PEKING 6 – Zagađenje Pekinga i poslovi u Kini
Autor: Antonija Putić
Zagađenje glavnog grada Kine ogroman je problem o kojemu se prerijetko govori. Zagađenje zraka proždire sve oko sebe, uništava, ubija. A pravo rješenje za ovog tihog ubojicu milijuna ljudi još uvijek se ne nazire. Na Zidu je zrak možda mrvicu bolji, čišći, ali povratak u Peking je jeziv. Na putu do hostela počela sam opet kašljati, šmrcati, teško disati – stotinu problema. Na zidu – ništa. Mladi par iz Francuske ima još više problema. Francuzu je toliko loše da nije uopće uspio proći dionicu zida, guši se i strašno ga bole pluća. Povratkom u grad njih ostavljamo u bolnici. Nadam se da su mu pomogli… U gradu zagađenje ubija. Ako ste imalo osjetljivi, isti tren počinju problemi s disanjem, očima, grlom.
Peking je stravično zagađen i za one koji su osjetljivi i one koji nisu to je strašno. Postoje dani kada se u Pekingu ne vidi ni nebo ni oblaci ni mjesec. Ali se zato Sunce od sada vidi svaki dan, i to na velikom LED ekranu na Trgu Tjenanmen koji su vlasti postavile kako bi barem na tren stanovnici vidjeli Sunce. Ekran prikazuje izlazak Sunca jer je to postala prava rijetkost vidjeti uživo. I dok su mnogi na ovo gledali s podsmijehom, vjerujem da bi i u Hrvatskoj uskoro mogli postaviti LED ekrane koji prikazuju sretne i zaposlene Hrvate ili nekorumpirane političare jer s obzirom na ekonomsku i političku situaciju u državi, to će postati prava rijetkost vidjeti uživo. Srećom, Sunca nam ne bi trebalo nedostajati.
Kako proizvesti plavo nebo i sunce?
Grad je zagađen preko svake mjere i ako niste navikli na to, poprilično je teško. Nakon tuša, doslovno sam se srušila u krevet i zaspala istog trena. I tako gotovo svake večeri u Pekingu. Za vrijeme velikih praznika ili nacionalnih proslava, imenovanja predsjednika ili otvaranja Olimpijskih igara, Vlada navodno kemijski tretira nebo, zagađenje, vrijeme. U listopadu 2015. povodom nacionalnog tjedna nebo je u Pekingu plavo, sunčano, predivno. Čudim se i ne vjerujem svojim očima. No, strani mediji otkrivaju pozadinu skromno navodeći da je stvar u kemijskom tretiranju vremena, a i da je vlada naredila zatvaranje tvornica koje najviše zagađuju kako bi turisti mogli napraviti reprezentativne fotografije s plavim nebom. Nisam sigurna što je gore po zdravlje u Pekingu – sivo ili plavo nebo. Kineski mediji ne pišu ništa o tome, no koga god pitam, svi mi potvrđuju da je sve umjetno proizvedeno – i sunčano vrijeme umjesto kiše, i plavo nebo umjesto uobičajenog sivila.
Prijateljica Franka koja već dvije godine živi i radi u Pekingu govori mi da je sve stvar navike, ali svi su opterećeni zagađenjem. Jedne me večeri vodi u obilazak popularnih hutonga gdje i sama živi. Glavna ulica Nan Luo Gu Xiang nudi pregršt malih štandova s hranom i nizom nepotrebnih suvenira koje svaki turist ne želi, ali ih na kraju ipak kupi. I Franka i ja obilazimo te štandove. Večeramo u blizini, u lokalnom restoranu u kojem su već i drugi Hrvati na privremenom radu u Kini. Neobično je na jednom mjestu biti s toliko Hrvata usred kineske metropole. Razgovaramo o Hrvatskoj, nitko ne vidi opciju da se uskoro vrati živjeti i raditi u Lijepu Našu.
Poslovi u Kini za naše mlade ljude
“Koliko naših ljudi radi u Kini?” pitam dok jedemo lokalne specijalitete. “Puno”, govori Franka koja radi na China Radio Internationalu. Govori mi kako dosta ljudi nema potrebne papire jer Kina je jedno veliko sivo područje što se tiče posla i papira. No, ono što je možda najvažnije jest da posla ima i odlično je plaćen. No, nije uvijek lako doći do njega jer je broj zainteresiranih iz dana u dan sve veći i ljudi dolaze sa svih strana svijeta. Ono što je nekad bio “američki san” sad postaje kineski. Ni ona nije sigurna kada će natrag u Hrvatsku. Nitko nije siguran. Upoznajem odličnu ekipu naših mladih ljudi. Svi oko tridesete, u naponu radne i životne energije daju svoj maksimum u Kini. Svi se uglavnom žale na zagađenje, udaljenost od Hrvatske i činjenicu da je nemoguće kupiti ajvar, domaću rakiju, čvarke. No, sve drugo se već više-manje nađe. U odnosu na Hrvatsku gdje sve što vole mogu pronaći, ali rijetko si to mogu priuštiti.
Tržište rada u Kini
Nitko sa sigurnošću ne može reći koliko je stranaca zaposleno u Kini, no vjeruje se da se radi o višemilijunskom broju. U Kini se svakodnevno nude stotine poslova. Kini nedostaju stručnjaci u mnogobrojnim područjima poput elektronike, brodarstva, metalurgije… Inženjeri svih vrsta ovdje mogu naći posao, a posebice se traže oni specijalizirani u području energije, autoindustrije, nafte i plina i općenito teške industrije. Traženi su i savjetnici, vrhunski menadžeri, prevoditelji. IT sektor tražen je posvuda u svijetu, pa tako i u Kini, iako je kineski internet svijet za sebe. Zahvaljujući sve boljoj ekonomiji, roditelji danas svojoj djeci mogu priuštiti odlazak na satove tenisa, klavira, violine, engleskog, francuskog, baleta, nogometa… Tražene su i dadilje jer je među bogatim Kinezima postao svojevrsni statusni simbol imati bijelu dadilju. Među iznimno traženim kadrom su i pjevači, pjevačice, spikeri svih profila. Naime, Kina sve više koristi dvojezične obavijesti: u taksiju i svim vrstama prometa, javnim prostorima, muzejima…
Većina televizijskog programa uključuje i ponešto engleskoga, većina velikih lanaca hotela rado će zaposliti strane izvođače. Iznimno su traženi izvođači svih vrsta za sve moguće prigode – rođendane, nastupe na televiziji, proslave. Traže se i modeli za revije i reklamne kampanje. Kina je relativno kasno počela pratiti zapadnjačke trendove u području ljepote jer se i poimanje ljepote uvelike razlikuje. No, upravo su oni danas stručnjaci za sve vrste pomlađivanja, plastičnu kirurgiju i dentalnu medicinu, plaćeni suhim zlatom. Ekonomija Kine toliko je jaka da danas pomalo prednjače apsolutno u svemu, posebice u modi pa se i u tom području traže talentirani dizajneri te stilisti koji će bogatim Kinezima osmisliti cijeli stajling, posebice za svečane prigode. S obzirom na stotine TV programa koje produciraju na dnevnoj razini, potražnja je u ovom sektoru ogromna. Traže se i glumci, posebice ako znate nešto kineskog. U svakom slučaju, tko god odluči sjediti kod kuće i očajavati jer nema posao zasigurno nije poslao niti jednu molbu za posao u Kini.