Minimundus

MINIMUNDUS – ZABAVNI PARK KLAGENFURT

Autor: Vera O.

Postoje želje, postoje velike i male želje. One se ostvaruju ili ne. Postoje snovi, vode nas tlom i nebom. Ponekad, gle čuda, poistovjećuju se sa zbiljom i postaju stvarnost. Postoji mašta koja nas nosi u neisrpne izazove i čini zadovoljstvo trenutka. Želja koja pruža ruke snovima, obavijena maštom, svojom snagom ostvaruje se.

Jedno sam jutro rekla kako bih voljela vidjeti cijeli svijet. Pa ako baš ne cijeli svijet onda barem vidjeti ono što je obilježilo prošla vremena i ostavilo trag u sadašnjem.

Jutro ništa neuobičajeno, kasno proljetno, s izmaglicom, nagovještava lijep dan.

Želiš li vidjeti to što si poželjela? – nameće mi se pitanje mojih dragih. Hajdemo pokušati to ostvariti. Sjedamo u auto i putujemo prema sjeveru.

Nedaleko granice Slovenije i Austrije je grad Klagenfurt. Tipičan mali austrijski gradić, uredan, prekrasnih fasada, prepun cvijeća. Grad moje bake. Možda me njezin duh pozvao da dođem? Posjećujemo njezino vječno počivalište i krećemo prema Werther see, jezeru nadomak grada. Tu u neposrednoj blizini čeka me cijeli svijet u malom. Koje oduševljenje, preda mnom je park Minimundus, park koji u svom sastavu ima 170 minijaturnih građevina iz 52 države svijeta i 5 kontinenata na površini od 26000 m2 napravljen u omjeru 1:25.

Ovdje ništa nije zaobiđeno: od Kineskog zida, Eiffel tornja, pa sve do naše crkve sv. Marka u Zagrebu. Ove minijaturne kopije svjetski poznatih građevina izgrađene su po uzoru na original. Ako je original izrađen u određenoj vrsti mramora, i kopija je napravljena od iste vrste mramora, ili pak ako je u original ugrađeno zlato, kopija ima ugrađeno zlato u sebi. Evo svijet na dlanu, sam Globus na ulazu prilagođen je tako da je sve vidljivo. Daješ mašti slobodu, letiš, putuješ željeznicom, ploviš brodom i na kraju koračaš od jedne do druge savršeno oblikovane minijature koje su izrađene vještim rukama za mene trenutno nepoznatih majstora replika.

Vrlo smisleno postavljen i koncipiran park, na početku je Globus, nedaleko njega stoji prekooceanski brod za putovanje na druge kontinente. Mogućnosti su tu, treba krenuti. Radost koja me obuzima poput djeteta, jer dječja je radost najbolje izražena. Počinjem ploviti hodajući duž meridijana i paralela. Ponekad iz ptičje, ponekad iz žablje perspektive, ako je neki objekt postavljen iznad nivoa moje visine. Razgledavam i divim se, a stalno u sebi nosim misao, moja želja i svijet na dlanu. Stojim pred burgom, opasanim bedemima, minijaturnim raslinjem što su ga tu posadile vrijedne ruke da bi dočarale stvarnost ambijenta (Hochosterwitz dvorac). Osjećam kao da tu netko obitava, neka minijaturna bića, trenutno skrivena od znatiželjnih pogleda posjetitelja, a i sunce je zapeklo pa se treba skloniti u hlad na odmor. Svaka minijatura ponaosob budi maštu i pred svakom stojim, doživljavam je u stvarnoj veličini i stvaram priču o njoj. Priče nisu putopisi pa ih zadržavam za sebe. Djece mnoštvo, jesam li možda na krivom mjestu, pripada li to samo njihovom svijetu? Odlučno niječem i dozvoljavam si tu neiskvarenu osobinu da budem dijete u duši. Ta osobina kad je doživite, daje da se osjećate velikim čovjekom, jer čovjek je velik koliko ima djeteta u sebi.

Sretna sam i ne gledam na sat kako bi to zadovoljstvo što duže trajalo u meni. S veseljem promatram eksponate, djecu, ljude oko sebe i s osmijehom grlim moje ostvarene snove.

Sve sam to uklesala u svoje pamćenje koje je ostalo ispunjeno, slike su materijalno i vizualno osjetljive i samo pojačavaju neizbrisivost.