Sunčev Brijeg na obali Crnog mora

Putopis Bugarska 2013.

Autor: Edin Š.

Moram najprije priznati da sam prije puta u ovu zemlju prema njoj imao gotovo ravnodušan odnos. Percipirao sam je kao malo europeiziraniju inačicu Srbije, zbog cajki, sličnog mentaliteta, kulturološke i povijesne sličnosti, velike romske zajednice, ali sam znao i za proizvodnju ružinog ulja kao onog po čemu je Bugarska upućenijima također prepoznatljiva. Ono što nisam znao je ljetovalište koje na našim jezicima možemo prevesti kao Sunčev Breg (Sunčev Brijeg), a zapravo bi točan prijevod bio Sunčana plaža ili na engleskom Sunny Beach. O čemu se zapravo radi?

Sunčev Brijeg

Radi se o jednoj velikoj zabavi na otvorenom, koja se prostire na nekoliko četvornih kilometara prostora uz pješčanu obalu Crnoga mora. Na stotine raznoraznih barova, restorana, animacijskih sadržaja, ringišpila, lunaparkova, i meni osobno nekih neobičnih stvari koje nisam imao prilike vidjeti ranije, poput fish spa, na čiju pomisao osjećam neki ružan nagon (oprostite na subjektivnosti, jače je od mene). Z a one koji ne znaju, fish spa se svodi na umakanje nagih stopala u akvarije s nekim malim ribicama koje izgledaju kao one ukrasne koje su se tek okotile. Od sadržaja na svakom kutu, vrijedi izdvojiti erotic shows, sex 3D cinema, a da ne bude da se sve svodi na perverzije, ima tu i tamo poneki štand za masažu, a u sklopu animacije možete vidjeti zabavljače s mini krokodilima na otvorenom. Da, radi se o zabavi s ovim simpatičnim životinjicama na najfrekventnijim zonama šetnice uz obalu, a da ćete naići upravo na takvo što dok šetate, nećete moći primijetiti dok ne vidite u neposrednoj blizini, jer od silne buke iz okolnih barova ne čujete vrisak koji dopire od šetača s mjesta gdje nabasaju na zastrašujući prizor. Velika je šteta što nemam fotografije noćnih obilazaka Sunčevog Brega, pa Vam ne mogu dočarati njegovu ludu atmosferu, no oprostićete mi – fotografiranje jednostavno nije stiglo na red.

U arhitektonskom smislu, Sunčev Breg je jedno veliko ruglo. Mnoštvo hotela, pri čemu je nastojanje bilo da oni visočiji stanu tik uz obalu (primjer hotela „Burgas“ i „Slavyanski“). Ovo mjesto je školski primjer koncepta masovnog turizma kojem je smisao zadovoljiti sve moguće potrebe. Neki će reći da je zbog naglašene živosti, ovo mjesto za mlade i za provod. No doista ovdje imate sadržaje za sve generacije. Danju i noću Sunčevim Bregom kruže vozići, fijakeri, iznajmljeni skuteri, autići, a djeca imaju i fantastičnu ponudu aqua-parkova. Starije generacije mogu uživati u nekoj od mnogobrojnih bašti restorana uz glazbu trećeg kvartala proteklog stoljeća, koja se najčešće izvodi uživo.

Sunčev Breg ima fantastičnu pješčanu plažu kojom možete odšetati do obližnjeg Nesebara. Nesebar je stari grad pod zaštitom UNESCO-a, koji izgleda kao mali poluotok na kom se nalaze stare crkve i zgrade orijentalnih fasada, između kojih je labirint ulica s trgovinama i restoranima. Meni osobno, ništa naročito, no vrijedno posjeta kad smo već tu.

Kuriozitet bugarskog primorja jeste samo more. Nisam neki ekspert za to područje, no prosječan kupač/plivač može vrlo lako primijetiti razliku u odnosu na npr. Sredozemno i njemu pripadajuća mora, koja se ogleda u manjem stupnju saliniteta i jakim valovima, mada daleko od toga da se može poistovjetiti s jezerom. Ugođaj mora je prisutan sve vrijeme, no konstantno puše neki blagi povjetarac s istoka koji donosi dah hladnoće, što godi uz prejako sunce, naročito u prijepodnevnim satima, kada sunce prži iznad mora u smjeru obale. Zbog jakih valova, odgovorna spasilačka služba svako malo podiže crvenu zastavicu, tako da preostaje samo  pozdraviti se s Crnim morem i prepustiti ga društvu njegovih prijatelja galebova. Vegetacija uz Crno more nije poput mediteranske, pa sam više puta imao ugođaj Jahorine zbog silnih borova i ostalog zimzelenog bilja koje zasipa planine oko grada u kojem živim. Pomislio sam kako bi bilo ljetovati na nekoj od sarajevskih olimpijskih planina uz bazen. Obuzela me tuga. Definitivno obožavam ljeto, velike vrućine i tropski ugođaj. Bugarsko priobalje nije za mene.

Malo statistike o Bugarskoj

Bugarski veći dio unutrašnjosti su, sudeći po dijelu uz autoput Sofija – Crno more, nepregledna nizinska polja oranica, uz poneku vjetrenjaču, što navodi na zaključak o nenaseljenosti duž autoputa. No, kada pogledate statistike i uzmete u obzir činjenicu da je Bugarska duplo veća od Srbije, a ima približno isto stanovnika, može se pretpostaviti da ćete potvrdu o nenaseljenosti predjela naći i u drugim dijelovima Bugarske. Imam podatak da je u prošloj godini preko 160 sela u Bugarskoj ostalo bez ijednog žitelja. Nasuprot ovom, u Sofiji, glavnom gradu, intenzivno se gradi novi kvadratni metri stambenog prostora. Samo, kome? Drugi podatak koji imam je da na desetine tisuća stanova u Sofiji zjapi prazno. Mladi napuštaju zemlju. Globalizacija je prodrla u Bugarsku, no ne i ekonomska stabilnost, a čini se da je balkanski mentalitet sjedenja po kafanama i ovdje sveprisutan.

Ljudi  u Bugarskoj su lijepi, ne posebno srdačni, i katkad arogantni. Neobična pojava je da ne možete bez velike muke platiti račun u ugostiteljskom objektu, jer se konobar naprosto trudi dati vam do znanja da to što želite platiti i otići je vaša stvar i da on ima važnija posla. I vjerujte, nije izuzetak. Ako nekog slučajno pitate da vam kaže da li se nešto nalazi u određenom smjeru, samo će vam reći „no“ i okrenuti glavu. Ako kojim slučajem ne razumijete što vam neko kaže i zamolite da vam se kaže ponovo,  vikat će prema vama kao da ste gluhi i od silne neugodnosti nećete opet razumjeti što vam je rečeno. Muškarci izgledaju maltene indentično: izbrijane kockaste glave, nabildani, s tetovažama. Žene su jako lijepe, ali nekako mi njihov jezik kvari dozu otmjenosti koja ih karakterizira. Svakako se lakše sporazumjeti na našim jezicima.

Sofija je grad u kojem izuzev mnoštva crkava i zelenila, nema puno toga za vidjeti, no valja pomenuti planinu Vitošu, koja se nalazi iznad samog grada i koju ovom prilikom nisam mogao posjetiti. Centar Sofije je u znaku bogomolja i dva-tri bulevara koja se međusobno presijecaju. Tu je i šetalište Pirotska ulica sa jeftinim prodavnicama garderobe i obuće.

Brendiranje bugarske ruže, cijene  hrane i pića

Inače, cijene su u Bugarskoj, za bosanske prilike, jako povoljne. Kava se pije po cijeni od 2 Leva (1 Euro), a većinu jela uz piće možete probati po cijeni do 15 Leva (7,5 Eura).

Bugarska je izvrsno brendirala ružu, pa je na svakih stotinjak metara, u Sofiji, Sunčevom Bregu i Nesebaru, moguće pronaći štand s kozmetičkim i prehrambenim proizvodima od bugarske ruže. Supermarketi su također krcati tim proizvodima, a ulicama kruže prepoznatljivi kombiji koji te proizvode razvoze do trgovina.

Na svakih stotinjak metara su i kafe-aparati. Štandovi na kojima se prave palačinke su također veoma popularni.

Sve u svemu, zanimljiva destinacija koja nakon posjete nije u mnogome promijenila moj ravnodušan stav, jer sam toliko toga već znao i mogao pretpostaviti. No vrijedno je bilo doći do par novih saznanja, pa tako recimo sad znam da Bugari klimaju glavom lijevo-desno kad nešto potvrđuju ili odobravaju, a gore-dolje onda kada žele sugovorniku dati negativan odgovor. Znam i to da su srpske i bugarske cajke, zapravo, uglavnom, jedne te iste pjesme, čije matrice se rade u Rumunjskoj, a potom prodaju za srpsko i bugarsko tržište.

Što se hrane tiče, veliki plus za kavarmu, ni po čemu posebno, ali jako ukusno jelo. Tarator juha (jogurt sa krastavcima) je jednostavna i zanimljiva. Primjetan je blaži utjecaj turske kuhinje. Sve što sam probao, bilo je veoma ukusno. Ako ništa, vraćam se ponovo u Bugarsku kad ogladnim. Do tad ću potrošiti posljednje zalihe bugarskih slastica koje sam u povratku nakupovao u velikim količinama.