Đezero
Autor: Anton
Naš Turoperator sinoć kaže kako moramo krenuti u šest. Misliš popodne???? Meni je automatski mrak pao na oči. Iako je već debelo bio mrak. Dva mraka su mi bila pred očima. Mrakovi.
Alo turoperatore, jesi ti kad čuo za Dalmaciju? Ne znam kako dalje…nije meni problem u vatru, vodu…ni u nabujalu rijeku. Ali dignut se u pet. Jesi ti sinko normalan?
Ništa nije pomagalo. Veliki je Turoperator naš turoperator…i ne popušta. Digao sam se u pet. A tako davno sam bio u vojsci…
Turoperator je sjeo s LBijem na motor. Nije mu bilo mrsko. Išli smo u matičnu luku na Đezeru. Šta se čudite? Đezero je južnoafrički naziv za jezero. Kao i Činđi australski za učinit đir. Pitajte bilo koga dolje. Spavao sam u sedlu…zna mala sama.
Nakon ukrcaja na trajekt smjestili smo se u kabine, te uz doručak i liker upoznali Kapetana Mića i Mornara Luku Modrića.
Na mostu je sve izgledalo uigrano. Kapetan Mića izdao je zapovjed Zapovjedniku stroja Mići koji se spustio u strojarnicu pokrenuti trajekt…
Isplovljavanje je teklo glatko jer je Kapetan Mića iskusnim pokretima gospodario mostom i instrumentima…
…cijelo vrijeme krajičkom oka pregledavajući što radi vjerna posada i putnici…
Luka M. bio je na dispoziciji…kako i priliči prvom časniku kuverte…
Kako su inspektori Loyda netom prije našeg ukrcaja detaljno pregledali trajekt mjesta za sumnju u ispravnost instrumenata, položaj tereta i profesionalnost posade nije ostalo…
Putnici su vrijeme kratili na svoj način…dio u kasinu, dio u kabinama, dio na palubi…
U_neko doba Kapetan Mića tražio je prvog časnika Luku M. na most. Luka nije odgovarao iako je njegova slika i dalje bila na zaslonu komunikacijskog uređaja.
Brod se kretao kroz opasan tjesnac…Kapetanovo oko trebalo je kontrolirati pučinu, a komandni most vapio je za novim, odmornim i naspavanim časnikom. Ima li tko iz Dalmacije?…uzvikne Kapetan Mića. Evo me brale, šta se dereš ujutro najranije!…javim se pomalo sramežljivo. Preuzmi kormilo, naredi Kapetan.
Nije mi preostalo drugo već aktivirati svoje, umrtvljene, pomorske gene.
Bio je izazov snaći se bačen među toliku tehnologiju, važne putnike i dragocjeni teret. Veliki sam pomorac…
Moji putnici imali su puno povjerenje, te opušteno uživali u plovidbi…
I_teret je bio siguran…
S nama na trajektu bio je i veliki gospodin i rodjak iz Poljske koji je napravio silne kilometre kako bi se slikao uz najbolji motor na svijetu. I njegovog vlasnika.
…te upoznao najjaču enduro ekipu Đezera i okolice…
Putem smo sretali krasne primjerke albanske autobus brodogradnje…
Nakon tri i po sata doplovili smo do našeg cilja…druge strane Đezera.
Ručak smo odradili u dolini Valbone…i nakon dugo premišljanja probali nešto novo, janjetinu s vatre…
U Valboni se nismo dugo zadržavali…bili smo željni terena…
Još par slija našeg ekipnog Doktora i velikog gospodina Dr. Flendriksa…
Od sada ovo više nije obična priča…ovo je putopis s nagradnom igrom. Prva nagrada je sedam sati ili ti popodnevni odmor u hvaljenom hotelu Internacional kod našeg velikog prijatelja i rodjaka.
Sve što trebate je zbrojiti vulkanizaciju. Točan zbroj skidanih kotača u putopisu. To je bar lako.
Probila se guma. Začudo. Dario Shadow vlasnik je iste. Kako sam trenutno najlakši od nas, par okupljenih oko motocikla rađenog u petak imao sam čast spustiti se s planine i potražiti zrak. U selu zraka nije bilo. Jedini mehaničar nije se javljao na poziv Kapetana Miće kojeg sam slučajno sreo putem. Kupio sam pumpu u dućanu koji prodaje samo nožne pumpe i lopate. Ima ih stotine. Vlasnik dućana…veliki mali gospodin od nepunih deset godina pitao je deset eura. Ahaaaa. Platio sam pumpu pet i svi sretni…
PuNpavanjem terenom došli smo kasno navečer u mjesto Kukeš. Smjestili se pod stabilnim krovom. Hotel jednog mog rodjaka u centru grada. Lijepo sam mu objasnio kako ću cijelu sezonu dovoditi grupe kod njega ako ujutro ne budemo imali manjka motora. Shvatio me kako treba…ozbiljno…i poslao security na parking. Veliki gospodin i hotelijer…
Večerali smo nešto novo…odreske od janjetine. Jako fino.
…idemo dalje kad stignem…Vulkanizacija…