Molltaler Gletscher

Molltaler Gletscher – Skijanje u kolovozu

Autor: Tea G.

Svake godine kad završi sezona skijanja na našim planinama, mi skijaši krećemo trenirati na glečer u Austriju. Idemo najmanje 4 puta godišnje ili dok ne padne snijeg kod nas, u Sarajevu i okolnim planinama. Najdraže mi je skijanje u srpnju i kolovozu. Dok se drugi kupaju po visokim temperaturama, mi smo među rijetkima koji imaju privilegiju skijanja.

Naša mala ekipa obično broji 5 skijaša. Ukrcavamo se u kombi oko 5 ujutro. Vozimo se kroz BiH, Hrvatsku, Sloveniju i južnu Austriju dok ne stignemo do podnožja Molltaler Gletschera, do gradića koji se zove Flattach. Tamo se smještamo u apartmanima. S nama uvijek ide trener i jedan roditelj kao pratnja.

Ujutro je buđenje oko 6, doručak i spremanje. Oblačimo skijašku opremu: kombinezon (usko skijaško odijelo koje se pričvrsti na prstu ruke), Wind stopper (tanja jakna za skijanje koja čuva od vjetra) i skijaški šorc. Sa sobom uzimamo torbe, pancerice i skije koje stavljamo u kombi. Ulazimo u kombi i krećemo prema vlaku.

To je poseban vlak koji vozi strmo kroz planinu. Sastoji se od nekoliko otvorenih kabina u koje može stati po 30-tak ljudi. Na ulazu, svi se guramo nastojeći se smjestiti u najvišu kabinu da bi bili prvi na stazi. Nakon devetominutne vožnje vlakom, ulazimo u gondolu.

Ta kabina-žičara vozi 12 min. do restorana. Od restorana vozi šesterosjed do vrha (početka) staza. Idemo na visinu od 3200m, zato što ljeti samo na tim visinama ima dovoljno snijega za trening. Tek nakon što izađemo sa šesterosjeda, dolazimo na staze po kojima se može skijati. Ako sija sunce, s te visine, kad se gleda prema dole, snijeg svjetluca kao da je od stakla.

Okružena sam stijenama i snijegom, a u daljini se ne vidi ni tračak zelenila, jer su to velike visine i dosta je hladno da bi raslo bilo koje bilje. Kad se nas petero sa trenerom krenemo spuštati niz stazu, tad se može osjetiti pravi čar skijanja. Skijanje mi je zaista užitak i treniram ga već 4-5 god. u klubu, a prije toga sam 2 god. učila skijati.

Učestvovala sam na trkama po BiH i Hrvatskoj. Osvojila sam 20 medalja od kojih su: 6 zlatnih, 9 srebrenih i 5 brončanih kao i 7 pokala.

Ljeti je staza za skijanje dobra samo do 11 sati jer je vruće i snijeg postaje sve mekši i opasniji. Ali ujutro se staza ponovo zaledi i tad je snijeg idealan za trening.

Nakon skijanja se ide u restoran na marendu i presvlačenje, pa onda u apartman na ručak. Poslije ručka je odmor 2 sata, zatim slijedi trening kondicije na nogometnim terenima, iako nekad znamo otići i na bazen u Spittale. To je grad koji je 40km daleko od Flattacha. Tu idemo šetati po parkovima i tržnim centrima.

Ljeti je poseban užitak skijati na glečeru zato što smo jedni od rijetkih koji imaju tu mogućnost dok se svi odmaraju na vrućem suncu i plažama. Na taj glečer dolaze neki od poznatih skijaških imena. Npr. Ivica Kostelić, Nika Fleiss i dr. Tehnike skijanja koje ja koristim su: veleslalom, slalom i super G.

Nakon 7 dana treninga u Austriji, vraćam se kući puna lijepih dojmova i poklona. Tijekom ljeta naš klub odlazi 2 puta na glečer, a idemo i dok traje školska godina.