Autor: Ivan A.
19. lipnja 2023.
1. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Lihtenštajn i Luksemburg
2. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Bruxelles
3. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Bruges-Ghent, Dinant i Bruxelles
4. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Prvi dan u Parizu
5. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Versailles, Pariz i Reims
6. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Provence i Azurna obala
LJETNA TURA 2022. – 7. dio: Lac d’Annecy
27. kolovoz (Avignon – Annecy)
Ponovila se slična stvar od prethodnog jutra – prespavao sam alarm. Umor i udobnost kreveta još jednom su napravili svoje, pa sam tako prešišao predviđeno vrijeme za spavanje. Veoma brzinski sam se spremio i izletio iz aparthotela, kako bih stigao na autobus. Ovaj puta mi nije padalo na pamet opet vući kofer više od pola sata do autobusne stanice, pa sam tako prethodni dan proučio vozni red gradskih autobusa na liniji koja vodi do stajališta za međunarodne autobuse. Ono što mi je jednim dijelom predstavljalo problem na tom voznom redu, koliko se sjećam, bila je kategorizacija dana u radne dane, nedjelje i “les jours fériés” (neradne dane u smislu blagdana, praznika i slično). Logično sam se onda zapitao – gdje onda ovdje spada subota, kada sam ja putovao? Unatoč toj nedoumici, odlazim na stanicu s nadom da će se neki autobus pojaviti i odvest me do stajališta za međunarodne autobuse. Tako je naposljetku i bilo.
Dolazim na autobusno stajalište za međunarodne autobuse. Bio sam u brizi da će mi možda pobjeći autobus za Annecy, s obzirom da sam stigao jedva 10-ak minuta prije polaska. Autobus na kraju ne da mi nije pobjegao, već je u samom polasku kasnio punih 2 sata. Neki ljudi koji su čekali na stanici su čak i odustali te se jednostavno okrenuli i otišli u nekom svom drugom smjeru. Mogu reći da je ta vožnja mnogima od nas putnika bila jedan od najvećih izazova. Koliko se sjećam, predviđeno vrijeme polaska iz Avignona bilo je oko 8 sati, a dolazak u Annecy oko 14. Ne mogu biti u potpunosti siguran sada, kada pišem putopis 10 mjeseci nakon tog putovanja, ali čini mi se da je autobus krenuo oko 10 sati i da smo u Annecy stigli oko 18. Autobus je još tijekom tog putovanja nekoliko puta stao iz neobjašnjivih razloga. Ne govorim o uobičajenim pauzama na odmorištima, već o zaustavljanjima u nekakvim zabačenim malim sredinama, jer je vozaču “odjednom”, naglo došla glad i on je baš tad morao pojesti nešto da bi mogao dalje nastaviti voziti. Uz veliku napetost u autobusu, dobacivanja putnika s jedne strane i vikanja vozača s druge strane (pri čemu mi se činilo da su vozači i dobar dio putnika bili Portugalci, pa je tako na izuzetna živciranja vozača čak jedan putnik dobacivao povike za koje mi se učinilo da su zvučali nešto poput “Calma, calma!” – “Smirite se!”), kao i dodatna nepredviđena zaustavljanja i pauze, poput one u Lyonu (što uopće nije bilo navedeno na ruti prikazanoj u aplikaciji) te činjenicu da je par ljudi propustilo svoja presjedanja zbog tako velikog kašnjenja, jasno je zašto je ova vožnja mnogima oduzela puno energije. K tome, s obzirom da sam ujutro bio u popriličnoj žurbi, nisam ponio praktički ništa za jesti, a računao sam ako dođemo po predviđenom rasporedu u Annecy da ću ručat ondje. Međutim, kako su se dogodile razne nepredviđene situacije, to je sve promijenilo raspored. Premda, nakon toliko dugo sjedenja u autobusu i tolikog kašnjenja, više mi uopće nije ni bilo do hrane, nego sam samo čekao kada ću konačno izaći na svojoj stanici van iz tog autobusa u slobodu i započeti razgledavanje grada i jezera.
Već sam pomislio da nećemo nikako ni uspjeti doći do Annecyja. Nakon dugačke borbe, stižemo konačno u kasnim poslijepodnevnim satima u Annecy. Autobus je kasnio skoro četiri sata u dolasku. S obzirom na to, odmah po dolasku uslijedio je trk na autobus prema hostelu gdje sam jednako tako u trku obavio prijavu i ostavio stvari u sobi. Na brzinu se presvlačim i vraćam se odmah do grada kako bih pokušao barem donekle iskoristiti i ovaj dan. Tako sam otišao najprije do središta grada, odnosno do jednog od glavnih trgova, a to je Place Notre Dame, na kojemu se nalazi i Église Notre Dame de Liesse d’Annecy. Riječ je o katoličkoj crkvi koja je obnovljena u 19. stoljeću u neoklasicističkom stilu, dok su njezini najstariji dijelovi još iz 14. stoljeća. Na taj način ova crkva i trg na kojoj se nalazi svakako čine jedan važan dio povijesne jezgre grada.
Nakon toga prošetao sam uz jedan od brojnih kanala u gradu, koji vodi od Place Notre Dame do Biskupskog vrta (Jardin de l’Evêché). U blizini tog istog kanala nalazi se i Cathédrale Saint-Pierre. Radi se o katoličkoj katedrali, koja je ujedno i nacionalni povijesni spomenik (monument historique). Kako je navedeno na info plakatu ispred Katedrale, nakon što je reformacija uzela zamaha u Švicarskoj, biskup iz Ženeve je našao utočište upravo ovdje u Annecyju. Katedrala je izgrađena od 1533. do 1538. godine izvorno kao kapela franjevačkog samostana. Od 1538. godine, nakon što je Švicarsku zahvatila reformacija te je došlo do progonstva članova katoličkog klera iz Ženeve u Annecy, kapela je služila kao privremena katedrala ženevske biskupije, a od 1822. je definitivno dobila status katedrale. Par stotina koraka dalje od Katedrale nalazi se i spomenuti Biskupski vrt.
Posjetivši spomenute lokacije, odlučio sam konačno otići i do jezera Annecy odnosno kako ga Francuzi zovu Lac d’Annecy. Prošetao sam se tako ulicom Rue du Pâquier, jednom od ulica koja vodi od središta grada prema jezeru. U spomenutoj ulici nalazi se i l’Hôtel de Sales, rijedak primjer privatne vile, izgrađene od 1688. do 1690. godine. Ovdje je nekoć bila rezidencija prinčeva iz Savojske dinastije tijekom njihovih boravaka u tom području. Kasnije je ista ta zgrada postala upravna zgrada departmana Haute-Savoie. U svakom slučaju, zgrada ima šaroliku povijest.
Kada sam izašao iz spomenute ulice i ugledao u daljini planine i jezero, onda sam konačno osjetio da mi je duša na mjestu. Nakratko sam se prisjetio cijelog onog čekanja i gužvanja u autobusu s onim ogromnim kašnjenjem i pomislio: “Ako sam morao kroz to proći da bih ugledao ovo i divio se ovakvim prizorima, neka bude tako!” Bio sam oduševljen već i početnim dijelom šetnice, koja je prolazila pored brojnih sportskih terena (gdje je bio uistinu velik broj rekreativaca), ali i travnjaka na kojima su se ljudi družili uz piće ili piknik. U tom području nalaze se također sportska društva, parkovi i Canal du Vassé.
Još nekoliko stotina koraka dalje nalazi se i samo jezero Lac d’Annecy. Nakon dugog i stresnog dana, odlučio sam konačno malo sjesti na jednu od plaža i jednostavno promatrati krajolik te uživati u prizorima prirode. Vjerujem da su brojni slikari morali ovdje zabilježiti svoje dojmove, s obzirom da se ovdje na tako slikovit i lijep način šume, planine i jezero stapaju u jednu upečatljivu simbiozu. Nakon što sam se onako lijepo opustio, a i zabilježio nekoliko prizora kroz snimljene fotografije i videozapise, donio sam odluku: sutra ponovno dolazim ovdje! Kojeg ljepšeg načina za upamtiti neki krajolik nego da ga se promatra u predvečerje kada se priprema za spavanje i u zoru ili rano jutro kada se razbuđuje. Pomislio sam: “Ako mi se već izjalovio dio plana time što smo toliko puno kasnili u dolasku što mi je poremetilo ritam za taj dan, sutra me nitko neće zeznuti! Ustajem ako treba i u 5 ujutro kako bih ovdje došao promatrati izlazak sunca i buđenje prirode”.
Donijevši tu odluku, krećem natrag prema središtu grada i njegovim povijesno-kulturnim znamenitostima. Krenuo sam tako prema dvorcu (Château d’Annecy). Ovdje se može istaknuti kako se na ruti od onog dijela jezera koji sam posjetio do dvorca nalaze i europski vrtovi (Les Jardins de l’Europe). Ne mogu reći da sam ih detaljno obišao, jer, s obzirom da se lagano bližio i mrak, bio sam tada više usredotočen na to da vidim što još ovaj grad nudi, odnosno kojih još zanimljivih zgrada i drugih turistima privlačnih mjesta ovdje ima. Imajući u vidu da je prošlo i radno vrijeme brojnih znamenitosti, nisam se odlučio na uspon do dvorca (premda ni nije na nekoj pretjerano velikoj nadmorskoj visini pa je i upitno pruža li se odande nekakav spektakularan pogled), ali unatoč tome mogu reći da je impresivan taj prizor s dvorcem u daljini. Dvorac je također kategoriziran kao monument historique (kao i dobar dio znamenitosti spomenutih u ovom putopisu). Današnja struktura dvorca u stvari je na neki način kombinacija srednjovjekovne obrambene arhitekture i renesansne elegancije, po uzoru na dvorce u francuskoj pokrajini Île-de-France (u kojoj se nalazi i glavni grad Pariz). Kao rezidencija je napušten u 17. stoljeću, pa je korišten kao vojno uporište do 1947. godine. Grad Annecy je 1953. godine otkupio dvorac od Ministarstva obrane te ga je pretvorio u muzej.
Uslijedila je šetnja uz rijeku Thiou, na kojoj se nalazi jedna od najpoznatijih gradskih znamenitosti, a to je Otočna palača (Le Palais de I’Île). Za najbolji pogled na palaču, preporuka je doći do mosta koji se zove Pont Perrière, gdje se okuplja najveći broj ljudi kako bi uspjeli na što bolji način spremiti uspomenu na bajkovit pogled koji omogućuje spomenuta Otočna palača. Ova znamenitost također ima šaroliku i zanimljivu povijest. Za početak, njezini najstariji dijelovi datiraju još u 12. stoljeće, tako da vam je ovo svojevrsno putovanje u srednji vijek. Osim toga, palača je obnašala razne funkcije, tj. tu su bile smještene brojne institucije. Nekoć je ovdje bila sudnica, kasnije pak zatvor, pa i administrativno središte grada. Danas je ondje pak smješten muzej umjetnosti i povijesti.
U neposrednoj blizini mosta i palače nalazi se i Église Saint-François de Sales. Nazvana je po čovjeku s dojmljivim životopisom. Na web stranici lac-annecy.com, povodom 400. obljetnice njegove smrti (2022. godine) objavljen je članak koji opisuje njegov život i djelo. Tako je napisano: “Hodanje ulicama Annecyja pomalo je kao da slijedite stope Svetog Franje Saleškog”. Radi se o osobi koja je bila svestrana: studirao je povijest, matematiku, glazbu i filozofiju, a zatim se okrenuo teologiji i odlučio zarediti za svećenika 1593. godine. U vrijeme vjerskih podjela i sukoba on se zalagao za svojevrsni pacifistički križarski rat: obraćenjem srca, molitvom, milosrđem i primjerom života. Mnogi spisi koje je za sobom ostavio, uključujući “Uvod u pobožni život”, priskrbili su mu status sveca zaštitnika novinara i pisaca. Premda je i sam živio u siromaštvu, pomagao je siromašne i bolesne te se unatoč visokim tenzijama i sukobima u tom razdoblju stalno zalagao za milosrđe. Crkva Saint-François de Sales ističe se po oltaru, orguljama i slikama u baroknom stilu. Smještena onako odmah do rijeke Thiou, svakako dodatno upotpunjuje i obogaćuje prizor.
Obišavši navedene lokacije konačno sam osjetio da sam i ovaj dan uspio barem djelomice ispuniti. Nakon dugačke vožnje autobusom i razgledavanja grada i jezera odmah po dolasku, konačno je na red došla i hrana. Mislim da taj dan nisam jeo ništa konkretno praktički do 9 navečer. Ali iskreno govoreći, to mi tada ni nije bilo toliko bitno. Ono što mi je bilo bitno je konačno doći u grad, vidjeti njegove ljepote, dojmljive prizore jezera, planina i šuma, kao i jednako dojmljive povijesno-kulturne znamenitosti poput crkvi, palače, dvorca i ostalih. Moglo bi se reći da me taj dan hranio adrenalin. U ovom gradu još jednom se dogodilo, kao i u Marseilleu, da me netko tijekom razgovora upitao: “Govorite li španjolski? Jeste li latinos/hispanos?” Do ovog putovanja ne sjećam se da me itko to ikada pitao, i onda tri puta u tih nekoliko dana na jugu Francuske. Što drugo reći nego – zanimljivo. Pokušao sam obaviti i kupovinu u nekoj od trgovina, ali nakon kratkog razgovora s nekoliko lokalnih stanovnika shvatio sam da trgovine ondje slabo rade iza 20 sati (barem mi je tako rečeno, a uistinu nisam ni naišao tada na neku otvorenu trgovinu). Stoga, završivši večeru, odlazim natrag u hostel i, premda sam već bio lagano i iscrpljen od cijele te ture, navijam alarm za idući dan za oko 5 i pol ujutro, tako da i zadnji dan putovanja pokušam što bolje iskoristiti. Mislio sam jednostavno: “Spavat ću kad se vratim u Zagreb”.
28. kolovoz (Annecy)
Posljednji dan putovanja ustajem onako kako sam i isplanirao, oko 5 i pol ujutro. Mislim da sam izašao iz sobe otprilike 20 minuta nakon što sam ustao, tako da sam stvarno imao veliku želju što prije se vratiti natrag u prirodu, s obzirom da su prizori uz jezero ostavili upečatljive dojmove. Odlazim tako pješice do jedne od plaža uz jezero, a putem promatram kako se grad budi. Ako se dobro sjećam, plaža prema kojoj sam se zaputio zove se Plage d’Albigny. Nedaleko od nje nalazi se i impresivan hotel Imperial Palace. Tko ondje rezervira noćenja, mislim da se može s pravom nadati čarobnim pogledima na krajolik. Ono što mi je bilo zanimljivo i neočekivano – upravo sam kod tog, da se tako izrazim blistajućeg Imperial Palace hotela, čuo pijetlove. S obzirom da je to hotel i da su u njegovoj neposrednoj blizini uglavnom stambene zgrade (tko zna, možda ipak i ima pokoja kuća u blizini?), bio sam pomalo iznenađen. Moguće je da nisam primijetio dvorišta nekih kuća, ili možda ima i nekih ekscentrika koji u stanovima drže pijetla, tko će znati?
Premda sam na jezero stigao dosta rano ujutro, već je tu bilo aktivnih ljudi, ali i životinja. Možda ne puno, ali ih je bilo. Nekoliko šetača s psima, pokoji trkač, plivač, kajakaš, pokoja patkica i labud, ali i nekoliko individua koji su kao i ja došli rano ujutro kako bi se sjeli na plažu i opustili u predivnim prizorima. Sada sam još bolje nego jučer uspio uživati u prirodi, pa čak i na par minuta osjetiti nekakav duhovni mir, sklad i opuštenost.
Dok sam guštao i odmarao na jezeru, čuo sam nekoliko ljudi iza sebe kako razgovaraju. Primijetim da jedan čovjek ima psa. A taj pas je pak u ustima imao ne jednu, već dvije teniske loptice! Stvarno je nezasitan. Ne sumnjam da inače ima još takvih pasa, ali opet sam si pomislio: “Ako ne uhvatim ovo u kadar, ljudi mi neće vjerovati”.
Nakon nekoliko meditativnih i opuštenih minuta i još nekoliko zabilježenih prizora u prirodi (osim što sam u kadru uhvatio šume, planine i jezero, također sam u kadar ulovio izdaleka i dvorac te Basilique de la Visitation), otišao sam još jednom do središta grada, da vidim kako diše ujutro, kada nije tolika gužva. Primijetio sam da trgovine nedjeljom u velikoj većini slučajeva ne rade. Bila je možda pokoja dežurna trgovina, pokoja pekarna i voćarna da je radila. Ostale su sve bile zatvorene. Cijenim dosta takve običaje, odnosno kada se poštuje slobodna nedjelja.
Naposljetku, posjećujem Église Saint-Maurice, najstariju crkvu u ovom gradu. Spomenuta katolička crkva izgrađena je u gotičkom stilu, a sagrađena je izvorno kao kapela dominikanskog samostana 1422. godine. Nazvana je po Svetom Mauriciju, rimskom legionaru koji je odbio postupiti po naredbama cara Maksimijana. Spomenuti car naredio je u 3. stoljeću progone kršćana, što je Mauricije odbio provesti u djelo, zbog čega je smaknut zajedno s čitavom svojom legijom. Zbog toga je ostao upamćen kao kršćanski mučenik i svetac, a po njemu je nazvan i otok Mauricijus. Crkva je od 1957. godine klasificirana kao nacionalni spomenik, odnosno već puno puta spomenuti monument historique. Ovdje sam se i pomolio za sretan povratak kući. Puno sam etapa prošao na ovom putovanju, ali je bilo od velike važnosti da i posljednja dionica putovanja prođe uspješno, a tako je i bilo.
Ovime sam završio dosada najopsežnije putovanje. A samim time i najopsežnije solo putovanje. Istina, tu je bilo nekoliko grupnih dionica, odnosno nekoliko izleta u organizaciji agencija gdje sam se upoznao i s drugim putnicama i putnicima, kao što je bio slučaj na izletima u Bruges i Ghent, Versailles te pokrajinu Provence i Pont du Gard.
Do ovog putovanja nisam nikada kročio nogom u Francusku. Nakon ovog putovanja mogu reći zadovoljne i mirne duše da sam uspio posjetiti Pariz, Versailles, Reims, Marseille, Avignon, Les-Baux-de-Provence, Saint-Rémy-de-Provence, Tarascon, Pont du Gard i Annecy. Samim time, posjetio sam i sedam različitih departmana: 1. Pariz, 2. Yvelines (departman u kojem se nalazi Versailles), 3. Marne (ondje je Reims), 4. Bouches-du-Rhône (departman u kojem se nalaze Marseille, Les-Baux-de-Provence, Saint-Rémy-de-Provence i Tarascon), 5. Vaucluse (ondje je Avignon), 6. Gard (gdje se nalazi Pont du Gard) i 7. Haute-Savoie (ondje je smješten Annecy).
To pak znači da sam uspio obići pet francuskih pokrajina: 1. Île-de-France (gdje se nalaze Pariz i Versailles), 2. Grand Est (ondje je smješten Reims), 3. Provence-Alpes-Côte d’Azur (u toj pokrajini su Marseille, Les-Baux-de-Provence, Saint-Rémy-de-Provence, Tarascon i Avignon), 4. Occitanie (Pont du Gard nalazi se u blizini granice pokrajina Occitanie i Provence-Alpes-Côte d’Azur) i 5. Auvergne-Rhône-Alpes (ondje je Annecy).
U svakoj od spomenutih pokrajina i departmana moglo se naći nešto zanimljivo za posjetiti. Mogu zaključiti da je Francuska zemlja izrazito raznolike i bogate povijesti i kulture. To je očito čim se prisjetimo koliko je znamenitosti kod njih klasificirano kao povijesni spomenik (monument historique), ali također i iz broja znamenitosti koje se nalaze na UNESCO-vom popisu zaštićene svjetske baštine. Samo njih nekoliko koje mi padaju odmah na pamet su Notre-Dame de Paris, Château de Versailles, Notre-Dame de Reims, Pont du Gard i povijesno središte Avignona. Posjetio sam još mnogo znamenitih lokacija koje su na UNESCO-vom popisu, a tko zna koliko ih se još krije u drugim dijelovima Francuske. Za ovu državu također mogu reći da je raznolika i bogata u zemljopisnom smislu. Ovdje možete naći plodne ravnice, more na jugu, zapadu i sjeveru, veličanstveno čisto jezero Annecy, brojne vinograde, čudesne Alpe i još mnogo toga. U nekim pokrajinama, poput Provence-Alpes-Côte d’Azur, prirodna raznolikost je tolika da u određenim razdobljima godine možete praktički u jednom danu otići najprije na skijanje, a onda na kupanje (ili obrnuto, ako vam je tako draže). Opcija je svakako u izobilju, a na vama je da odlučite samo što vam je prioritet i kojim ćete redoslijedom obilaziti taj čitav dijapazon zanimljivih turističkih atrakcija. Bilo da se radi o povijesnim, kulturnim, prirodnim, ili pak nekim skroz drugim znamenitostima, vjerujem da bi svatko uspio naći nešto zanimljivo i privlačno za sebe, odnosno svoje ukuse.
Bilo bi teško završiti ovaj putopisni serijal, a da se ne osvrnem još jednom na gastronomsku ponudu u Francuskoj. Premda je tu pregršt jela koja u francuskoj kuhinji mogu izazvati oduševljenje, mogu ih spomenuti tek nekoliko koje sam osobno uspio probati. U pozitivnom sjećanju svakako su mi ostali quiche lorraine i vol-au-vent, koji su samo neki od klasika njihove kuhinje. Nekoliko sam puta jeo neka jela koja su klasična za europsku kuhinju općenito, poput pečene piletine i povrća s krumpirom, salatom i umakom. Može se spomenuti i flamanski gulaš, koji je ukusan, ali više rasprostranjen na sjeveru Francuske, a tu je bio i entrecôte grillée, koji je dobro jelo, ali ne pretjerano impresivno, barem u usporedbi s ovim ostalima koje sam naveo. Za one koji više preferiraju slatke obroke, bilo da se radi o kolačima, slatkim pecivima i tijestima, proizvodima iz patisserie i slično, mogu se navesti madeleine, macarons, tartelette, eclair i drugi proizvodi.
Tim šećerom za kraj završavam ovaj putopisni serijal. Petnaest dana i oko 4 300 kilometara prijeđenog puta. Hvala svima koji su pratili moje putopise, bilo da se radilo o putopisnim člancima ili videozapisima. Zahvalan sam na svakoj podršci, tako da vam šaljem srdačne pozdrave do sljedećih putničkih epizoda 🙂
Epizodu putopisnog serijala pod naslovom “Najčišće jezero Europe: Annecy” možete pogledati na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=NLvBz6de-CI
Pregled najboljih i najzanimljivijih znamenitosti s cijele ture po Francuskoj možete vidjeti na poveznici: https://www.youtube.com/watch?v=7gRxZJVDWv4
Instagram profil: https://www.instagram.com/travellingcroat/