Salzburg

SALZBURG – DVORAC OD SOLI

Autor: Slavica D.

Mene se jako dojmio, predivan grad, odiše toplinom, glazbom, umjetnošću. Grad koji vam se mora svidjeti. U okolini ima dosta starih rudnika soli, koji su turistička atrakcija, pa i Salzburg je u prevodu ‘dvorac od soli’. To je grad baroka, grad brojnih festivala. Pogotovo kad je Mozart u pitanju, koji se ovdje rodio, naročito 2006.godine sve je bilo u duhu 250 g. rođenja Mozarta. Gdje god se okrenete, sve nosi njegovo ime. I kišobran koji smo kupili oslikan je notama. Na svakom koraku umjetnici sviraju glazbu na violini, na klaviru, u prolazima zgrada mini-orkestar svira Mozarta… svugdje oko vas muzika, kao čarolija. Od 1997.godine stara gradska jezgra je pod zaštitom UNESCO-a. Iza II svjetskog rada bio je desetak godina sjedište američke vojske u Austriji, pa iz tog vremena nosi naziv ‘tajni grad’.

Grad smo bukvalno ‘prehodali’. Od željezničkog kolodvora (vlakom iz Beča za 2,5 sata vožnje, udaljenost 310 km) pa do centra, dalje na brdo Monchberg gdje je srednjovjekovna utvrda Hohensalzburg (nismo pješačili do vrha, ipak išli uspinjačom, tako se i spustili) odakle je prekrasan pogled na grad. Kad sam prišla zidinama i pogledala okolo, oteo mi se zadivljen uzvik … izgleda čarobno. Nastojala sam da bar djelić toga uhvatim foto aparatom. Utvrda dominira gradom, djeluje kao šlag na torti. Ona je među najstarijim i najbolje očuvanim utvrdama u Europi. Nismo se mogli odvojiti od njenih zidina, i dok smo se vraćali prema uspinjači, bacali smo zadnje poglede okolo na grad.

Kad smo se spuštali sa brda, uspinjača se zaustavlja na dnu brda – direktno u trgovini Rdzeniewski, najvećoj evropskoj trgovini ambera – jantara (tako barem piše na njihovom katalogu). Nepregledni ormari i stolovi puni nakita i raznih ukrasa od tog dragocjenog fosilnog kamena.

U centru grada dvorac Mirabell iz 17.stoljeća (koji meni ne izgleda spektakularno), ali u njemu su ‘anđeoske stube’ koje vode u, kažu, najljepšu vjenčaonicu u Europi. Vidjeli smo puno parova koji se tu okupljaju i pripremaju za najvažniji trenutak u životu. Dvorac i njegova okolina imaju značajnu simboliku za budući uspjeh i sreću u braku.

Meni su se ipak više svidjeli čarobni parkovi oko dvorca. U njima je sniman dio filma ‘Moje pjesme moji snovi’. Nismo se mogli odvojiti od ljepote tih parkova. Kažu da je sjenica iz tih vrtova inspirirala Mozarta kad je skladao ‘Čarobnu frulu’. Prenesena je iz Beča 1877.g.

Rijeka Salzach ima dominantnu i moćnu ulogu u gradu, nije samo voda koja teče, nego dekoracija-okosnica salzburskog šarma. Bez nje grad ne bi bio ni blizu ovako lijep.

Ciljano smo tražili originalne Mozart kugle, rađene po recepturi iz 1890 g za koju je Paul Furst dobio 1905. g zlatnu medalju na pariškoj izložbi. Još su 3 takva Furstova dućana u gradu, a kugle se razlikuju po tome sto su veće od Mirabellovih tvornički rađenih, i omotane u srebrni papir sa plavim Mozartovim likom. Okus im je isti kao i prvog dana, a izrađuju se ručno, dakle skupim procesom proizvodnje. Cijena 1 eur za 1 kuglicu, nije bas jeftino, ali morali smo ih probati. Lijepo rađena kutijica sa desetak kuglica je zaista preskupa, ali nisam mogla odoljeti da je ne kupim, pa ipak to ima samo u Salzburgu.

Turisti se masovno okupljaju pred Mozartovom rodnom kućom, a i pred kućom u kojoj je živio i radio. One su danas pretvorene u muzeje. Sve što je u znaku velikog kompozitora – prodaje se.

Kraj crkve Sv. Sabestijan je zanimljivo groblje, privuklo nas je nekom tajnovitošću, pa smo ušli te, ne znajući, slučajno nabasali na grobove Mozartove supruge Constanze i njegovog oca Leopolda. Dakle, i na groblju najvažnije stvari vezane su uz slavnog skladatelja.

Na svakom koraku sam imala želju za plesanjem. Tako sam zamišljala ovaj grad, a tako je i djelovao na mene – samo glazba, valceri, violine … Svake godine kad sam pratila bečki novogodišnji koncert žudila sam da osjetim atmosferu austrijskih gradova. Doživljaj je zaista fantastičan.