SARAJEVO
Autor: Marin
Putopis izvađen iz naftalina, nastao nakon mog prvog posjeta ovom gradu. Bio sam mlad i naivan te iskreno, prvi put u Sarajevu mi nije sjeo, grad me nije ničim dojmio. Danas iza sebe imam nekoliko posjeta gradu i jedno mnogo zanimljivije automobilom, nekoliko pijanstava (prošle godine s prijateljem, ispred Hotela Šeher smo popili četiri boce votke grickajući jabuke na minus pet) i da me netko sutra pita za otići u Sarajevo, spremio bih se za pet minuta. Burek, pite, ćevapi, baklave, Baščaršija, Miljacka i ono najvrjednije Sarajke i Sarajlije.
Džamija, sinagoga, pravoslavna i katolička crkva međusobno udaljene stotinu metara. Grad ćevapa i luka u kojem nitko ne kuka. Sad je malo jasnije da je riječ o Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Ne tako davno teško granatiran i razoren grad danas ima obrise pravog europskog grada kulture.Političari kao političari. No u Bosni i Hercegovini ih ima zaista previše. Jedne ima Federacija BiH, druge ima Republika Srpska, a treće Kanton Brčko. Vladu, predsjednika, ministre, sve! Sastančenja Predsjedništva države Bosne i Hercegovine znaju često biti i komična. Nedavno je predstavnik Republike Srpske angažirao prevoditelja na engleski jer, kako je rekao; “Ne razumijem bošnjački“. Do Sarajevo se može raznim pravcima…
Polje ispred dvora
Sarajevo. Jeste se ikada zapitali što to znači? Saray na turskom znači dvor, dok ovasi znači polje. Taj naziv je gradu dao njegov osnivač Isa beg Ishaković koji je ovdje 1420. godine došavši s istoka odlučio sagraditi dvor. Zbog položaja Sarajeva, okruženog planinama Jahorinom, Igmanom, Bjelašnicom, Trebevićem i smještenog u polju, Ishaković ga naziva Sarayovasi (Polje ispred dvora). Kroz godine mijenja ime u Sarajevo. Osmanlije su imale veliki utjecaj na kulturu i gospodarstvo grada. Veliki pečat ostavljaju na arhitekturi, naročito kroz velik broj sagrađenih džamija od kojih su najljepše Begova i Careva.
Jedna osoba zaslužuje poseban spomen. Riječ je o Gazi Husrev begu, namjesniku Bosne iz 16.stoljeća, i najvećem dobrotvoru koji je živio u BiH. Gazi inače znači junak, a taj pridjev su dobivale rijetke osobe zbog svojih vojnih zasluga. Sve svoje bogatstvo Gazi Husrev Beg je dao građanima Sarajeva tako da su sagrađeni imareti – javne kuhinje za siromašne, medresa – vjerska škola, knjižnica… Legenda kaže da je poklonio čak i svoja odijela, te je ostao bos i gol. Grad i sud su mu odlučili pokloniti odjeću da je koristi dok je živ.
Iz doba Austro-Ugarske je ostala zgrada gradske vijećnice, prekrasno zdanje koje nije bilo lako sagraditi. Dokaz je i mijenjanje dvaju arhitekata na ovom projektu. Jedan od njih, Alexandar Witek, umno je obolio i ubio se.
„4 granate po stanovniku“
Sarajevo je godinama bilo poznato uglavnom po atentatu na Franza Ferdinada, austrougarskog nadvojvodu, koji se dogodio na drugom mostu po redu, danas Latinskoj ćupriji, a nekad Principovom mostu. Gavrila Principa se danas proglasilo teroristom pa zato most više ne nosi njegovo ime.
Tko želi saznati više o ratnom Sarajevu, “Snajper aleji”, granatiranju grada pod sloganom: „4 granate po stanovniku“ može krenuti prema sarajevskom aerodromu. Prije njega se nalazi nekadašnja jedina veza zaraćenog grada sa slobodom. To je iskopani tunel dužine 800 metara koji prolazi ispod aerodroma, a kroz koji se prebacivalo ranjenike, izbjeglice, UN-ovce, strane političare, hranu, artiljeriju…
Padaju noćni sati i vrijeme je za provod. Možda čujemo svirku novih Indexa, Bijelog dugmeta, Plavog orkestra, Zdravka Čolića… Iz Sarajeva su stigli mnogi dobri glazbenici. No prije izlaska šetnja Baščaršijom. Hladnoća i neodoljiv miris ćevapa jednostavno vas vuku u neku od mnogobrojnih ćevabdžinica. Hodžić 1, Hodžić 2, Mrkva, Željo 1 i 2…
Petica kod Želje
U Hrvatskoj kažu: ćevap i pivo, ali ovdje ga nećete popiti. Ćevabdžinice ne poslužuju alkohol, ali u drugim mjestima za izlazak ćete ga dobiti. Uglavnom ista „in“ mjesta u koja se izlazi danju noću se ekspresno pretvaraju u noćne barove. Hacienda, Bagdad cafe, City pub, Boemi club, uglavnom trendy muzika, odličan ugođaj i uređenost. Za rokere i alternativce je Celtic pub. Cijene su prihvatljive, slične onima u Hrvatskoj, dakle više nego u Srbiji, npr. sok ili 3 dl piva su 3 marke (12 kuna). Za one koji vole narodnjake klub Aqua češto ima koncert neke kraljice turbo-folka. Aqua nije u samom središtu grada, ali taksisti dobro znaju položaj. Dosta ljudi vikendom posjećuje grad samo radi takvih zvijezda.
Inat za vreću zlatnika
Inače Sarajlije su jako opušteni ljudi i neka vas ne iznenadi ako već prvi dan boravka steknete društvo. Vani ste im svi bolan (za muškarca) i bona (za žene), otvoreni su za upoznavanje, smireni i vole popiti kao i mi iako su većina muslimani.
Dobra strana je što se Bosanke ne prekrivaju rupcima, niti se strogo drže islama, tako da se u njihovu neupitnu ljepotu možete uvjeriti na svakom koraku naročito šećući Ferhadijom – glavnom pješačkom ulicom. Dobri restorani su Bosanska kuća na Baščaršiji, Pod lipom, Jež, Avlija, te Inat kuća za one malo dubljeg džepa. Inat kuća je tako nazvana jer je vlasnik iz inata nije dao rušiti kako bi se na tom mjestu izgradila gradska vijećnica. Kuća je sagrađena na drugoj strani Miljacke, ista onakva kakva je bila prije no što je srušena, a gazda je još dobio i vreću zlatnika. Eto što znači dobar smještaj u gradu.
Najtiražniji list u BiH je Dnevni Avaz
Dnevni Avaz je najtiražniji dnevni list u BiH, a njegov vlasnik, Radončić, po mnogima najbogatiji čovjek države, uživa ugled dobrog, poštenog i jedinog bogataša u BiH koji nije ratni profiter. Vožnjom i šetnjom po gradu došao je kraj našeg druženja s Nedžom. Nakon ispijanja kave, otišli smo prema autobusu i natrag prema hotelu. Parkiralište za autobuse se nalazi iznad vijećnice, ravno po cesti prema restoranu Bazeni. Prolazimo pored američkog veleposlanstva, jedinog objekta u gradu koji se ne smije fotografirati, stadiona Koševo i olimpijskog plamena na Koševu na kojem su 1984. godine otvorene 14. zimske olimpijske igre, te dvorane Zetra. Na putu do Vogošće prolazimo kroz Kobilju glavu i Hotonj – prava bosanska sela udaljena svega pet kilometara od središta Sarajeva. Naše naselje Vogošća, u kojem je smješten hotel Park, tipično je stambeno naselje svojevremeno sagrađeno za radnike Tvornice automobila Sarajevo – TAS. Tisuće golfova jedinica i dvojki je izašlo iz Vogošće, Škode, kamioni…
Gdje odsjesti?
Ako vam se ne ide u Vogošću, u središtu Sarajeva je puno hotela s raznolikim cijenama. Tu je i Hostel Sebilj u starom dijelu grada s cijenom noćenja od 15 eura naviše. Ako želite mir, potražite ga u zelenoj oazi – naselju Ilidža. Na ovom području termalnih voda razvija se lječilišni turizam. Hoteli Hollywood, Terme, Aqua, Ilidža, Green sigurno će zadovoljiti potrebu za mirnim odmorom.
Kako provesti vrijeme?
To_vam neće biti problem. Samo kartu u ruke i krenite u razgledavanje čarobnog grada prepunog džamija, baštine iz Austro-Ugarske. Za predah tu su planine Jahorina, Igman, Bjelašnica. Kad ste udahnuli malo svježeg zraka, krenite do Baščaršije i popijte tradicionalnu bosansku kahvu iz fildžana. Blizu je i Narodno pozorište u kojem su se i u vrijeme opsade grada održavale predstave. U kolovozu se održava Sarajevski filmski festival kojeg redovito posjećuju face iz Holywooda. Vrelo Bosne je predivno mjesto proglašeno parkom prirode. Pravo mjesto za uživanje u malim jezercima, potocima, netaknutoj prirodi s drvoredima kestena. Tu izvire rijeka po kojoj ova država nosi ime.
Što kupiti?
Kazandžiluk je pravo mjesto za vas.Tu ćete naći suvenire Sarajeva koje su trgovci vješto izradili od bakra.Cijenjeni su setovi za čaj i kavu. Neko vrijeme se prigovaralo trgovcima da samo uvoze suvenire sa istoka te ih preprodaju, te da nisu vješti kao stari Osmanlije koji su stare zanate donijeli ovdje u 15.st. Sarajlije su utišali zlobnike izradivši mnoštvo novih suvenira od ostataka artiljerije sasute po Sarajevu.