Telč – povijesni renesansni grad Bohemije
Autor: KMM
Probudila sam se rano i gledala izlazak sunca s desetog kata hotelskog prozora u zimskom Pragu. Pokušala u mislima prošetati još jednom pored Vltave gledajući Karlov most i Hradčane ili radije se okrenuti na drugu stranu i krenuti put Staromestnih namesti. Ne, jutros odlazimo, putovanje završava. Ruta je : Telč, Beč, Slovenija, Hrvatska.
Ma što je to u gradiću Telču što treba vidjeti? Odlučila sam ne biti radoznala, samo ću se prošetati i popiti kavu, eventualno pojesti lokalni slatkiš.
Nakon 2 sata vožnje po magli, polupospani se iskrcavamo na parkingu autobusa. Sve izgleda nepitomo. Suputnici grintaju i brontulaju: gdje smo došli? Što je ovo – blato? Haj’mo u Beč. E, mene upravo to zabavlja. Samo da nije sve divno, krasno … može biti svašta, samo neka je nešto neobično i novo.
Prilazimo jezercetu koje okružuje grad – utvrdu i skoro se ništa ne vidi, magla svuda oko nas. ..
Kroz prolaz se nazire dvorac, a onda kao da smo upali u film. Je li moguće da je ovo grad, a ne kulise? Vodič nas upućuje da popijemo kavicu, možda se magla malo raziđe, pa budemo bolje vidjeli i mogli slikati.
Probali smo dva nova kolača – marlenke s kakaom i medom. Meni su oba sjajna. Neobičan interijer.
Izlazimo van i krećemo u obilazak. Moja bolja polovica počinje snimati, a ja slušam na pola uha…postaje sve zanimljivije. Jedino što ne mogu zapisivati – prehladno je.
Kratko – uživali smo i preporučamo svima ovaj gradić – dragulj. Nije bez razloga uvršten u UNESCO-vu baštinu.
Poslije sam pronašla ovaj link:
http://www.telc.eu/userfiles/file/PDF/Putovani%20po%20pamatkach%20AJ_web.pdf
i trudila sam se prevesti najzanimljivije dijelove.
Zakarije Hradec i Katarina Valdštajn su najznačajnije ličnosti.
1. Zahvaljujemo se činjenici da su mnoge generacije imale osjećaj za ljepotu i starinu, pa centar gradića izgleda kao originalan i redovito ga takvim održavaju. Kao takav, Telč je uključen u listu UNESCO-ovog nasljeđa zaštićenih gradova cijelog svijeta.
2.Gradska vijećnica – najveća zgrada na trgu, renesansna fasada nadopunjuje originalnu gotičku. Koristili su tehniku sgrafita na fasadi pedimenta. Inače, svrha pedimenta je da pokrije krov i čini zgradu višom. Na prednjem zidu koji nadvisuje krov kreirana je iluzija da je kuća viša za jedan kat. Zabati i njihovi parapeti su zajednički motivi renesansne Bohemije.
3. Kuća 65
Slična drugim kućama na trgu, ova kuća ima arkade koje su ne samo elegentne, nego i praktične, jer omogućuje zanatlijama ponudu proizvoda izvan kuća. Na nekim stubovima se nalaze simboli zanatlija, koji ih opisuju. Ovdje je to špatula piva – nekadašnja pivnica.
4. Kuća 62
Pripadala je kovaču, koji nije bio previše bogat. Kuća je namještena skromno s drvenim klupama, običnim nedekoriranim pročeljem, čak je i suđe bilo drveno.
5. Kuća 61
Kuća je pripadala Mihalu, pekaru. Čim je kupio, 1553. naredio je da se dogradi i dekorira. Mihal je želio imati najljepšu kuću u gradu, jer je imao namjeru kandidirati se za gradonačelnika. Imao je najljepši zabat na kući inspiriran venecijanskom renesansom, dekoriran sgrafitima, koji prikazuju figure iz Starog Zavjeta: Davida, Golijata i druge.
6. Kuća 59
Roza s baroknom fasadom. Barok se pojavio u Bohemiji u 17. stoljeću. Inicijalno je taj stil korišten za crkve s dva tornja, poslije se proširio na centralni dio građevina. Mnogi građani su preuređivali vanjsku fasadu u baroknom stilu, ali je unutrašnjost zadržavala stare mazhauses.
7. Kuća 57
Roza sa anđelima.
Ova kuća ima skulpturnu dekoraciju – dva para anđela u dvjema vazama. U centru pedimenta je djevica Marija .
Sredinom 18. stoljeća i u 19. stoljeću predekorirani barokni stil je ponekad bio sklon pretjerivanju. Na taj način, barok je širio i razvijao renesansne metode umjetnosti. U drugu ruku se kosio s idejama renesanse, jer se vraćao u srednjevjekovni kršćanski način razmišljanja.
Za Telč je značajno da renesanse kuće nisu rušene nego su se samo dograđivala pročelja u novi moderni izgled– barok.
8. Kuće 54 i 55
Dvije tipične renesansne kuće. Obje imaju fasadu s uzorkom „pisma“ sgraffito tehnikom. Prednje fasade su nadograđene portalima u zabatima i grudobranima. Graditelji su donijeli renesansni stil iz Italije i prilagodili ga bohemijskoj klimi. Krajevi portala zabata su bili otvoreni u svrhu lakšeg uklanjanje snijega s krovova. Kuće ne da su samo bile lijepe, nego i praktične.
Na kraju 18. stoljeća kuća je pripadala doktoru, veterinaru i farmaceutu Pavelu Bileku. Zanimao se za povijest i prikupio brojnu dokumentaciju koja ja poslije postala fundacija kolekciji Gradskog muzeja Telča. On je također potaknuo proslavu 700-godišnjice grada Telča, godine 1799.
9. Kuća 47
Žuta sa iluzijom prozora.
Kuća ima lijepi parapet na pedimentu i čak dvije iluzije – lažne prozore. Parapet čini kuću većom, najviša je na trgu. Prvobitno se koristila za gradsku pivovaru, a nakon što je zatvorena, preuredili su je u školu za djevojke. Jan Evangelista Kypta je bio ravnatelj škole, ali i crkvenog zbora i orkestra. Također je bio i kompozitor, posvećivao je svoje vrijeme i povijesti, te podučavanju češkog jezika.
10. Kuća 46
Ova kuća je vrlo lijep primjer baroknog zabata. Nekad je pripadala KERNDL obitelji koja je imala lijepu kćer Juliju. Jednog dana se Julija razboljela. Obitelj je uložila mnogo novca u istraživanje bolesti, ali je ipak kći naposljetku umrla bez obzira na njegu. Roditelji su u sanduk nikad prežaljene kćeri stavili zlatni nakit. Grobar nije želio sahranitii to blago i odlučio ga je zadržati za sebe. Ogrlicu i narukvicu je lako skinuo, ali prsten nikako. Kako je mislio da je djevojka već mrtva, odlučio joj je odrezati prst. Kad je počeo rezati, djevojka je vrisnula, skočila i otrčala kući. Roditelji su bili dobrog srca i nisu kaznili grobara. Ipak nitko se nije mogao skinuti kletvu i Julija je skončala ne udavši se.
11. Fontana i skulptura Marije
Autor je kipar David Lipart , a plaćeno mu je iz Zaklade ZUZANE HODOVE. Na vrhu fontane je skulptura Djevice Marije, a u podnožju 8 anđela poredanih u krug. Oni su obično barokni: sv. Jakov s morskom školjkom, st. Sebastian sa strelicom, i sv. Roko među njima. S druge strane je sv. Franjo Ksavier, sv. Jan Nepomuk i među njima čuvar anđela. Sv. Ruža je na drugoj strani pećine i nasuprot Marija Magdalena. Originalno je fontana bila sagrađena od drveta, ali je dograđena kasnije u kamenu i dodana sv. Margareta.
Druga fontana je na samom kraju trga, nadograđivana 1817. Statua na fontani je Silenus koji drži u rukama Dioniza. Silenusa često povezuju s obalama rijeka i proljećem. Bio je veseo starac, staratelj i društvo Dionizu, bogu vina.
12. Kuća 39
Ovo je masivna renesansna kuća koja je izgrađena na gotičkoj jezgri. Zabat fasade je rađen u baroku. Nakon završetka jezuitskog reda, jezutiska apoteka je prebačena u ovu kuću. Ignac Lyra, nekad jezuit, postao je farmaceut, čak se i oženio. Vodio je osobito brigu o ljekarni i ostala je u toj kući nakon njegove smrti, skoro 100 godina. Postoji spomen – ploča na vanjskom zidu kao spomen Otokaru Brezini, koji je tu stanovao i išao u srednju školu. Poznat je pjesnik i autor vrlo zahtjevnih radova iz europskog simbolizma.
13. kuća broj 32.
Projektirana je na trgu u ravni s arkadama. Donji dio fasade je renesansni, ali je gornji dio barokni. Autor je izgradio ovu kuću kao kuhinju klerika. Otmjeni klerici su većinom bili mladi samci i oni su posluživani hranom u kući. Na Čisti četvrtak do Uskrsne nedjelje posluživani su slatkiši siromasima. Ovu tradicije je uspostavila Perta – Bijela gospa. Ona je bila udana za Jana od Lihtenštajna i slijedila ga je u Telč. Nije ju volio, ali je bio često okrutan prema njoj. Žalila se bratu i ocu. Povratak rodnoj kući nije bio moguć, iako je suprug maltretira. Nakon muževe smrti je ponovo postala slobodnom i mogla se vratiti svojoj obitelji. Od tada je Perta odlučila ostati u dvorcu Rožmberk i pružati pomoć gdje je bila potrebna, posebno siromašnim i nemoćnim. Bila je prva koja je predstavila davanje pomoći siromašnima u jesen, slaveći završetak izgradnje dvorca Jindrichuv Hradec i kasnije na Čisti četvrtak. Bila je posluživana riba, grah, kruh i pivo. U sjećanju na Posljednju večeru, bogati su služili siromašnima tu večer. Car Josip je ukinuo davanje siromašnima 1783. Umjesto toga najsiromašnijima je davan novac, distribuiran od gradskog vijeća.
Mnogi spominju da se Perta pojavljuje kao Bijela Gospa. Ona se pojavi sa smiješkom predviđajući dobre vijesti ili navještujući sumorne noseći crne rukavice, koje označavaju smrt ili neku drugu tragediju. Bijela Gospa također pomaže dadiljama da prate malu djecu Rožmberka.
Prema legendi, Perta je dolazila bebi u kolijevci kad bi dadilja zaspala, nakon što se umorila . Dadilje su znale Pertu i tiho joj dopuštale da bebe smjesti u krevetić. Međutim, jedna nova dadilja nije znala kako stoje stvari i viknula na Bijelu Gospu kad je pokušala staviti bebu u kolijevku. Perta joj je rekla tko je ona i savjetovala je da kaže Petru Voku kako i kad se pojavljuje. Zatim se okrenula, prošla kroz zid i nikad se više nije pojavila. Dadilja je poslušala i otišla odraslom Petru Voku i rekla mu što se dogodilao kad je bio beba. Zamislio se, a onda naredio neka se sruši zid na mjestu gdje se Bijela Gospa pojavila. Nakon toga, pronašao je ogromno blago.
14. Kuća broj 31
Naziva se kuća Telča. Građena je u renesansnom stilu i pripada sudu. U prizemlju je ulazna soba lijepo oslikana na stropu. U zgradi je pristup podzemlju Telča, važni sastavni dio svih kuća, ne samo kao skladišta hrane i pića, nego i vlastiti pothodnik. Kad bi građanin sišao u podzemlje, pronašao bi da su sve kuće međusobno povezane. Ova posebnost igra veoma važnu uloga u slučaju napada neprijatelja na grad.
15. Crkva i toranj sv. Duha
Najstariji je toranj u gradu, sagrađen u kasnom romaničkom periodu. Starija građevina je manje poznata, preko je sagrađen novi objekt, ali pretpostavlja se da je sagrađena od strane Templara, Premislava Otokara ili Johanita. Možda je bila sastavni dio dvorca. Jedna činjenica je sigurna – ovaj toranj je služio u obrambene svrhe.
Prije 1486. godine je kasnim gotičkim stilom dekorirana slikama evangelističkih simbola. Kasnije, crkva je postala predmetom promjena ovisno i vlasnicima. Čak je obavljala i funkciju skladišta, a u 19. stoljeću služila kao gradski teatar.
1922. Evangelistička crkva Brethrena je kupila objekt i tada se u njoj obavljala vjerska služba.
16. Kuća br. 15
Ova kuća sa sjenicom je nauočljivija i najznakovitija građevina na cijelom trgu. U srednjem vijeku sjenica je imala obrambenu funkciju jer je osiguravala pogled na cijelu ulicu. Sjenica ponekad ima funkciju toaleta ili garderobe, ako je sa strane dvorišta, ona je u stvari dekorativani element građevine. Kuća također ima sgrafite. Na pročelju je slika raspeća i anđela. Sgraffiti su otkriveni tek 1922. i tad su rekonstruirani. Kuća je bila prekrivena žbukom.
17. Jezuiti, jezuitski college i visoka škola
Crkva je sagrađena u 17 st. i posvećena je grofici Farntiški Slavatovoj. U vrijeme renesanse, ona je „izašla iz mode“, nastupio je barok koji je ljude ponovno od zemaljskim užitaka vraćao Bogu. To je i bio glavni cilj jezuita. Prema legendi, grofica Slavatova je posvetila svog sina Karela Bogu. Karel se stoga nije mogao ženiti. Odlučio je jednog dana poći u lov. Izgubio se od ostatka grupe i upao u jamu vukova. Ni on, ni konj se nisu mogli izvući vani. Očajan, zakleo se da će posvetiti svoj život Bogu ako preživi. Plakao je nadajući se da će ga netko čuti i pomoći mu. Jedan seljak ga je čuo i spasio ga. Obećanje je obećanje, Slavata je ignorirao suze zaručnice i pošao u samostan. Međutim, kad su mu ostala braća umrla, on je ostao kao posljednji nasljednik dinastije, dobio je dozvolu od Pape da se vrati svjetovnom životu.
U baroku je crkva ukrašena bogatom dekoracijom. Ova crkva je ipak skromna u poređenju s pompoznom ornamentikom baroknog stila kasnije u Bohemiji. Jezuitska škola je s druge strane crkve. Jezuiti su bili fokusirani širenjem vjere prvenstveno obrazovanjem. Preko 120 godina je ovaj red zadržan u Telču, mnogi novaci su potekli odavde. Nakon što je red ukinut, zgrada je korištena kao vojno sjedište, poslije kao škola. Danas je sjedište Brno Masaryk Univerziteta.
18. Convictorium svetog anđela
Jezuiti su utjelovili staru malterisanu kuću za vlastite svrhe. Prvo su je dogradili kao zajednički prostor za stanovanje i kuću crkvenog zbora. Oboje je posvećeno Kontesi. Zgrada je nedavno rekonstruirana i sad je sjedište Obrazovnog i Kongresnog centra samostanskog obrazovanja.
19. Crkva svetog Jamesa
Crkva je osnovana zajedno s gradom. Sredinom 15. stoljeća je dograđena i dekorirana gotičkim freskama. S vrha tornja se nudi pogled cijelog grada. Ograđena je jezerom i služila je u obrambene svrhe. Cijeli grad je okružen jezercima. U slučaju napada, puštala bi se voda kroz kanale, tako da bi on sam bio neprobojna vodom okružena utvrda.
20. Dvorac
Dvorac je renesansni dragulj. Nitko se nije usudio mijenjati ovaj uzorak ljepote.
Zakarijev nasljednik, nećak Adam, nije brinuo o svom posjedu i dinastija grofova Hradeca se ugasila kad je njegov sin Joakim poginuo u dvoboju. Telč postaje posjed Slavta iz Kluma i Košumberk. To je bila moćna dinastija. Oni su igrali važnu, ali i kontroverznu ulogu u češkoj povijesti. Posebno je slavan bio Vilem Slavata. U jednom trenutku je bio i guverner Praga za vrijeme kad je češko plemstvo u sporu s Carstvom kad je njime upravljao Car Rudolf II. 12. maja 1618. nezadovoljni protestanti su ušli u Prag u njegov ured i izveli puč protiv plemića koji nisu dozvoljavali slobodu religije. Obojicu su defenetrirali. Sva trojica su preživjela pad s 16m visine.
Slavata je bio ranjen, ali i njegovan. Nakon što je ozdravio, izbjegao je i Pasau, gdje je prebacio dio pokućstva iz Telča.
Nakon poraza pučista 1622, Slavata se vraća u Telč i surađuje na obnovi i rekontrukciji vladavine. Za vrijeme svog mandata on je unaprijeđen u Grofa i dostigao je najveću carsku dekoraciju. Uspio je osigurati gradu najveće privilegije i grb, te pečat. U dvorcu postoji slika s prikazom defentracije u Pragu. Uzimajući u obzir činjenicu da su svi spašeni uz pomoć anđela, pretpostavlja se da je Slavat sam načinio tu sliku.