Nica

NICA – KRALJICA AZURNE OBALE

Autor:  Slavica D.

Teško je pogoditi prikladno vrijeme za putovanje – da ne bude ni prevruće, ni prehladno, da ne pada kiša, ne puše vjetar…

Kad planirate, nikad ne ispadne kako želite. Treba jednostavno – imati sreće.

Mi smo u Nici imali savršeno vrijeme, baš s našim dolaskom prestale su dugotrajne proljetne kiše. Kao da je vrijeme samo nas čekalo. Ujutro su zadnje kapi padale sa mokrih grana dok nas je sunce s neba radosno gledalo. Naša šetnja po Nici mogla je započeti.

Željno smo stupili na ‘Šetalište Engleza’ (Promenade des Anglais), ponosno koračali čuvenim biserom o kome smo često slušali u pričama, a sad, evo ga pod našim nogama. Ipak je to ‘malo’ duža Riva nego splitska, ima je oko desetak km.

Govorili su mi da je čudan osjećaj kada gledaš more, a na obzoru nema ničega, samo ravna plava crta. Govorili su da nema mora do Jadranskog, da nijedno drugo nije dovoljno lijepo i čisto. Priznajem, moj prvi susret u životu sa beskrajnom pučinom bio je zbunjujući, ali ta zbunjenost nije dugo trajala. Pred očima se pružila širina bez kraja, kao da ćete, kad dođete do one crte, poletjeti. A more, nije modro kao naše, nego tirkizno. Neobično, jako lijepo i čisto.

Ono što me najviše oduševilo je pogled na polukružni ‘Zaljev anđela’, duž kojeg se proteže ‘Šetalište Engleza’. Na njegovom kraju, na nasutom platou, je zračna luka, jedina na ovom dijelu obale. Ako trebam izabrati raj na zemlji, to je onda ovo mjesto. Nije čudo što su se mnogi osvajači otimali oko ovog dijela najljepše obale na svijetu, sa idealnom klimom, bujnim raslinjem.

Grad su utemeljili Grci prije Krista. Od 1860.godine definitivno je pripao Francuskoj, koja se ponosi svojim mondenim biserom, okupljalištem sviju ‘koji nešto znače’.

Mnoštvo skupih trgovina, otmjenih hotela i palača proteže se duž ove slavne promenade.

Hotel Negresco  je ipak najpoznatija građevina. Sagradio ga 1912. rumunjski biznismen-violinist Henry Negresco, za probranu klijentelu iz aristokratskih slojeva, po nacrtima arhitekta Edwarda Niermansa. Predvorje hotela ostavlja vas bez daha – ogroman kristalni luster, rijetko ćete vidjeti veći, sa zanosnom plesačicom neobičnih proporcija koja se okreće u ritmu glazbe, da poželite i sami malo zaplesati.

Pred hotelom šarena statua Negresca, kraj nje se zaista morate fotografirati.

Laganom šetnjom popeli smo se na brdo ‘Colline du chateau’, s čijeg vidikovca se pruža pogled na ovaj biserni grad. Osobito je lijep kad padne noć i mnoštvo svjetala pred vama otkrije čaroliju. Taj pogled se ne zaboravlja.

Na brdu je utvrda, Bellanda Tower, u kojoj je napravljen zanimljiv vodopad, gdje voda pada sa najviše točke u Nici (302 stope) i raspršuje se u milijun sitnih kapljica koje vas osvježavaju po licu. Šetnja po utvrdi vam otkriva mediteransko rastinje, srednjovjekovne iskopine, Pomorski muzej sa zbirkom oružja, popločane mozaike, dječja igrališta.

Sa brda vidite cijeli grad. Na istočnoj strani je luka, datira iz 1750.g. Nju je izgradio Charles Emmanuel III, Vojvoda Savojski. Pogled privlače lijepi brodovi, bogate jahte.

Ne smijete zaobići stari grad, stjecište turista, u kojem uplovljavate u prošlost. Zgrade i uske ulice datiraju iz 17. i 18. stoljeća. Osvajaju vas stari trgovi, popločane uske ulice, prozori puni cvijeća, balkoni sa rubljem koje se suši.  Stolovi kafića uglavnom pokrivaju cijeli prolaz, pa se jedva provlačite između njih, ali ipak je to dio šarma. Ugodna klima dopušta da ispijate piće vani gotovo cijele godine, pa mnogi kafići i nemaju zatvoreni prostor.

Dražesna je tržnica cvijeća Cours Saleya u srcu starog grada, biljke vam pokazuju da ste na Mediteranu, i nijedan turista je ne zaobilazi. Pa i kad ne znate što ćete sa minijaturnim stablom limuna, morate ga kupiti jer vam djeluje tako ‘mediteranski’.

Kamo god krenuli, put vas vodi preko Trga Massena. Na jednoj strani je zgodan park, ‘vrt Alberta I’ prepun ruža puzavica koje se izvijaju nad šetnicama i zaklanjaju vas od sunca. Na drugoj strani su živopisne zgrade, Muzej Massena, spomenik Albertu I iz Belgije, moderne skulpture, fontane sa razigranim vodenim stupovima.

Za one druge, poduzetne, i naravno bogate, slavni ‘Ruhl Casino’ pruža mnoge mogućnosti. Smještenu na ‘Šetalištu Engleza’, u super luksuznom Hotelu Meridien, ovu impresivnu građevinu ne možete nikako zaobići. Osim kockarskih, pruža i brojne zabavne sadržaje, koncerte, pa ga zovu ‘Moulin Rouge’ Azurne obale.

Rekli su nam da, zbog nedostatka građevnog prostora, dižu zgrade i postavljaju tramvajske šine nad koritom suhe rijeke Paillon. Nova  tramvajska linija, kao jedan od najskupljih infrastrukturnih projekata u Evropi, donijela je da Nica postane jedan od najmodernijih gradova prilagođen pješacima na Mediteranu.

Po trgovinama smo uživali u mirisima provansalskih začina, bojama kandiranog voća, okusima sladoleda od lavande, ruže… kušali pizzu la Pissaladiere …

Nažalost, nismo bili u vrijeme čuvenog Karnevala cvijeća, to bi tek bila nezaboravna fešta.

I ovako, raskošna Nica učinila je da se bar na kratko osjećamo dijelom njenog jet-seta, da poželimo opet prošetati biserima Provanse.