Autor: Anton
Ono što slijedi u idućih nekoliko poglavlja nije samo Enduro…nije to ni Soft Enduro. Nije…bogami…ni Hard Enduro. Ide čisti…nepatvoreni…Porn Enduro.
Da vas upoznam, ovo su moji drugovi i gospoda…trenutno najjača enduro postava Balkana i okolice. Ako ne i šire
Dario Shadow – Tihi zajebant, vlasnik najglasnijeg hrčka i jedinog ktm-a napravljenog u ponedjeljak…svi ostali koje znam napravljeni su u petak, pred kraj smjene. Veeeliki gospodin. Ne pije za doručkom. Jer ne doručkuje.
Mali aka Zec – Šampion u povojima, velika zvijezda Kopaonika i okolice, zet iz Tetha, nikad u discu, vlasnik jedinog ktm-a napravljenog u utorak…svi ostali koje znam napravljeni su u petak, netom prije trube za kraj smjene. Veliki pulen i gospodin. Ne pije koktele. Bez suncobrana. Ni pivo.
LB – Vođa, kralj svih trackova svijeta, zakleti nepušač, vlasnik jedinog ktm-a napravljenog u srijedu…svi ostali koje znam napravljeni su u petak pred praznik, na dan skraćenog radnog vremena, pred sam kraj noćne smjene. Veliki gospodin. Ne pije. Kad spava.
Dr. Flendrix – Ekipni liječnik, filantrop, zakleti vegetarijanac…vlasnik drugog hrčka ekipe i motora koji se rade samo ponedjeljkom nakon produženog vikenda prepunog užitka…Veeeeliki gospodin. Ne pije. Dok vozi.
AnteK – Čovjek najčvršćeg sna, veliki spavač i kralj usporedbi…npr. pijan k’o demon. Vlasnik motora koji se rade isključivo ponedjeljkom uz zvuke flaute, tajlandsku masažu u pauzama i cvrkut kolibrića…Veliki gospodin i rođak. Ne pije pivu. Malu.
Baka Milka – Siva eminencija puta, backup djevojka, kraljica botoxa i Torcide…Veeelika dama. I rodica. Pije samo Baileys. Sa zrnom kave.
Luka M. – Sportista. I moj brat također pustio ga ranije. U Realu plaču. Srednji gospodin, ali veliki rođak. Ne pije. Bolje da krene.
Publika – Stipe, Jozo, Mate, Mijo i Frane. Kod kuće peru suđe i usisavaju…čim završe gledaju krpanje guma.Veeeeelika gospoda. Još veći rođaci. Ne piju nikad ništa. Baš ništa. Baš nikad.
Picoda iliti Struja – Rođak. Tovar. Vulkanizer. Suvlasnik motora napravljenog u ponedjeljak nakon što se na traku vratio radnik godine sa šestomjesečnog godišnjeg odmora na Bori Bori…plaćenog od strane Yamahe. Drug, pa gospodin. Ne pije. Prije. Samo poslije.
Francesco – Maleni dječak kojeg smo naučili engleski. Mi, mi…mi smo Francesca naučili engleski. Nitko drugi nego mi. Veliki poduzetnik i gospodin. Veliki poznavatelj motocikala…vidljivo iz priloženog.. Veliki mali Francesco. Bolje da ne pije.
Vozimo se mi tako Albanijom…kad odjednom…spusti se leteći tanjur munjevitom brzinom te pokuša usisati govedo koje se našlo pred nama na putu. Narančasta zraka povlači ga u tanjur. Čim sam vidio boju zrake, znao sam da je govedo sigurno. Osamnaest i po metara prije nego govedo nestane u unutrašnjosti nepoznatog letećeg objekta traka je zatrokirala…i popustila. Govedo se vratilo na zemlju. Eto ti na…j***le vas druge galaksije. Isti k***c k’o i kod nas. Ne bojte se goveda!
Iskusni smo…nismo ni trepnuli. Nastavili smo vožnju i pjevali. Istu pjesmu iako se nismo mogli čuti. Bila je to naša pjesma. Zove se Drugovi razluftajte lagere.
Makadam je bio podatan. Luftali smo lagere i pjevali…bilo je to divno popodne…
Nismo vozili brzo…vozili smo prebrzo.
Doktor je turistima i ovcama ulijevao strah u kosti. Usrali su se k’o grlice kad je zmaj otvorio plin. Sa zadovoljstvom smo pratili proizvodnju…
Veliki je trkač naš Doktor.
I tako smo mi prodrijeli u Albaniju…žestoko.
Blago zna šta valja
Kasnije smo totalno podivljali, pa nas je Marfi zabrenzao…
Klasična večernja pozica u životu oranž ekipice…
I tako…umorni i sneni…dođosmo do mog rođaka. Veliki gospodin. I veliki hotel. Internacional. Nije zaj***ija. Možda i najbolji hotel. U krugu od pedeset metara.
Kaže rođo dvanaest eura po glavi. Dvanaest? Neće ići…odveo sam rođaka na razgovor u četiri oka. Deset eura po glavi. Fala rođak. Jesam već rekao kako je moj rođo veliki gospodin?
Stigao sam. Jesam rekao da pišem dok stignem. Moram oprat’ kacigu, ribicama dat jest…kupija sam dinju jutros pa se do sad već trebala o’ladit, a moram i s malom pogledat crtani.
Zaruke…
Izraz puNpavanje izvedenica je starodalmatinske fraze pumpavanje iako imaju dijametralno suprotno značenje. Pumpavanje pak dolazi od glagola pumpin koji seže daleko u povijest, a predstavlja veliki dio dalmatinske povijesti, te kulturne i ine baštine.
U ruralnim krajevima glagol pumpin opjevan je u mnogim starim pjesmama. Spomenimo samo neke…Mala moja opali mi pumpin…otkrit ću ti od kartice pin. Ili jedna s otoka…Mala moja zasluži sam pumpin…kuvan, peglan, nisam bija lin. U gradovima su pjesme imale pomalo nostalgičan ton…S ponistre se svi ribari makli….od pumpina oko mi se cakli.
Iako je pumpavanje uvriježeni izraz kroz povijest, dolaskom dalmatinskih kraljeva u upotrebu se stavlja izvedenica puNpavanje…koja predstavlja polukružne vodoravne pokrete rukom po poluzi akceleratora. Samo puNpavanje ima više izvedenica, te se upražnjava vidno različito, zavisno o vozilu i konfiguraciji terena.
Mi danas pričamo o puNpavanju do Thetha. Ili Tetha. Jutro je donijelo mir u naša napaćena tijela…ako izuzmemo probavne sustave. Narančasti su kresnuli iz druge. Bio je to dovoljan razlog za veselje. I šampanjac. Radna temperatura postignuta je u devet sati ujutro dok su se svježe zrake albanskog sunca poigravale na mokrom travnjaku hotela Internacional.
Nije to ljudi zaj***cija…ovo su ozbiljne stvari. Zaruke. U svakom slučaju ozbiljnije nega Zanoge.
Krenuli smo polako…ali brzinski. Odlučili smo nekoga prebiti putem jer već danima nismo prebili nikoga. Svi mašu pa je malo nezgodno prebiti nekoga tko ti veselo maše. Mašemo i mi da ne budemo nepristojni. Velika smo gospoda. Marenda je pala nakon sto dvadeset i osmog mahanja…jeli smo slaninu i pečeno meso iz Crne Gore. A mi u Albaniji već neko vrijeme. Znači da je meso iz Crne Gore isto neko vrijeme u Albaniji. Možda je to meso i došlo u Crnu Goru iz Albanije ali smo ga mi sada vratili kući. Spasili smo meso…
Veliki je chef naš dragi Zeko…zna Mali s hranom i gotovo.
Nakon marende penjali smo se kamenitim serpentinama po planini tražeći utjehu. Ili disko za Malog.. Ništa od toga…naišli smo samo na Lounge bar…
i mog rođaka…
Put nas je dalje vodio škakljivim terenom. PuNpavali smo nemilice, koliko smo znali i mogli, kako bi stigli u Theth…
Gutali smo kilograme prašine. Tone prašine. Nije nas bilo briga. Mi smo prašinari…ko vas j***e kad se vozite po cesti. Mi smo kraljevi prašine
Prelazili smo potoke i rijeke. Gutali smo vodu. Hektolitre vode. Ko vas j***e kad se vozite po cesti. Mi smo kraljevi vlage!
Par slija iz objektiva našeg Doktora. J**em ga u datum…
Stigli smo u Theth. Francesco je donio šest piva. Pa još šest. I još šest. Popili smo svih šest. Ko vas j**e kad ne možete do Thetha na pivu. Enduro je zakon!
Francesco nas je svih očarao. Prvo izvrsnim engleskim, koji smo ga mi naučili. Da, da…mi. Mi smo Francesca naučili engleski! Pitajte ga ako možete. Pa poduzetnošću. I na kraju duhom. Francesco s familijom živi u mjestu do kojeg je jako teško doći…osim istinskim muškarcima, gospodi i pustolovima. Žestokim puNpavanjem. Vode mali pansion za ljude koje on i braća kao vodiči furaju po planini. Sestre se brinu za ostalo…
Mali je bacio oko na jednu od sestara pa smo brzinski isplanirali zaruke, vjenčanje i ponovni dolazak kod Malog dogodine. On bi naravno ostao u Thethu s familijom.
Bilo bi to lijepo. Mi bi imali mukte spavanje svake godine kad se kod Malog nakon šest mjeseci snijeg otopi, punica bi nas dočekala s nečim na žlicu, a Francesco s pivama…idila.
Nije nam plan dugo trajao…načuli smo kako ovdje, kod poštenih planinskih ljudi, još postoji pomalo neobičan stil kad su takve stvari u pitanju…a uključuje par unutarnjih organa i onaj kosi nož za maslac. Odustali smo od namjere da Malog udamo u Teth.
U međuvremenu su iz drugog pravca stigli motori. Iz Austrije. Pitaju za put s naše strane. Litl makadam…no problem!…svi ćemo u glas. Mislim da su austrijski moto oglasnici sutradan bili puniji za par motora…
Doktor je označavao teritorij..
Toliko iz Theth-a…vrijeme je da se krene…još nikog nismo prebili, a noć je sve bliže.
Put nas je, drugom stranom planine, vodio na krasan prijevoj. Mali se primio aparata kako bi zaboravio ljubavni brodolom. Njegovo srce ostalo je u Thethu. Zamalo i bubrezi…
Na planini smo opalili fotosešn…u maniri velike gospode i pustolova…
Jurili smo nizbrdo kako bismo stigli na nekakvu utakmicu…ne znajući kamo hitamo. Kod našeg dragog rođaka… velikog hotelijera i biznismena…u Internacionalu, doznali smo cilj dana. Mjesto Koman na sličnoimenom đezeru. Šta se čudite? Đezero, da, đezero. Rodjak je dogovorio smještaj sa svojim rođakom tamo. Veliki su rođaci…
Jeste kad gledali kako igraju Hrvatska i Meksiko pod mostom? Niste? E, pa mi jesmo. Ko vam je kriv…da ne kažem ko vas j***e…kad ne znate za enduro.
Evo naše tv sobe…točno pod mostom kao što vidite..
Evo i naših spavaćih soba…isto pod mostom kao što vidite…
Mislim da smo izgubili utakmicu…iako nisam sto posto siguran. I spavalo mi se. Na kraju nismo prebili nikoga. Svi nam se smješkaju po cijele dane, pa nam je teško odabrati žrtvu. Pod mostom su s nama bile i četiri mlade dame iz Belgije. Njih isto nismo prebijali…dovoljno što spavaju u sobi do Doktorove. One su ujutro “ko prebijene”…
U Albaniji smo jeli raznovrsnu hranu…janjeće kotlete na žaru, pečenu janjetinu, janjetinu s grila, kotlete od janjetine, janjeći kare s kosti, bržole janjeće. Večeras smo, za promjenu, imali janjetinu. Na večeri nam se pridružio veliki gospodin, budući mladi doktor pedijatar iz Skadra, naš vodič i turoperator. Iako ne zna hrvatski njemu bi se jamačno svidjela naša titula Turoperator…
Dva Doktora u zagrljaju…
…slijedi nastavak…Na trajektu Kapetana Mića i Mornara Luke od Modrića…