Autor: Sam
U ovom putopisu ćemo vam opisati jednodnevni obilazak grada poznatog pod službenim imenom: Krungthepmahanakhon Amonrattanakosin Mahintharayutthaya Mahadilokphop Noppharatratchathaniburirom Udomratchaniwetmahasathan Amonphimanawatansathit Sakkathattiyawitsanukamprasit. Sreća pa se koristi jednostavnije ime, Krung Thep Maha Nakhon, ili samo Krung Thep.
Ako još niste pogodili, radi se o Bangkoku. Kako mene megalopolisi ne zanimaju, nije mi ni padalo na pamet da ga posjetim dok se nisam udružio s prijateljem, pa smo se odlučili za jednodnevni posjet preko agencije.
Prema nekim izvorima, to je grad s najvišom prosječnom temperaturom u svijetu u smislu da se vrlo malo mijenja bez obzira na doba dana i godine. Ovo nisam uspio pouzdano potvrditi, pa neka ostane na tome. Bilo kako bilo, ionako vreli i vlažni Bangkok odlučili smo posjetiti krajem 4. mjeseca, kad je najtoplije – odmah iza Songkrana, tajlandske Nove godine. (Najbolje vrijeme za posjet je inače između 12. i 2. mjeseca.)
Kako je aranžman obuhvatao posjet hramovima, obukli smo duge hlače, majice kratkih rukava, tenisice. Zaboravite šorceve, sandale, tregerače, minice i slično. Iako to nećete zvanično čuti, ja vam ne bih preporučio nošenje žutih i crvenih majica i košulja jer te boje predstavljaju pripadnost zavađenim političkim strujama.
U grupi nas je bilo svega 6, što je bilo idealno. Vodičica je pričala dobar engleski.
Zlatni Buda
Prvo odredište je bio hram pod imenom Traimit Witthayaram, gdje je smješten kip Zlatnog Bude, najveći takav u svijetu. Kako čitam u turističkom letku, visok je oko 5 metara, promjera oko 4m i težak 5,5 tona. Računa se da je star 700 godina. Povijest kipa je posebno interesantna. Da bi ga zaštitili od neprijatelja tijekom nestabilnog perioda, potpuno su ga obložili gipsom i tako je stoljećima bio izložen kao glavna figura Bude u hramu zvanom Choti-naram, koji se nalazi u drugom distriktu Bangkoka. Choti-naram je napušten oko 1931. Kad su kip 1955. godine premještali na sadašnje mjesto, slučajno su ga oštetili i tako otkrili da je od suhog zlata!
Kip predstavlja Budu u tipičnom položaju meditacije kad je prizvao k sebi deset kreposti i tako sâm pobijedio demona Maru i njegovih deset divizija.
Kineska četvrt
Šetamo prema Kineskoj četvrti. Usput nailazimo na restorane u kojima se, pored standardnih plodova mora, mogu pojesti i ptičija gnijezda, te peraje od morskih pasa. Ptičije gnijezdo, koje lokalna vrsta čiope formira od svoje pljuvačke, vrlo je popularno u tom dijelu svijeta. Morski psi prolaze puno gore: nakon što ih ulove, samo im odrežu peraje, a tijelo se baca u more. Na taj način je uspješno desetkovana populaciju morskih pasa u oceanima, tako da su danas ugrožena vrsta. Vjerujem da su tako iskorijenili i zmajeve koje sad možete naći samo u kineskom horoskopu, legendama i bedastim holivudskim filmovima. Prolazimo i pored radnje s mrtvačkim kovčezima u kineskom ili tajlandskom stilu. Srećom, nisu nam trebali, ali dobro je znati gdje ih se može maći.
Na tržnici je sve tako nabijeno da se jedva možete progurati. Tezge su prepune čudnovatih biljaka koje se koriste kao prilog jelima, začini, čajevi, za masažu, istjerivanje duhova i tko zna što već ne. Raj za ljubitelje alternativne medicine. Tu sam prvi put vidio kokoši crne kože, uredno očerupane i očišćene. Sreća pa su svi artikli uredno označeni na kineskom i tajlandskom da se možete lakše snaći.
Izlazimo iz te košnice i upućujemo se kombibusom prema Ležećem Budi.
Wat Pho – hram Ležećeg Bude
Wat Pho, poznat i pod imenom Wat Phra Chetuphon je kompleks hramova, pagoda i pratećih objekata. Jedan je od najstarijih u Bangkoku, završen u 16. stoljeću. Najveća znamenitost kompleksa je Kip Ležećeg Bude, najljepšeg i najvećeg te vrste u Tajlandu, smještenog u zdanju pod imenom Phra Buddhasaiyas (Viharn Phranorn). Dug je oko 60 metara i nemoguće ga je lijepo uslikati u toj impozantnoj veličini. Na stopalima su ugravirane sličice u kinesko-tajlandskom stilu.
Unutar kompleksa je mnoštvo kipova čuvara koji su dovoljno zastrašujuće izgledali da im se nisam htio zamjeriti. Tu su i četiri velike i bogato ukrašene pagode, prekrivene bezbrojnim porculanskim pločicama u ranim bojama, slično mozaiku.
Za budističke se rituale koristi Phra Ubosot, podignut na mramornoj platformi i okružen dvostrukim klaustrom sa mnoštvom kipova Bude koji predstavljaju trenutke iz njegova života.
Unutar hrama je i škola tradicionalnih tajlandskih medicinskih disciplina, farmacija, medicina, masaža.
Velika palača
Po mnogima najpopularnije turističko odredište u Bangkoku je Velika palača, koju je kao kraljevsku rezidenciju ustanovio kralj Rama nakon dolaska na tron, 1782. godine. Pored kraljevskih odaja, tu su i brojni državni uredi, kao i poznati samostan Bude od smaragda (emeralda). Velika palača je ogroman kompleks okružen zidinama ukupne duljine od 1900m.
Kraljevski samostan Smaragdnog Bude je najpoznatija građevina kompleksa, gdje se okupljaju brojni vjernici. Kip Bude je otkriven 1434. godine u sjevernoj provinciji Chiang Rai. Napravljen je ustvari od bloka žada, a ne smaragda. Bio je u potpunosti prekriven gipsom, pa se mislilo da se radi o uobičajenom kipu. Kasnije je jedan redovnik primijetio da se nos kipa ljušti otkrivajući zeleni kamen ispod. Mislio je da se radi o smaragdu, pa se tako rodila i legenda o Smaragdnom Budi.
U samostanu ne žive svećenici. U hramu se, po običaju, izuva. Gledajući na police sa stotinama pari cipela koje su ostavili posjetitelji koji su se usudili bosi ući, pitao sam se kako ću naći svoje tenisice u toj gužvi, pogotovo ako se nađe nekakva šaljivčina pa ih ispremiješta? Povrh svega, slikanje Smaragdnog Bude nije dozvoljeno, pa sam produžio dalje. Još uvijek mi nije žao što sam propustio taj jedinstveni doživljaj.
Velika palača više ne služi kao kraljevska rezidencija, mada se koristi u ceremonijalne svrhe.
Preko 90% stanovništva Tajlanda su theravadski budisti. Utemeljitelj religije je Siddartha Gautama, rođen otprilike 563. god. pr. n. e. , kao sin poglavice plemena iz sjeverne Indije. Budizam tako vuče korijene iz ranog hinduizma od kojega je naslijedio panteon bogova, duhova, demona i drugih likova. Postoji izreka da u hinduizmu postoji isto toliko bogova koliko i stanovnika, pa se ovom prilikom nećemo baviti božanstvima da bismo dužinu ovog putopisa sveli na razumnu mjeru.
Ukratko, u budizmu se ciklus života ponavlja kroz proces reinkarnacije. Svako novo obličje je odraz zasluga iz prethodnog života. To je pravo značenje karme. Krajnji cilj budizma je oslobađanje iz tog ciklusa života i smrti, što se dostiže prosvijetljenjem i ulaskom u bezvremensko stanje, nirvanu. Budizam je, u odnosu na druge religije, jedinstven po tome da su vrhunska bića ljudi koji su dostigli stanje nirvane, te da su im bogovi, duhovi, demoni podređeni. Svi žive zajednički, isprepleteni jedni s drugima, što vjerojatno objašnjava iznimno praznovjerje Tajlanđana.
Ručak i zaključak
Nakon Velike palače uputili smo se brodom prema restoranu, na ručak. Standardno samoposluživanje, uz piće po želji. Tu se zatekla i grupa kineskih turista koji su bili toliko glasni da ih je šef restorana premjestio u drugu prostoriju. Najviše se tomu radovao moj prijatelj, inače Kinez, rođen u Hong Kongu.
Između hramova smo obišli brusionicu dijamanata i pripadnu prodavaonicu nakita i suvenira. Nismo smjeli slikati, pa vas neću daviti detaljima.
Za kraj putopisa, jedan savjet onima koji se odluče posjetiti ovaj jedinstveni velegrad: ako spadate među one koji vole unaprijed isplanirati svaku sitnicu, spremite tablete za smirenje. Trebat će vam, jer Tajlanđani vrijeme i obveze vrlo fleksibilno shvaćaju. Opustite se i uživajte, jer stvarno imate što vidjeti.