obnovljena je 1892. godine. U njoj se nalazi ured gradonačelnika (trenutno gradonačelnice), kao i gradsko vijeće.
Nakon toga prolazim mostom naziva Pont d’Arcole, čime ujedno prijelazim preko rijeke Seine i dolazim do otoka naziva Île de la Cité, koji je jedna od povijesnih jezgri grada, s obzirom da se ondje nalaze Katedrala Notre-Dame, Place Dauphine i Sainte-Chapelle. S tog otoka također se pruža najstariji most Pariza – Pont Neuf. Na otoku Île de la Cité Klodvig I., prvi franački kralj koji je ujedinio franačka plemena pod jednom krunom, uspostavio je svoju palaču, nakon što se okrunio u Reimsu, čime je postao prvi franački kralj koji je prihvatio kršćanstvo. Otok je i tijekom srednjeg vijeka zadržao veoma važnu ulogu u gradskom životu, s obzirom da je u 12. stoljeću postao važno vjersko središte. U drugoj polovici 12. stoljeća izgrađena je Cathédrale Notre-Dame, jedna od najpoznatijih katedrala u svijetu. Katedrala Notre-Dame, koja je posvećena Svetoj Mariji, građena je u stilu francuske gotike te spada među povijesne spomenike (monuments historiques) još od 1862. godine, a od 1991. godine nalazi se i na UNESCO-vom popisu zaštićene svjetske baštine. Kao što mnogi znaju, spominje se u naslovu romana Victora Hugoa te je svakako jedan od najpoznatijih simbola grada Pariza. Na trgu kod Katedrale možete vidjeti i brojne kipove, poput kipa Karla Velikog (Charlemagne) i kipa Svete Marije.
Kraljevska kapela Sainte-Chapelle također je građena u gotičkom stilu, a dovršena je 1248. godine. Baš kao i Katedrala Notre-Dame, upravo je 1862. godine proglašena povijesnim spomenikom. Kapela ima dvije etaže, pri čemu se na donjoj etaži ističe kip Luja IX., koji je ondje držao svoju zbirku relikvija Pasije. Gornja kapela ističe se svojim vitrajima (oslikanim prozorima), za koje svakako mogu sa sigurnošću reći da su jedni od najdojmljivijih i najljepših koje sam imao priliku vidjeti na svim svojim dosadašnjim putovanjima. Koliku važnost za ovu kapelu imaju vitraji, vidljivo je iz činjenice što posjetitelji u kapeli imaju priliku u detalje vidjeti kako uopće izgleda cijeli proces popravljanja i obnavljanja elemenata na oslikanim prozorima. Dakle, ljudi ondje mogu stvarno puno o tome naučiti.
Nakon posjeta spomenutoj kapeli Sainte-Chapelle odlazim do poznate i prekrasne fontane Svetog Mihaela (Fontaine Saint-Michel). Ova monumentalna fontana prikazuje kako vraga pobjeđuje nebeski vojskovođa – Sveti Mihael arkanđeo. Izgrađena je od 1858. do 1860., a od 1926. godine jedan je od povijesnih spomenika, po odluci francuskog ministarstva kulture. Fontana se nalazi na istoimenom šetalištu (Boulevard Saint-Michel).
Inače, dok sam hodao ulicama Pariza i povremeno komunicirao s lokalnim stanovništvom, bilo da se radilo o prodavačima suvenira, radnicima u trgovinama, djelatnicima u raznim turističkim znamenitostima i slično, kad sam ih pitao “Parlez-vous anglais?” (Govorite li engleski?) imao sam osjećaj kao da često sramežljivo kažu da slabo ili nešto malo znaju i govore engleski, a kad uđete u razgovor s njima ispada da čisto solidno barataju tim jezikom. Čini se kao da im se u stvari ne da govorit engleski osim ako nije baš nužno te da nastoje više držati do svog jezika koji je kroz povijest bio i ostao važan jezik u europskoj i svjetskoj politici i administraciji.
Nešto što također možete često zamjetiti na ulicama Pariza su Carrefour trgovine. Njih sam se 2022. godine stvarno nagledao, jer sam ih vidio već i u Poljskoj i u Belgiji i u Francuskoj, pa sam to ljeto imao dojam da su te trgovine posvuda. Radi se o francuskom trgovačkom lancu koji je osnovan 2007. godine te koji posluje od više u 20 zemalja svijeta na četiri kontinenta (Azija, Europa, Afrika, Latinska Amerika). Ukoliko ćete kupovati namirnice u gradu, poprilična je vjerojatnost da ćete ju obaviti upravo u Carrefouru. Ondje ćete imati priliku naići i na neke od klasičnih francuskih proizvoda, poput madeleine kolačića, galettes, Montelimar nougata i drugih.
Nastavljam s obilaskom, pa je tako došao red i za odlazak u zeleno-plave površine. Jedan od glavnih i najboljih primjera takvih površina u gradu zasigurno je Luksemburški vrt (Jardin du Luxembourg), jedna od najvećih zelenih površina u Parizu. Ovaj vrt, površine 23 hektara, s brojnim otmjeno ukrašenim cvjetnjacima i travnjacima te dojmljivom fontanom u sredini (Grand Bassin), svakako je jedan od najljepših koji sam dosada uspio posjetiti.
Niti 5 minuta hoda dijeli vas od Luksemburškog vrta do Crkve Svetog Sulpicija (Église Saint-Sulpice), koja se nalazi u Latinskoj četvrti (Quartier latin). Crkva s dva tornja izgrađena je u baroknom stilu te se radi o drugoj najvećoj crkvi u gradu. Nazvana je po Svetom Sulpiciju, biskupu Bourgesa iz 7. stoljeća. Ispred Crkve Svetog Sulpicija nalazi se i istoimena fontana, koja svakako upotpunjuje i dodatno uljepšava cjelokupni dojam.
Iduće mjesto za posjetiti bio je planetarno poznati Eiffelov toranj (Tour Eiffel). Shvaćam da je mnogima vjerojatno više i dosadilo i slušati i gledati fotografije i videozapise o tom tornju, ali uvjeravam vas da je potpuno drugačiji osjećaj kad dođete ovdje i vidite ga uživo. To ipak nije tek neki obični televizijski toranj koji ide ravno u zrak od točke A do točke B. Ovaj toranj ipak ima neki svoj specifičan oblik po kojem se izdvaja i po kojemu je prepoznatljiv. I koliko god su Marsove poljane (Champs de Mars) zanimljiva ideja kao mjesto za piknik s pogledom na toranj, valja istaknuti da se još ljepši pogled na toranj pruža iz Trocadéro vrtova (Jardins du Trocadéro), koji svojim brojnim fontanama pružaju posjetiteljima idealno mjesto za fotografiranje jedne od glavnih svjetskih znamenitosti.
Nakon dugačkog i sadržajnog dana odlučujem konačno i nešto pojesti, pa tako odlazim na večeru u jedan od bistroa na šetalištu Saint-Germain (Boulevard Saint-Germain). Ako se dobro sjećam, mislim da sam sjeo u bistro imena Le Quartier Général. Naručio sam pečenu piletinu s nekakvom zanimljivom varijantom pirea (u koju su, čini mi se, zamijesili i malo graška i mrkve – dobra ideja) te ukusnim umakom u zasebnoj posudi. Uz kruščiće koje su donijeli sa strane te ljubaznu i pristupačnu poslugu, mogu reći da je bez sumnje bilo ugodno iskustvo. Ovo je bio samo jedan u nizu primjera simpatičnih bistroa, kafića i restorana uzduž šetališta Saint-Germain.
Završivši večeru, odlazim punog želuca i mirne duše natrag prema hotelu. Kao što je to kod mene inače običaj na putovanjima, pokušavam otići na spavanje u neko relativno pristojno vrijeme, kako bih se sutra ustao što ranije i što više iskoristio dan. Tako je idući dan na rasporedu bio izlet u Versailles, gdje sam rezervirao turu s vodičem (u našem slučaju vodičkinjom) oko dvorca i vrtova Versaillesa.
Epizodu putopisnog serijala pod naslovom “Prijestolnica Francuske: Pariz” možete pogledati na sljedećoj poveznici: https://youtu.be/7VrvoeuceP4
Instagram profil: https://www.instagram.com/travellingcroat/
Hvala svima na praćenju i pruženoj podršci 🙂