Beč

BEČ – U RITMU VALCERA

Autor: Slavica D.

Ako vas približavanje božićnih zvončića podsjeti na tradicionalne zvuke valcera, onda je to sigurna asocijacija na Beč.

Mi smo Beč posjetili u toplom rujnu, za nas zimomorne to je bila bolja varijanta, a hrabrima prepuštamo adventska putovanja.

Po povratku iz sjeverozapadne nam metropole, ostaje samo jedan dojam – čarolija, ispunjenje svih očekivanja, čak i više od toga. Iako nismo prvi put u Beču, ipak ovo putovanje je meni i suprugu bilo kao san.

Nakon brojnih destinacija, Beč je prvi grad za kojeg sam rekla da bih mogla u  njemu živjeti. Naravno ogromna barijera je jezik kojeg nimalo ne razumijem, ali svi, baš svi su nam odmah odgovarali na tečnom engleskom bez obzira na godine njihovog života.

U gradu vlada savršeni red – u ponašanju, prometu, sve funkcionira na vrijeme, sve vrlo čisto, baš onako kako ja volim. Grad podređen turistima, ali na nenapadan način. Ljudi dragi, susretljivi, kad vas vide da otvorite plan grada na ulici odmah prilaze i nude svoju pomoć. Čitala sam o tome, ali bilo je ugodno to i doživjeti. Čak mi je jedan gospodin ponio kufer niz stepenice u metrou. Nije zaludu izraz ‘bečka škola’.

Grad baroka, secesije, umjetnosti, glazbe. Bar takvog smo ga mi doživjeli, ružne strane nismo htjeli gledati, toga imamo i kod kuće.

Leži na obalama velikog Dunava, a ime dobio po neuglednoj rječici Wien. Ring – glavna bečka avenija, kažu jedna od najljepših ulica svijeta. Zatvara najuži gradski centar (Innere Stadt). Po njemu voze tramvaji s kojima se može kružno obići i razgledati to najvažnije srediste. Tramvaji niskopodni supermoderni – dizajnirani u Porscheu.

Inače gradski prijevoz – velika mreža metroa (U-bahna), S-bahna, prigradskih vlakova, autobusa, tramvaja, a ko želi i – fijakeri.

U gradu 3 velika dvorca – Hofburg, najveći, u samom središtu, najljepša bečka građevina, carska palača, bila sjedište Habsburgovaca do 1918.g.  Pojam imperijalne vlasti tijekom 600 g.

Dvorac Belvedere (meni najdraži) barokna je palača princa Eugena Savoyskog. Okolo su predivni vrtovi sa sfingama, kao i botanička oaza. U dvorcu je stalna postavka slika, tu smo obišli i izložbu glasovitog Gustava Klimta. Pokušala sam krišom nešto uslikati, ali čuvar me odmah opomenuo, pa nisam ovjekovječila njegov čuveni ‘Poljubac’ (ogromna slika preko cijelog zida, rađena u ulju, zlatu u srebru na platnu).

Klimta sam dobro upamtila po njegovoj slici ‘Portret Adele Bauer’ koja je lani bila najskuplje prodana slika na svijetu, a nalazi se u njujorškom muzeju. (Danas više nije najskuplja)

Dvorac Schonbrunn – najveći i najljepši, bio ljetna rezidencija dinastije Habsburg, dio UNESCO-ve baštine. Ima više od 1400 prostorija. Djelo čuvenog Fishera fon Erlacha, nastao kao manja kopija Versaja.

Oko njega prelijepi vrtovi i ZOO – najstariji na svijetu.

Tu smo proveli cijeli dan, i opet smo sve obilazili na brzinu jer je to veliki kompleks. Za sam ZOO bi trebao cijeli dan obilaska jer to nije samo ZOO, već cijeli zabavni grad.

Iznenadilo me da su Bečani i spalionicu otpada Spittelau pretvorili u turističku atrakciju, zahvaljujući maštovitom Hundertwaseru. Tako je i kanalizacija otvorena za turiste (mjesta gdje se snimao film ‘Treći čovjek’), u zgradi bivšeg plinovoda je otvoren trgovački centar. Dakle, sve može biti izloženo javnosti i donositi zaradu.

Tko može odoljeti Mozart kuglama, vožnji fijakerom, veličanstvenom pogledu iz kotača Riesenrad u Prateru, čuvenoj Sacher torti i kavi melange u kavani Mozart na Albertinerplatzu?

Večernja šetnja elegantnom i preskupom ulicom Graben uz zvuku uličnih svirača daje vam osjećaj radosti i moći , a kad na njenom kraju ugledate katedralu sv. Stjepana, sjedište bečkog nadbiskupa, ostali biste zauvijek okupani tom bezvremenskom čarolijom.

Sve oko sebe sam vidjela kao spomenike glazbi, od zgrada, parkova, kipova, cvjetnih dekoracija. Kao da su se i valceri čuli iz daljine, sve me navodilo na ples.

Jedan mali dio zabilježili smo na naših 700 fotografija, i dok ih gledamo čuju se melodije Straussa i  Mozarta.

Kad nas upitaju po čemu najviše pamtimo neki grad, što se najdublje ureže u srce, za Beč ću sigurno reći – to su njegovi parkovi. Takvo savršenstvo nisam još nigdje vidjela. U njih je utkana umjetnost, baš kao i u Straussovim valcerima.