Prag – zlatni grad – 1. dio

Zlatni Prag za zimske blagdane

Autor: Kalina M. M.

Fotografije: Micho i KMM

Kad se odlučite ići u neki grad, obično pregledate karte, vodiče, pričate s ljudima koji su tamo bili. Sve to sam primijenila, ali sam dodala svom pristupu i poseban pečat: zanimao me taj grad i iz literature-kako su ga doživljavali književnici i što su zapazili u njemu? Preporučili su mi Šalu od Kundere, kao i njegovu Nepodnošljivivu lakoću postojanja. Jedna od autorica putopisa je porijeklom Čehinja, tj. baka joj je Čehinja, pa mi je pričala i o njenom viđenju Češke. Žena je tamo bila mnogo puta. Svaki put u drugo godišnje doba.

Samo malo Beča

Odlučili smo koristiti autobusnu turu iz Zagreba, kreće se dosta rano. Prvo duže stajanje je u Beču. Lijepo je prošetati se okićenim gradom i najfrekventijom pješačkom ulicom Kärntner Straße. Svratili smo u Katedralu Svetog Stjepana koja je u rekonstrukciji. Zanimljiva mi je bila Crkva Sv Pavla, unutra čak vodič na hrvatskom.

Obilazili smo izloge, kupili neke slatkiše kao suvenire.

Slikala sam se pored Snjeguljice napravljene od marcipana ispred Demmela – izlog je fantastičan, a gužva za slikanje pored „eksponata“.

Produžujemo do granice s Češkom, gdje u restoranu uz granicu imamo samoposluživanje. Moja bolja polovica naručuje „moravskog vrapca“, a ja „španjolsku pticu“. Ostali nas blijedo gledaju, nismo baš jeli po preporuci vodiča; Kunderin glavni junak u Šali je vodio svoju djevojku upravo na „ španjolsku pticu“, pa sam htjela to probati i stvarno je ukusno. Tu sam prvi put vidjela kako spravljaju češke knedličke. Nije baš onako kako sam mislila i kako pravim po receptima iz coolinarike. Oni u stvari kuhaju na pari već zamiješen kruh. Rezultat : bijele fete knedlička.

U okviru restorana se nalazi mjenjačnica, pa se mogu promijeniti novci u češke krune. Mi smo to učinili još prije puta u banci. Tečaj je bio povoljniji. Preporuka unuke Čehinje.

Vodič Stjepan nas je putem animirao pričajući o Habzburgovcima, Česima, defenetraciji (bacanje kroz prozor), češkom jeziku.

Stanovništvo Češke

Češka ima preko 10 000 000 stanovnika, u Pragu je oko1,2 mil, neprijavljenih se računa oko 300000. Skoro su duplo više naseljeni od Hrvatske : 129st/km2, dok je kod nas 78st/km2. Česi rade popis stanovništva svakih 10 godina, kao i mi. Osjetan je pad vjernika od posljednjeg popisa iz 2001. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011, samo je 21% vjernika, 10% su se izjasnili kao rimokatolici, a neobičnost je da je bilo nekoliko tisuća (17051 – izvor Pollitika.com) sljedbenika Jedaja (iz Ratova zvijezda). U povijesti su Čehe nekoliko puta željeli preobratiti u katolike, ali su se odupirali – protestantizam je izraženiji. Najzastupljeniji su husiti (nazvani po Janu Husu) – i „Češka braća“. U Prag su u više navrata tijekom povijesti pristizali Židovi kao trgovci, imali su vlastiti geto – Josefov . Nekoliko puta su bili ofenzivno progonjeni .

Iznenadili smo se češkom liberalnosti. Stari zanat je vidljiv već od prelaska austrijske granice. Vodič nam je pokazao jednu „predstavnicu“ u žutoj skijaškoj jakni koja stoji kraj ceste. Tu ordinira. Poslije smo po samom Pragu sretali „predstavnice“ u laganoj robi i s upadljivom šminkom. Na nekoliko mjesta se otvoreno prodaje marihuana.

Prvo večernje razgledanje Praga

U Prag smo stigli u večernjim satima i odmah se spremili za obilazak. Smještaj je bio u hotelu Fortuna West *** na periferiji grada. Tramvajem (proizvodnja škoda) se moglo stići za pola sata vožnje do centra. Prošli smo pored Plešuće zgrade i krenuli ka centru, pored nekoliko trgovinskih centara; izašli kod Lapidarija.

Dojmila me Czernijeva skulptura konja koji visi sa stropa. Inače je Czerny tako provokativan i nekoliko puta srećemo njegove instalacije u Pragu.

Grad je lijepo okićen, na glavnom trgu mnoštvo svijeta, izloženi štandovi jela i pića, te domaćih slatkiša – trdelnik. Svi turisti se sjatili oko Orloja – čuvenog astrološkog sata koji otkucava svakih sat vremena uz predstavu: na dva prozorčića pokazuje se 12 apostola . Orloj je podijeljen da pokazuje astrološki kalendar i vrijeme. Pokazuje 4 različita vremena : srednjoeuropsko ili staronjemačko, staročesko, babilnsko i zvjezdano. U dnu je kalendarni brojčanik koji pokazuje položaj dana u odnosu na tjedan, mjesec i godinu. Na vrhu tornja od 69 metara je promatračnica s koje se pruža lijepi pogled na okolicu… Do vrha tornja možete doći liftom; ta zgrada je starogradska vijećnica.

Fantastična je građevina Hrama Djevice Marije Tinske s dva tamna zvonika – osvjetljenje možete samo doživjeti – nikako snimiti. Nekoliko puta sam se vraćala za boravka u gradu pokušavajući dohvatiti tu treću dimenziju, ali bez uspjeha.

Trg Staromestne namesti me odmah privukao. Osjećala sam se kao u nekom dvorcu. Iako umorni, ustali oko 4 ujutro, šetali smo neumorno. Htjeli smo odmah vidjeti i Karlov most. A onda me dočekalo iznenađenje – Praški dvorac na hridi Vltave. „ Pa u koju smo bajku zalutali? Je li nas ovo vremeplov bacio nekoliko stoljeća unatrag?“ Prenuo me zvuk tramvaja.

Već prvi dan je obećavao. Vratili smo se u hotel ne osjećajući noge.

2. dan razgled grada – Hradčany, Karlov most, …

Ujutro smo se odvezli do stare gradske četvrti – Hradčany i tamo nas je čekala službena lokalna vodičica. Spuštali smo se prema gradu uz priču o prijestolnici, obišli Katedralu sv. Vida u kojoj se čuva češka kruna, nalaze se sarkofazi Habzburgovaca. Unutrašnjost su radili najeminentniji umjetnici Češke – sve kipari/slikari s praške akademije. Lijepo.

Vitraj koji čini rozetu je divan. S vanjske strane je dosta oronula fasada – prekrivena je crnim slojem i odaje patinu. Malo sam zagrebala po kamenu, ali ništa ne spada. Vodiči ovakvo stanje kamena objašnjavaju velikom vlagom u zraku. Vltava teče oko grada i kroz grad sa svojih 18 mostova (Ovaj podatak varira: 13-19 Vjerujem službenoj vodičici – 18)

Lijep je vidikovac na grad odozgo sa Hradčana. Prošli smo i pored Zlatne ulice gdje je obitavao Kafka . Vidjeli smo i njegovu rodnu kuću. Predsjednička palača je dvorac u kome i danas živi predsjednik države;  ispred sviraju umjetnici. Straža stoji nepomično, turisti se slikavaju s njima. Pasaž koji povezuje palaču sa Katedralom Sv. Vida je zanimljive fasade.

Spuštamo se prema Karlovom mostu dugačkom 515 metara. On je samo pješačka zona i sav je umjetnički. S obje strane su skulpture, njih 30 (sve replike – originali se čuvaju po Muzejima grada). Izgradnju je počela 1357. godine, a gradio ga je kralj Karlo, izgradnja je završena početkom 15 st. Zvao se Kameni most, pa Praški most, a sad je jedan od najposjećenijih znamenitosti Praga i zovu ga Karlov. Na krajevima mosta su 3 kule s manjim skulpturama .

Most povezuje Stari grad i Malu stranu. Veličanstveno. Na sredini mosta je svetac s 5 zvjezdica – najcjenjeniji Jan Nepomuk, dvorski svećenik. Bačen je s Karlovog mosta dok je još bio u izgradnji. Turisti ga vole dotaknuti. Vodičica nas je upozorila da ne mazimo psa, jer to nikad ne rade Pražani, smatra se krivim za smrt Vaclavove žene.Pražani jedino dotaknu samog Jana.

E sad nalijećemo opet na jednu provokativnu instalaciju u bronci Davida Czernija. Dvojica uriniraju po maketi Češke. Vodičica nam je to pokazala kao raritet i malo modernog kiparstva. Nalazi se ispred rodne kuće čuvenog češkog pisca Franza Kafke. Usput smo vidjeli i najuži hotel na svijetu.

Obišli smo prekrasnu katoličku Crkvu Svete Marije koja je bila u rekonstrukciji. Pričali smo sa svećenikom koji povremeno odlazi u misiju u Južnu Afriku i donio je radove djece -mladih umjetnika koji izrađuju slike od leptirovih krila. Prosto mi je žao što ne kupih jednu sliku kao donaciju. Malo smo se pogubili u razgledavanju i snimanju, da smo morali požuriti za grupom.

Jedna zamjerka lokalnoj vodičici Staši:- nije ponijela ozvučenje, pa smo malo toga uspjeli čuti – ogromna je gužva na ulicama i puno se grupa miješa. Srećom, naš vodič Stjepan nam je u pozadini pomagao razjašnjavajući što nismo čuli.

U pivnici -U Fleka- gdje je osnovan Hajduk

Nakon razgledavanja grada upućujemo se na objed u pivnicu „U Fleka“ – mjesto gdje je nastao Hajduk (1911.). Unutra mnoštvo turista, nisam baš vidjela Čehe osim konobara. Postoji i ploča s posvetom.

Hrana je tipična češka (vidi slike), a i crno pivo posebno. Ne toči se za vani. Tu smo se otkrili unutar grupe, kako je mnogo Dalmatinaca – Hajdukovaca na putovanju, kad smo se slikali pored spomen ploče čitajući posvetu. Interesantno dok gledate Velo Misto, činilo se da je to u blizini Praškog univerziteta. E baš i nije. Valja hodati dosta.

Inače pivnica ima posvud, Češka je prva u Europi po potrošnji piva, pretekla je Irsku. Češka je meka za ljubitelje piva.

https://www.lotos-croatia.com/hr/hrvatska/3315/prag-osnovne-informacije-o-kulturnim-spomenicima-prag/

Šetnja pored Vltave

Večer smo iskoristili za slobodno razgledavanje grada. Grad ne možeš osjetiti dok ga ne prehodaš. (Ovu rečenisu ponavljam kao mantru). Prošli smo pored brojnih dućana, ali nismo šopingholičari, pa nismo nigdje svraćali. Divili smo se zgradama, trgovima, mostovima, i naravno, rijeci Vltavi koju je maestralno uglazbio čuveni češki kompozitor Smetana u svojoj simfonijskoj poemi, koje se sjećam još sa satova glazbenog iz petog osnovne. Šetam pored , u ušima mi glazba, puše vjetar, susnježica, a mi snimamo prekrasni Karlov most i Hradčane.

Sviđa mi se ova izvedba Berlinske filharmonije pod ravnanjem Herberta fon Karajana.
https://www.youtube.com/watch?v=gTKsHwqaIr4
Kad smo već pali s nogu, ukrcali smo se na tramvaj prema našem hotelu.

NASTAVLJA SE …..