Prag

PRAG – GRAD DVORAC

Autor: Slavica D.

Nakon povratka iz Praga dugo niste sigurni gdje se nalazite. Teško se probuditi iz tako lijepog sna i vratiti u sivilo svakodnevice. Još i danas uhvatim sebe kako hodam ulicom a zamišljam da sam na Vaclavskim namestima, sred Karlovog mosta, na Hradčanima…

Očekivala sam da putovanje bude lijepo, govorili su mi da je Prag najljepši grad u Europi, jedan od najljepših na svijetu. Slušala sam ih ali sam sumnjičavo razmišljala – zar može nešto biti ljepše od Pariza? Sad znam da može, ili su možda podjednako lijepi. Ono što daje prednost Pragu to je neko dostojanstvo, osjećaj da ste u ogromnom dvorcu, gdje vas iz svake građevine gledaju oči kraljeva, dvorskih podanika, kao da ste i sami u davnom 15. vijeku.

Jer cijeli grad je zaista prepun dvoraca, sinagoga, nebrojeno crkvi, i to sve ljepša od ljepše. Turisti obično obilaze one najveće, najveličanstvenije, ali i ona najmanja je toliko lijepa, ima svoju zanimljivu priču, izaziva vaš uzdah oduševljenja. Svaka, baš svaka zgrada je ljepota za sebe, s fasadom punom skulptura i ornamenata.

Stari, ujedno i najinteresantniji dio grada je ogroman, nama je sedam dana bilo premalo da obiđemo samo najvažnije znamenitosti, i pored neprestanog hodanja. Tu su Staro Mesto i Mala strana, dijeli ih rijeka Vltava, a spaja nezaboravni Karlov most, sa svojih 30-tak grandioznih statua. Sa mosta se pruža lijep pogled na rijeku, na okolna brda među kojima je najromantičniji svakako pogled na Hradčane, koji dominiraju siluetom grada. Ako ste ikad maštali o dvorcima iz bajke, sigurno ste zamišljali baš ovakvu sliku.

U gradu, usred vreve, ima mnogo tihih oaza za odmor. Dojmilo nas se brdo Petrin, nezaboravni pogled sa Rozhledne (umanjena kopija Ajfelovog tornja). Na svakom koraku njegovani vrtovi, čuvani s mnogo ljubavi, svaki cvijet na svome mjestu, svaka klupa čitava, nigdje papirića na podu… (kako neobično za nas sa južnih prostora)

Ako ikako imate vremena uputite se do 30-tak km dalekog zamka Karlštejn iz 14.vijeka, u dolini rijeke Berounke, mjesta gdje je stolovao Karl IV. Samo putovanje izletničkim kombijem od Praga do živopisnog sela, vožnja kočijom kroz šumu, dolazak do velikih vrata zamka, vraća vas u tajnovitu povijest koja vas okružuje sve vrijeme boravka ovdje. Čak i naš vodič sličio je dvorskom pažu.

Prag je ogroman grad, to je jedna nepregledna površina, gledajući ga sa okolnih brda kraja mu nema. Ali čini mi se da sve savršeno funkcionira, nigdje nisam osjetila gužvu, nigdje previše svijeta.

Snažno me se dojmila kultura tog naroda. Svakodnevno se održava bezbroj predstava, izložbi, raznih uličnih događanja. Nacionalni teatar je najljepša građevina arhitekture 19. vijeka. Česi su miran narod, bez galame i gužve kreću se kroz grad, bilo da idu na posao i s posla, u škole, u shopping… Nigdje nervoze, vike, psovke, i kad vidite kolonu auta na cesti nitko ne trubi, svi strpljivo čekaju svoj red, uvijek daju prednost pješacima, poštuju znakove, semafore … mi, nenavikli na takve prizore nismo se mogli načuditi. Možda ne prate modu toliko napadno kao mi, ne drže u rukama mobitele kao mi, ne robuju tekovinama zapada koje smo mi poprimili kao statusne simbole, ali izgledaju nasmiješeni i zadovoljni.

Kažu da su Česi narod koji puno čita – zaista, u tramvaju svi čitaju neke knjige, u parkovima sjede na klupama i čitaju, ispred srednjih škola učenici ne viču – svi čitaju i pišu. Sreća da smo u ruksaku uvijek nosili prospekte i plan grada pa smo ih stalno čitali da djelujemo pametnije među njima.

Turistima je sve pod rukom – bezbroj kataloga, ulične agencije u gotovo svakoj ulici u centru, informacije na video zidu gdje god se okrenete – na sred ulice, u metrou… Svoj turizam temelje na srednjovjekovnim znamenitostima, na čuvenom staklu Bohemia, kao i na gastronomskim specijalitetima – češkom pivu, gulašu sa knedličkama. U odnosu prema turistima ni u čemu nisu napadni, a sve vam je pod rukom.

I na kraju smo vidjeli pravi biser : Križikova fontana – magična igra vode, boja i glazbe, sa 1300 raznobojnih reflektora i 49 vodenih pumpi.

Dok smo ulazili u avion za Split, dugo smo gledali zlatni Prag okupan noćnim svjetlima i vraćali se kući s dušom prepunom ljepote.

Poslušajte moj savjet – posjetite Prag, uživat ćete.

Nešto u blizini Praga, a jako zanimljivo : Srednjovjekovni hotel Detenice – Češka