U ZMAJEVOM GNIJEZDU – HONG KONG
Autor: Branislav J.
Još kao mali izlazio sam iz kina 20. oktobar, divio se filmovima i borilačkim vještinama Bruce Lee-a. Obično bismo mi kao djeca, tada odmah po završetku filma, još na stubištu kina skidali pokrete i grimase našeg heroja. Uz viku i prepoznatljive krike, po koji prolaznik bi nas opominjao, netko bi se smijao dok smo na ulici odavali počast čovjeku, junaku, koji je za nas tada bio više od idola. Ali ono što je mene oduvijek fasciniralo, u pozadini se stalno nazirao jedan veliki grad, s visokim zgradama, kako sam ga tada doživljavao i njegove barke, koje su se često pojavljivale u njegovim filmovima, kao da mi kroje budućnost, kad za to dodje pravo vrijeme.
Čekanje u Dohi
Sjedio sam u Dohi na aerodromu, čekao dugu konekciju i kao bokser u ringu, s nestrpljenjem stajao ispred konopca, priželjkivajući udarac gonga za početak meča. Dok se bliskoistočna noć na nebu gubila naspram nove zore nadolazećeg jutra dalekog istoka, negdje između vremena nenamještenih satova, oblaka i nebeskih silueta mog davno obećanog grada, Hong Kong mi se tada, poslije mnogo godina obratio i obećao mi ispričati priču o sebi, samo pod jednim uvjetom: da sva tri jutra, koja budem boravio u njemu popijem kavu s njim dolje na doku. Tu ponudu sam odmah prihvatio, a udarac gonga je označio kraj mog leta, a početak dodira sa nečim mnogo drugačijim od svega ostalog što sam vidio dotada. . .
Prva moja kava se pretvorila u vino, jer me je dočekala noć, a moj toliko dugo očekivani susret s njim je bio i najjači. Stigao sam na taj dok, nedaleko od mog hotela u kome sam odsjeo. Na samo pet minuta hoda, gospodin Hong Kong sjedi ponosno sam i čeka me. Kao da leži u velikoj fotelji na svom otoku s tisuću mačeva koji paraju nebo, pomislih duboko u sebi.
Ples svjetlosti
Stigao sam u grad koji ima najviše nebodera na svijetu po glavi stanovnika, jedan komad zemlje između planina i mora, kosmopolit sa svojih nepunih 8 milijuna ljudi. Stigao sam u 20:00, kada upravo počinje “Ples svjetlosti” i traje do pola devet. Tada se cio Hong Kong prelama u raznim laserima, svjetlosnim animacijama i video instalacijama, a sve to prati neka dobra muzika za koju ne znam ni odakle dopire. Tisuće ljudi oko mene slika, snima, velika je gužva ovdje, dok pogled puca na panoramu Hong Konga. Sve to prati neodoljiv miris Biserne rijeke, koja se negdje u daljini ulijeva u Južno Kinesko more. Uskoro saznajem da se nalazim na poluotoku Kawloon, gdje sam odsjeo, a ovaj veličanstveni prizor je Hong Kong otok. Poslije performansa u moju čast i uz dobrodošlicu odlazim u jedan kineski restoran, gde jedem nudle i piletinu s rižom, a potom me čekaju moji stari slatkiši na obližnjoj maloj pijaci, koja radi 0-24, baš za takve noćne sladokusce kao što sam ja. Saznajem da je najbolji mango na svijetu baš u ovim krajevima; ponovo jedem i mango steam, kao i dragon fruit, rambutan i ne tako ukusnu kinesku jabuku.
Opći podaci o Hong Kongu
Hong Kong je grad-država koji je sada posebna administrativna oblast Narodne Republike Kine. Naziv Hong Kong je približan fonetski izraz iz kantonskog naziva, što znači mirisna luka ili tamjanska luka. Grad ima jedno od najliberalnijih gospodarstava na svijetu i veliki je međunarodni financijski i trgovinski centar Azije. Jedan je od najgušće naseljenih gradova na svijetu sa 6544 stanovnika po kvadratom kilometru. 93,6% su etnički Kinezi a 6,4% ostale grupe. Nekada je bio britanska kolonija, a od 1997.god. je pod upravom Kine, s politikom „jedna zemlja dva sistema“. Za vrijeme drugog svjetskog rata bio je anektiran od strane Japana. Poznati su u povijesti “Opijumski ratovi”, koje je Kina vodila s Englezima i zapadnim silama, prvi od 1839-1842, drugi 1856-1860. godine, te je oba izgubila i bila je prinuđena predati grad Britancima. Grad s kraja 60. i 70. postaje jedno od stjecišta kineske mafije ” Trijade” i prijestolnica uličnih bandi, koji svoju pravdu traže i rješavaju kung-fu borbama ulicama Hong Konga. Grad je u to vrijeme bio vrlo opasan i nesiguran. Na svakom koraku se prodavao opijum, a pošto je Hong Kong velika luka, trgovina ljudima je ovdje bila jedna od glavnih poslova Trijada. Grad je imao sličnu genezu kao i New York i često ga krste kao NYC Dalekog istoka. Danas je Hong Kong potpuno siguran grad, trijada više i nema; oni koji su ostali, infiltrirali su se u sistem, svoju djecu šalju na visoke univerzitete u Ameriku i Englesku. Utisak je da onaj tko vlada svijetom, drži i Hong Kong pod svojom kontrolom. Administrativna oblast Kine ima suptropsku klimu, a cijeli grad se dijeli na poluotok Kawloon, otok Hong Kong i novu teritoriju.
Krstarenje na Bisernoj rijeci
Hong Kong je neobičan grad i kao skoro svaki na delekom istoku, prenatrpan je ljudima, užurban. Bulevari su ogromni, trotoari vrlo uski; još kada pridodamo višak ljudi, onda sve to izgleda pomalo i kaotično. Novo jutro i prva obećana kava ostat će upamćena po posjeti spomeniku mog idola iz djetinjstva Bruce Lee-u. Nezaboravna vožnja žičarom i odlazak u zanimljiv budističi hram, sakriven u brdima sela Ngong-Ping-a. Potom silazimo na vodu, krstareći po Bisernoj rijeci, gdje uplovljavamo na Hong Kong otok, po prvi put. Pristajemo u marinu Hong Kong, gdje se vidi i osjeća klasna razlika, što u arhitekturi, tako i u koloritu ljudi Kawloona u odnosu na Hong Kong. Polako već pada noć, a ja ostajem uživati i lutati ulicama Hong Konga, gdje se gubim među neboderima od kojih zastaje dah. Poslije duge šetnje se vraćam u Kawloon i jedem u autothonom kineskom restoranu u koji mnogi ne bi ni ušli, a tu je hrana najbolja. Odlazim spavati vrlo kasno jer sam tražio svoj minijaturni hotel, bez imena, koji se izgubio na tren u zagrljaju kawloonskih nebodera. Sljedeće jutro sam poklonio nezaboravnom vidikovcu “Victoria peak”, obližnjoj planini na zapadnoj obali otoka Hong Kong. Posjetio sam, kako kažu, jedan od najljepših vidikovaca na svijetu, odakle se pruža nestvaran pogled na cijeli Kawloon i Hong Kong; poslije vožnje metroom i autobusom, više od dva sata. Hong Kong na dlanu, kao i cijeli zaljev ispred mene, a u daljini se vide obrisi ogromnog Kineskog mora i nezavršenih mostova, što nestaju u izmaglici nepregledne daljine.
Savršeno organizirana “ po nebu”, s vodičem u ušima, dobijenim malim tabletima, s označenom mapom, gdje slušam cijelu povijest ove kineske oblasti. Tu se nalazi i mjesto u koje turisti upisuju ime svojih ljubavi na jednom papiriću u obliku srca. Svoje mjesto i ja nalazim tu, u imenu jednog početnog slova. Spuštam se u grad autentičnim starim crvenim vlakom za turiste, koji prolazi kroz gungule i gledam grad s najvišeg nebodera na svijetu. Kako mu se približavam, čini mi se kao da me grli. Sutradan ujutro sam napokon pronikao u tu treću dimenziju daleke Azije i poslije jutarnje kave s Hong Kongom na doku, posjećujem park Kawloon i uvjeravam se dok gledam, koliko ovdje ljudi drže do vitalnosti, duhovnosti i dugovječnosti. Park je uveliko pun starijih ljudi koji se bude uz tai-chi-chuan vježbe, a to sve izgleda pomalo neobično i nestvarno. Mnogi rade i jogu. U drugim dijelovima parka, gospođe i stariji ljudi izvode svoje jutarnji kate u laganom ritmu karatea. Polako shvaćam da moj junak kao da nije ni umro, još uvijek njegov duh i dalje plovi nebom Biserne rijeke Hong Konga.
Posljednja kava u Hong Kongu
Sljedeći dan mi je bio rezerviran za neplaniranu posjetu obližnjoj državi Macao koja se nalazi na samo sat vremena vožnje brodom, a od 1999.godine pripada također administrativnom dijelu Kine. Grad-država napravljena od kazina i hotela, bivša portugalska kolonija, ali o njoj ću pisati posebno, neki drugi put. Moju posljednju kavu s Hong Kongom pijem jako rano, sljedećeg jutra, a prvi oblačan dan mi nagoveštava i tužan rastanak s ovim megapolisom do daljnjeg. Sretan sam što sam bio ovdje, napokon i poklonio se spomeniku mog junaka iz djetinjstva, a sjetan odlazim, jer je tako malo vremena bilo za proučavanje Hong Konga, jer on mnogi više zaslužuje. Nismo našli, niti sreli neke nove trijade, niti smo vidjeli te stare crvene mundire u obliku britanske soldateske, ali dosta natpisa, ulica i vožnja lijevom stranom nas upućuju kako su ostavili dubok trag u kolektivnoj svijesti ljudi ovdje, u ovom vrtlogu nebodera. Duhovni život ljudi u kombinaciji sa surim, strmim planinama i prirodom u kontemplaciji s modernom tehnologijom gradnje najviših nebodera na svijetu na jednom mjestu, oduzimale su mi dah na svim tim ugovorenim kavama s Hong Kongom. Moju gratis kavu, popijenu u avionu, poklonjam samo njemu, mom gradu iz mašte jednog malog dječaka. Kako se penjem među oblake, čujem opet taj gong, dok soliteri probijaju nebeski svod. Hong Kong mi se osmjehuje i želi mi sretan put, a ja kao Talični Tom jašem sam na putu svom, idem dalje uz obećanje da ću još nekada doći pod njegovo sveto stakleno nebo i pokloniti mu se kao nikada prije.