Cannes

Cannes je najljepši u svibnju

Autor: Slavica D.

Dolazak u Cannes u svibnju, i to u vrijeme održavanja čuvenog Filmskog festivala, najljepši je način za upoznavanje njegovog blještavog lica. Mi smo imali tu sreću da ga pohodimo par dana pred ovaj spektakl, kad su pripreme za njega bile u punom zamahu. Grad se glancao, filmovi već bili najavljeni na plakatima, zvijezde iz neke druge, treće garniture već lagano šetkale po viđenijim mjestima u gradu. A možda mnoge od njih dolaze u grad i bez velikog povoda, redovito obilazeći mondena mjesta, tek da budu viđeni.

Dolazak u ovaj grad nesvjesno nam pojačava osjećaj zanosa, zvjezdanog sjaja, iako znamo da je to samo prolazni trenutak u našem životu, inače dalekom od svakog blještavila. Naša turistička ekipa odmah je bacala poglede prema glavnim ulicama, nastojeći prepoznati važne face iz filmskog i inog svijeta, a neki su se krajem dana vraćali ponosni jer su uspjeli ‘sresti’ poneke zvijezde. Ja nisam nikoga prepoznala, ne pratim ta imena ni lica, pa sam ispala manje informirana od drugih.

Grad je smješten ispod planinskog lanca koji ga obavija iza leđa, s pogledom na azurno more, pozicija kao stvorena da bi se nekadašnje ribarsko naselje pretvorilo u nešto puno atraktivnije. Mjesto je nekad živjelo više na brdu, opasano zidinama, nego uz more, ali to se počelo mijenjati nakon dolaska Napoleona, u njegovom bijegu s otoka Elbe.

Ipak kamen temeljac razvoja postavio je engleski lord Brougham, koji je ovdje sagradio svoju vilu 1839.g. Ustvari, nije lord prvobitno namjeravao ovdje pustiti korijene, nego se dogodila viša sila: namjera mu je bila doći u Nicu, no tamo je vladala epidemija  kuge pa je lord bio primoran odustati od plana. Ipak kad je ugledao ovo mjesto, odmah se oduševio njegovim šarmom kao i klimatskim uvjetima, bez puno razmišljanja je odlučio ovdje  sagraditi dvorac. I tako je to krenulo. Lord je nadalje puno potpomogao financijski razvoj grada. Nakon njega su došli i drugi bogati Englezi, a za njima su pristizali i turisti. U znak zahvalnosti na veliki doprinos lorda Broughama podignuta je statua s njegovim likom u parku.

Uz more je nikao Boulevard de la Croisette, na mjestu nekadašnje željezničke pruge. To je široka šarmantna prometnica i šetalište, po kojoj se odvija glavnina prometa i tiskaju se svi koji žele da ih se vidi. Svakako da su svi najvažniji objekti baš tu zauzeli svoje mjesto, prvenstveno luksuzni hoteli, kao što su Carlton, Hilton, Royal, zatim Municipal Casino, Casino d’Ete, Casino du Palm-Beach …

Najluksuzniji objekt je nedvojbeno hotel Carlton. Na njegovom vrhu su 2 kupole modelirane po uzoru na grudi ‘La Belle Otero’ – famozne kurtizane tog vremena. Te kupole se smatraju simbolom Cannesa.  Bez iznimke, cijela grupa je fotografirala baš te kupole, nego kako, da znamo pokazati čime se eletni Cannes diči.

S druge strane bulevara, tik do mora, ponosno se uzdiže Festivalska palača, ujedno i Kongresni centar, gdje se održavaju sva važna kulturna zbivanja i kongresi. Svi znamo da je najpoznatiji događaj Međunarodni filmski festival, koji se ove godine održava po 63.put.

No turistima je preporuka da ne dolaze, ako baš ne moraju, u vrijeme održavanja ove manifestacije, jer su užasne gužve po gradu, mnoge prometnice su zatvorene, promet preusmjeren, a razvikane zvijezde ionako nećete moći vidjeti. Iz tog razloga mislim da je naša posjeta gradu bila u najbolje vrijeme: par dana prije festivala, osmotrili smo gužvu i dašak glamuroznog ozračja, vidjeli pokoju zvjezdicu, a još uvijek smo se mogli nesmetano kretati po cijelom gradu.  I obavljati shopping, ako je netko uspio izdvojiti astronomske cifre koje su vrištale iz trgovina.

Zaštitni znak grada je palma, to svima nam znano mediteransko drvo, koje je ovdje dobilo svoj zvjezdani status, pa se i glavna filmska nagrada na festivalu zove ‘zlatna palma’.  Posađeno je na svakom koraku u gradu. Inače se velika pažnja posvećuje raslinju, mnogim rijetkim i aromatičnim vrstama,  brojni parkovi se uređuju svakodnevno i sve mora biti idealno uglancano. Održava ih vojska od 130 vrtlara. Ipak ovdje dolazi prebogata i razmažena klijentela, pa sve mora biti do najsitnijeg detalja osmišljeno i dotjerano.

Svugdje oko nas su casina, odličan mamac za one dubokog džepa. Rekli su nam da Cannes drži rekord – 16 milijuna USD izgubljenih na ruletu i to u jednom potezu ! Rekorder je, a tko bi drugi, jedan šeik ! Tko zna je li se jadničak mnogo nasekirao nakon gubitka takve svotice ? Inače Arapi su vlasnici velikog broja nekretnina u Cannesu.

U gradu se održavaju i drugi, manje razvikani festivali, kao što su Festival mimoza, Cvjetna izložba, Međunarodne utrke brodova, slikarske izložbe, i vrlo važan MIDEM, najveća glazbena izložba na svijetu koja se održava svake godine u siječnju, a okuplja na tisuće predstavnika svjetskog glazbenog businessa. Tu se sklapaju novi ugovori, razmjenjuju iskustva, pa u tom periodu grad vrvi od mnoštva menadžera i poduzetnika, ali i brojnih glazbenika.

Sa prijateljicom Bibom sam odlučila ne gubiti vrijeme, već se zaputiti bulevarom Croisette, i kao svaka velika zvijezda obići sve poznate trgovine, hotele … zaviriti u luksuzne kutke. Osjećaj je bio jako ugodan. Ako ne možemo šopingirati, barem da ponosno prošećemo slavnom šetnicom, među čuvenim palmama i mirisnim parkovima. Možda nas neki nadobudni i neupućeni turista slučajno fotografira, misleći da smo iz kakve hit-sapunice? Put nas je doveo i do pješčane plaže, koja se dužinom od 2,5 km pružila pred nama, već puna dokonih, savršeno građenih tijela, željnih bakrene boje. Ovo je pravo vrijeme za upijanje toplih sunčevih zraka i vožnju mega-luksuznim jahtama. Naravno, najbogatiji hoteli imaju odvojene, privatne plaže, da njihovim gostima ne smetaju znatiželjnici.

Pred ulaskom u gradsku luku, u zaljevu, smjestila su se dva otočića, jedina na cijeloj Azurnoj obali. To su Larinski otoci, Sv. Margerita i Sv. Honorat. Do njih se može lako i brzo prebaciti brodićima, koji redovito voze izletnike. Na Sv. Honoratu je crkva i samostan iz 11.stoljeća, gdje žive svećenici kao jedini stanovnici otoka. Oni se također bave i  vinarstvom, kao i proizvodnjom meda. Na otoku je gusta šuma borova i eukaliptusa, koji štite određene životinjske vrste.

Drugi otok, Sv. Margerita, vezan je za tajnovitu priču o ‘Čovjeku sa željeznom maskom’, koji je kao zatvorenik boravio na otoku i nije uspio naći način da se izbavi iz zatvora. Njegov identitet nije nikad otkriven, jer je lice skrivao pod maskom, po nekim predanjima baršunastom, ali priče su je s vremenom pretvorile u željeznu. No je li to bila zbilja ili samo mit ? Ova priča je dobila epilog i u filmovima.

Na otoku je i bivši zatvor, sada muzej (Muzej mora), pa  je turistima ponuđeno vidjeti i olupine brodova koji su se nasukali na obali otoka.

Prepuni dojmova napustili smo ovo carstvo slavnih, bogatih, pa iako nismo bili dio njihovog svijeta, što nam nije nimalo žao, ipak srca su nam bila puna lijepih sličica ovog rajskog grada. Put nas je odveo dalje, čekali su nas mnogi zanimljivi kilometri.