Šangaj – Peking vlakom
Autor: Antonija Putić
U Kini postoje dva veća praznika kada obično ima od šest do sedam dana praznika za sve – u listopadu i za kinesku novu godinu u veljači! Kako sam zvala neke prijatelje da dođu iduće ljeto u Hrvatsku na more – nastala je prava lavina komentara jer ja nisam znala da oni nemaju godišnji! Pa kad usporedimo njihove radne navike i navike spajanja svih mogućih slobodnih dana u Hrvatskoj – jasno vam je zašto Kina postaje svjetska sila broj 1, a naši ljudi odlaze iz države. Baš poput Tamare.
Upoznati susjedu u Šangaju
Inače, Tamara je iz Bjelovara, čak i iz moje ulice, ali smo se mi upoznale tek u Šangaju! Bjelovar je bio prevelik da bi se nas dvije srele tamo… Tamara je više od dvije godine živjela i radila u Šangaju gdje se snašla odlično. I već je bila i u Pekingu i na Kineskom zidu pa će nam biti i odličan vodič, a i sjajno društvo kako se ispostavilo na kraju našeg prvog zajedničkog putovanja. Njoj je ovo bio zadnji odlazak na Zid prije odlaska iz Kine. Ovih dana sam i sama napravila sličan pozdrav Zidu, Kini, Aziji. I uistinu, nema boljeg mjesta za oproštaj od ogromnog prostranstva koje puca na sve strane sa jedne od najimpoznatnijih građevina na svijetu.
Domaća hrana
Tamara je došla po Wu i mene na kolodvor u Šangaju. Zajedno smo krenule k njoj doma gdje nas je čekala odlična domaća gusta juha. Ajme, kako je fino jesti domaću kuhinju nakon kineske hrane! Meni se čini da sam ja svoju životnu normu za kinesku hranu već pojela. Nakon provjere svih planova za ranojutarnji polazak, bilo je vrijeme za spavanje i odmor prije puta. Prva je zaspala Wu koja u odnosu na nas dvije spava barem dvostruko više. Kinezi spavaju u svakoj prilici, u svim mogućim pozama i doslovno na svim mogućim i nemogućim mjestima. Spavaju čak i na poslu.
Spavajući div
Naime, i pauza od pola sata iskoristi se za malo spavanja, za razliku od ostatka svijeta gdje bi to vrijeme iskoristili za ručak, ispijanje kave ili pušenje cigareta, telefonski razgovor ili slično. Kinezi jednostavno zatvore oči i spavaju. I ne, ne spavaju na svili koju su izmislili prije nekoliko tisuća godina već spavaju posvuda – na klupama, travi, ispod kamiona, u trgovini, u restoranu…. Oni jednostavno zatvore oči i spavaju posvuda. Ne čudi zato da naciju nazivaju i «spavajućim divom» jer mišljenja mnogobrojnih povjesničara složna su u tome da sve do sada mnoge prilike koje je Kina imala za uspjeh jednostavno je – prespavala. U školama učenici često spavaju i na klupama. U tom slučaju nema micanja tih dvadeset minuta. Ja sam po ulicama vidjela čistače koji najnormalije spavaju pod stablima na šetnicama, u tačkama ili čak na ulazu u trgovačke centre.
Ideja – Kina nikad ne spava
A tih se dana rodila i ideja o zajedničkoj izložbi s Tamarom pod nazivom “Kina nikad ne spava” koju smo godinu dana kasnije i predstavile u Galeriji Matesin u Bojani. Napolen je davno rekao: «Neka Kina spava jer kad se probudi prodrmat će svijet.» I čini se da je bio potpuno u pravu jer današnji životni i radni ritam mnogih Kineza u potpunoj je suprotnosti s davnim običajem ranog odlaska na spavanje, a upravo zahvaljujući tome drmaju svjetskom ekonomijom. U manjim mjestima, a tu mislim na mjesta do milijun stanovnika, navečer je gotovo nemoguće ikoga sresti na ulici nakon deset sati navečer. Osim možda prijateljica noći.
Vlak Šangaj-Peking
Nas tri prijateljice ranog jutra u Šangaju lovile smo prvi vlak za Peking. Brzi vlak vozi preko 300km na sat! I za prevaliti više od 1350 kilometara treba mu samo pet sati! U zimskim uvjetima meni nekada toliko treba od Zagreba do Bjelovara – s presjedanjem i čekanjem na vlak u Križevcima. Ludo je sjediti u vlaku i tako juriti – obrisi gradova uz put izgledaju kao u nekom filmu – brzinski se juri i doslovno sve kao da nestaje u sekundi. Brzi vlak je zakon. Za razliku od mog puta iz Hong Konga, sada nije bila gužva, vlak je bio super čist, uredan, “stjuardese” u vlaku prezgodne. Stalno prolaze, nude sokove, hranu, novine – stvarno, taj put prošao je u trenu. I karta nije bila tako strašno skupa – 550 kuna. Za tu kilometražu, brzinu – mislim da je to super povoljno. Vlak je iznimno tih i čim smo se smjestile – Wu je zaspala. Prespavala je cijelu vožnju.
Karakteristike brzog kineskog vlaka
Tamara i ja smo za to vrijeme dobro odmjerile i vlak i ljude u vlaku. U vlaku imaju utičnice, lovi se signal interneta, TV, stalno prikazuju temperaturu, daju servisne informacije na monitorima o vremenu, temperaturi, brzini – stvarno vrhunski vlak. Da imamo takav u Hrvatskoj, za sat vremena bi se moglo doći od Zagreba do Splita ili Dubrovnika! To stvarno zvuči super. Možda bi Kinezi mogli izgraditi i ovaj dio naše brze pruge od Bjelovara do Zagreba pa da napokon i to proradi. No, za Kineze je ova pruga do Pekinga postala tek uobičajena pruga.
Kineski dugoročni željeznički planovi
Željeznički potez koji već neko vrijeme najavljuju uistinu zvuči nemoguće – planiraju željeznicom povezati Kinu i Ameriku. Vlak bi kretao u Kini, išao bi preko Sibira i zatim preko Beringova prolaza pa zatim podvodnim tunelom ispod Tihog oceana do Aljaske, od Aljaske do Kanade i od tamo do Amerike. Prosječna brzina bi trebala biti 350 kilometara na sat i za prevaliti cijelu rutu trebalo bi dva dana. Detalji projekta su u završnoj fazi, a cijeli projekt financirat će Kina. Ako se planirano ostvari ova ruta Kina-Rusija-Kanada-Amerika postat će najduža željeznička linija na svijetu s dužinom od okvirno 12 870 kilometara. Impresivno, zar ne? Mene nekako najviše brine ovaj podvodni tunel.
Podvodni tunel do Tajvana
Ta bi se tehnologija prvotno isprobala na podvodnom tunelu, koji Kinezi planiraju graditi na relaciji od Fujiana do Tajvana Za sada plan napreduje dosta sporo i zbog vrlo osjetljive političke situacije u kojoj Tajvan tvrdi da su oni država za sebe, a Kina tvrdi da je to dio Kine. Kako god se stvar po ovom pitanju riješila, ovaj tunel ušao je u kineski nacionalni plan za izgradnju prometnica za 2013. – 2030. Ako Kina riješi političke tenzije, a Hrvatska se napokon sabere, vjerojatno možemo očekivati da ćemo do 2030. mi izgraditi Pelješki most, a Kinezi čak dva podvodna tunela prema Tajvanu, od čega bi sjeverni trebao biti u dužini od 80, a južni u dužini od 150 milja.No, nije niti ova željeznička linija od Šangaja do Pekinga u dužini od 1318 kilometara zanemariva. Posebice uz činjenicu da ju je moguće prevaliti za samo četiri sata i četrdeset osam minuta.