TAJLAND S OBITELJI
Autorica: Petra Čivljak
17 dana, Siječanj 2025.godine
Bangkok – smell of pure chaos
Ove godine doslovno smo proletjeli kroz Silvestrovo. Dočekali smo Novu Godinu u zraku na putu za Aziju, i rano ujutro sletjeli u Bangkok 😊. U bunilu i neispavanosti prijavljujemo se u hotel – umorni, ali sretni jer ljudi oko nas šetaju u japankama, a mi smo tek stigli iz zime. Brzo se presvlačimo i na rooftopu našeg hotela čekamo da nam otvore sobu. Pokušavam pogledom obuhvatiti grad koji se proteže u nedogled; od trenutka slijetanja glavom mi neprestano prolazi fraza iz filma The beach:“ ….i finally touch down in Bangkok!“ Dugo očekivani Istok, dugo očekivani Tajland napokon pred nama. 😊
Nakon odmora izašli smo u pravi ljetni dan i prvi put kročili ulicama Bangkoka tražeći nešto za jesti. Nismo znali bismo li naručili doručak, ručak ili večeru. Kako god se zvalo, pao je prvi curry u ovom dijelu svijeta i početak našeg gastronomskog užitka u Tajlandu. Svakodnevno smo istraživali street food i razne restorane, i svaki nam je obrok bio bolji od prethodnog. Cure se posebno obožavale roots, njihove palačinke, koje su tražile gotovo svaku većer. Vibre ulica Bangkoka su me prožele momentalno, i ja sam im se prepustila, tako se lagano i slatko stopila sa Istokom.
Sutradan smo odmah htjeli isprobati vožnju tuk-tukom. Tuk-tuk prijevoz je kaos u kaotičnom prometu Bangkoka. Žao mi samo što nemam više snimki iz toga, jer sam jednom rukom držala jedno dijete, a drugom sebe. Cure su se valjalju od smijeha koliko im je bilo zabavno voziti se tim popularnim prijevozom. Priznajem, uživam i ja u vožnji jer je posebna, egzotična i tajlandska, ali govorim vozaču malo sporije da vozi zbog cura, dok one viču: „ Reci mu da ide brže brže!“ Jurimo kroz grad, prizori koje ostavljamo iza nas kaotični, gledam stalno te zapetljane žice iznad glava i ne mogu vjerovati da sam u Aziji.
Tako smo nezaboravnom vožnjom stigli do rijeke Chao Phraya, na čijem je ušću nastao grad – u prijevodu, rijeka kraljeva. Krenuli smo u vožnju brodom po njoj i ušli u njihove kanale. Gledati kuće na trstici i bambusu, podignute iznad vode u kojima ljudi žive, bilo je van svakog svijeta kojeg poznajem. U tim kanalima živi siromašan puk, i dosta kućica je urušeno u rijeku. U rijeci smo vidjeli i jako velike guštere. Po izlasku iz kanala krenuli smo prema hramu zore – Wat Arun, i putem promatrali mnogobrojne bujne, strme, slojevite i šiljaste krovove. Meni su njihovi višestruki krovni slojevi, specifični na hramovima, palačama i javnim zgradama, uvijek bili prva asocijacija na Tajland. Sada, gledajući ih uživo, ostala sam oduševljena kako predivno izgledaju. I mojim curama se izrazito sviđa izgled istih, i jednoglasno zaključuju da mi mora da smo u Kini jer im krovovi izgledaju kao u crtiću Kung Fu Panda! A znamo da ja panda Po iz Kine! Nakon kratkog sata geografije, cure pristaju zaključiti da ipak nismo u Kini, nego kako mi kažemo „u Tajlandu“. Ali da su oni definitivno pokupili iz Kine tu gradnju kućica! Zaista, utjecaj Kine je ogroman na arhitekturu Tajlanda.
Ispred nas ukazao Wat Arun. Ogroman toranj, visok oko 80 metara potpuno prekriven šarenim, i hm, kineskim porculanom. Zidovi su ukrašeni različitim religijskim figurama i šarenim kamenjem i školjkama. Šetali smo se oko hrama s glavama podignutima visoko, gledajući te odsjaje. Kako samo prelijepo izgleda! Ulazimo kod statue Budhe – toliki mir se unutra osjeća da zaboraviš na svu gužvu vani. Svidjelo nam se samo bivati unutra. Cure bi ušle, sjele na tepih i promatrale. I mi smo bili privučeni da sjednemo i uživamo u miru koji smo svi osjećali.
Predvečer smo išli u Khao San Road, mjesto okupljanja svjetskih backpackera. Tu ne vlada mir i zen, ali vlada sve ostalo što možeš zamisliti. Na ulicu se prodavaju hrskavi zalogajčići – žohari, skakavci, zmije, krokodili, razni insekti… Ovakav obrok smo preskočili te otišli na pad thai. Svaki kafić i restoran su jedinstveni i na svoj način uređeni. Gomile turista, gomila ponuda svega i svačega. Ludnica na malo kvadrata. Hrpa ležaljki za masažu- kako odoljeti? „Može četiri ležaljke za masažu nogu, odmah i sada?“ U vodu stavljalju limun, limetu i mirisna lišća, pa su moje kćeri rekle da im nije baš nešto točati nogice u vodi sa salatom😊
Iako me drži jet leg, ustajem rano da popijem kavu i promatram ulicu koja se već budi. Život se odvija na ulici; od ranog jutra guraju svoje štandove s hranom, pripremaju je, kuhaju. Grad izgleda kao da nikad ne spava. Turisti su u svakom kutku ulice, ležerno hodaju, svi su opušteni i na mene ostavlja dojam stalnog odmora. Jedva sam čekala da krenemo u novi dan.
Htjeli smo dan provesti u Grand palace, palači koja je u prošlosti bila dom kraljeva i administrativno središte, zatim Wat Phra Keaw, posjet Emerald Budhi, te Wat Pho, hram ležećeg Budhe. Vani je bilo +32, feels like +40 i još smo se navikavali na tako visoke temperature. Hramovi veličanstveno izgledaju, vrijedno svakog klanjanja kojeg Thai ljudi stalno prakticiraju.
Četvrti dan u Bangkoku smo se i dalje ljuljali u skladu s energijom grada: kaotične ulice, zapetljane žice iznad nas, mirisi čas slatkasti tropskog voća, čas ljutih začina, čas nesnosivi poput sumpora ili ugljena, toliko mirisa, toliko podražaja – pure chaos, ali sviđa nam se. Taj nedoljivi šarm grada, ta magnetna energija i na momente ne mogu procesuirati toliko puno podražaja u jednom danu. Sve su to pozitivni dojmovi pa se mislim kako sam se prije bojala ovamo doći s djecom, pa naša su starija od većine. Jako puno obitelji s djecom prolazi pokraj nas, svih rasa i uzrasta i vidim da je svima dobro. Naše djevojčice su bile oduševljene ljubaznošću ljudi i stalnim osmjesima te su svima stalno mahale i klanjale se poput njih.
U taksiju nas taksist pita odakle smo i koliko ljudi živi u našoj državi. Odmah nakon Croatia, dodamo i mala država preko puta Italije. Na informaciju da nas je tako malo, komentira kako onda mora da je naš jezik talijanski kad smo tako blizu Italije. Ostaje blago začuđen što imamo svoj jezik, i još jednom pita koliko nas ima. Da, Tajland je preogromna zemlja iz naše perspektive, 60 miljuna stanovnika tu živi i već dugo godina je turistički rival ostalim zemljama Jugoistične Azije te se teško odlučiti što posjetiti i gdje ići. Privlačio nas je jako i sjever – Chiang Mai, ali ipak smo odlučili sljedećih 12 dana provesti na jugu.
Koh Phi Phi – pure paradise
Nakon što smo proveli četiri dana u Bangkoku, sjeli smo na avion za Krabi, pa jurili na brod i uputili se u arhipelag Koh Phi Phi na kojem ćemo biti sljedeća četiri dana. Koh Phi Phi Don je jedini naseljeni otok u arhipelagu, na njemu nema prijevoza te sam zamišljala mali otočić, hipi utočište, možda čak i mir i tišinu kakvu samo otoci posjeduju. Nisam mogla zamisliti toliki broj ljudi na tako malom mjestu. U koloni smo hodali do našeg smještaja, ali kad smo stigli i vidjeli pogled na tirkiznu obalu zaboravili smo prvotni šok zbog broja ljudi.
Sjeli smo u prvi restoran i pojeli savšeni pad thai. Konobar nam je na odlasku simpatično i samouvjerno rekao : „Vidimo se i sutra“. Naravno, vratili smo se i sutra, jer su jela toliko dobra da samo želiš još😊. Na otoku nam je bilo savršeno, sve je bilo pješke dostupno, a izlete smo dogovarali u čas. Jedva sam čekala voziti se longtail brodovima i promatrati stijene kako se uzdižu iznad Andamanskog mora, što je mi je bila druga asocijacija na Tajland, te ići na izlete na ostale otoke ovog nacionalnog parka.
Prvi izlet, bio je plivanje i ronjenje u tirkiznoj Pileh laguni, zatim do Maya Bay. Ne znam kako da opišem kako to izgleda tamo. Hm, možda podatak da tu plažu dnevno posjeti sedam tisuća ljudi dočara sliku. Nakon filma The Beach ova je plaža postala planetarno popularna da je čak toliko mnoštvo turista uništilo prirodnu mikrofloru pa je kupanje na njoj – zabranjeno. Mi smo imali sreće jer u trenutku kad smo iskrcali na otok je nekih tisuću ljudi (živa istina) upravo odlazilo s otoka. Upali smo u neku rupu od desetak minuta kad nije bilo toliko ljudi, pod tim mislim samo stotinjak nas te smo uspjeli nekako ipak doživjeti to čudo od plaže. Plaža je stvarno predivna, more je savršene boje, a zaklonjena laguna je u potpunom tirkizu. A zatim se opet gomila ljudi počne slijevati na nju i gubi se čar ove čarobne plaže.
U povratku smo stali na Monkey beach. Na plaži živi četiri obitelji majmuna, a naš vodič nam je pokazao i glavnog među njima. Slatki su, maleni i boje se vode pa nisu ulazili u more. More oko ove plaže je također čudesno. Uživali smo svi u neobičnim prizorima majmuna na plaži i plavetnila svuda oko nas.
Drugi izlet bio je na Bamboo island, predivan otok s kristalno čistim morem. U blizini se nalazi i koraljni greben, savršen za ronjenje sa šarenim ribicama. Naši vodiči su im bacali hranu kako bi nahrlili u što većem broju prema nama, i jesu. Cijeli Phi Phi je za nas bio pure paradise. One su na otoku napravile šarene pletenice u kosi, kasnije govoreći da su to napravili na otoku Li Li.
Krabi – nature and animal life
A Li Li je u biti slonica koju smo posjetili na Krabiju, pokrajini u kojoj smo proveli zadnju etapu putovanja. Smjestili smo se pokraj Ao Nang plaže u predivnom hotelu okruženom velebnim stijenama.
Jednostavno smo organizirali izlete uokolo. U potrazi za prihvatljivim skloništem za slonove našli smo Green Sanctuary park i odmah rezervirali jer je uključivao izlet u u kontintentalni dio, koji smo isto htjeli vidjeti, odnosno do Nacionalnog parka Thung Teao Forest, kupanje u Hot Spring, i ono najbitnije našim curama – posjet slonovima, ali bez hranjenje, kupanja ili jahanja na njima, samo promatranje u prirodnom okruženju. Htjeli smo biti ekološki posjetioci! U Tajlandu živi oko tri tisuće slonova, od čega je samo tisuću slobodno i u divljni. Nevjerojatno, početkom 20. stoljeća ih je bilo sto tisuća! Azijski slon je ikona ove zemlje. Došli smo tamo kad ono – hranjenje i kupanje s njima, vjerojatno bi bilo i jahanja da je netko pitao. Tako smo napravili šetnju sa slonicom od dvije tone kroz šumu, hrabriji su ih nahranili, a ja sam iz daljine slikavala (samo zbog boljeg kadra 😉). Ove su životinje stvarno ogromne, i prekrasne. Doživljaj je samo gledati u njih. Cure su uživale! Nakon toga išli smo u gore navedeni nacionalni park, gdje smo šetali stazicama u džungli da bismo došli do Emerald poola, smaragdnog jezera usred džungle ispunjenog čistom vodom koja dolazi iz toplog potoka. Zatim smo posjetili Hot Spring – prirodno vruće kupke usred pak zelene prirodne oaze. Voda dolazi iz vulkanskih komora duboko pod zemljom pa je temperatura vode uvijek oko 40 stupnjeva i osvježenje se dobiva kad se izađe van na „ugodnih“ 30 stupnjeva. Unutra se smije biti najviše desetak minuta.
Sutradan smo išli do Raily beach, polutoka okruženog je visokim vapneničkim liticama koje ge odvajaju od kopna te je pristup ovdje moguć isključivo brodom. Brod vas ostavlja na istočnoj strani te se onda pješke ide na drugu stranu do predivne Phra Nang Cave plaže.
Čim smo došli, osjeti se još opuštenija vibra – ovo je mjesto putnika namjernika, backpackera. Cijeli krajolik pun je špilja, vidokovaca i staza za planinarenje. Tu se nalazi i Princes cave, hram plodnosti. Ovo mjesto je poznato, osim po prozvanoj najljepšoj plaži Krabija, i po penjačima. Našim curama je bilo zanimljivo gledati kako se penju na visoke litice. Cure su ovdje probale i vožnju kajakom do prepoznatljive stijene u moru. Tako sam i ja kad sam bila mala provodila svoje dane😉.
Majmuni su bili posebna atrakcija na Krabiju. Cure su ih već na Phi Phi zavoljele, a ovdje smo ih promatrali na Monkey trailu. Već na početku staze, na plaži, dočekali su nas mali majmuni koji samo čekaju kako će nekom ukrasti hranu iz ruke ili ruksaka, u biti, iz bilo čega, samo da nanjuše gdje se hrana točno nalazi i skače. Tako su ispred nas ostalim turistima letjeli sokovi od manga i hrana koja je bila meta ovim, pomalo agresivnim, majmunima. Staza je cijela u šumi i visoko se penje, a zatim strmo spušta do lijepe pješčane plaže. Kad si u Tajlandu brzo se navikneš na zvukove majmuna uokolo i šuštanje grana po kojima skaču. Moram priznati da ih je stvarno prelijepo promatrati u prirodnom okruženju i slobodne, a kako nismo imali ni okršaj s njima, onda ću i reći da su slatki :). Ali treba biti oprezan, samo promatranje i brzo trk do plaže na kupanje.
Posjetili smo i Night market na Krabiju, toliko štandova s hranom da se teško odlučiti što uzeti. S osmijehom se opraštamo sa street food dojmovima Tajlanda.
Vratili smo se u snježni Zagreb. Umor smo brzo zaboravili, a doživljaj Istoka ćemo još dugo pamtiti. Ja čak romantizirati stalno iznova i iznova 😊. Tajland s djecom? Apsolutno! Nismo se niti jedan trenutak osjećali nesigurno, i iznenadit će vas koliko puno obitelji s djecom tamo ljetuje. U mislima još hodamo po ulicama Bangkoka, kupamo se u tirkiznim uvalama, smijemo se majmunima i jedemo savršeno spremljena istočna jela.
😊