Hong Kong, Bruce Lee i Mujo

Hong Kong, Bruce Lee i Mujo

Autor: Sam

Kakve veze Hong Kong ima s Mujom, zapitat ćete se. Ako ne znate, onda dopustite da vam ispričam stari vic:

Mujo:  Haso bolan, zašto ne kupiš kola?

Haso:   Dobro veliš, baš nešto s Fatom pričam da kupim fiću.

Mujo:  Ma daj, kakav Fićo. Kupi BMW.

Haso:   Zašto sad BMW? Skup je brate.

Mujo:  Kako zašto? Pa u Visokom si za 20 minuta! Fićom ne možeš ni za sahat!

I tako prođe neko vrijeme, kad Mujo vidi Hasu u fići.

Mujo:  E vala Haso, džaba tebi pričati. Ja ti fino velim da kupiš BMW, a ti opet fiću!

Haso:   Ma znam, ali nešto razmišljam – kog ću vraga u Visokom?!

Tako se i vi možete zapitati – kog ću vraga u Hong Kongu? Dobro, Bruce Lee, ali što još? Odgovor je: ekonomija. Koja se zapadna država može pohvaliti velikim budžetnim suficitom, niskim porezima, vrhunskim bankarstvom, minimalnom državnom regulativom, stabilnom valutom, zlatnim rezervama… Odgovor: niti jedna jedina!! Hong Kong ispunjava sve navedene uvjete i s razlogom se smatra rajem za poduzetnike, s najslobodnijom ekonomijom u svijetu. Jedina konkurancija mu je Singapur.

Kako ekonomija nije tema ovog bloga, neću se na njoj previše zadržavati. Isto tako, da vam ovaj putopis ne bi bio dosadan, dozvolite mi da vas upoznam s malo poznatom i iznenađujuće jednostavnom tehnikom koja vam može biti od koristi: jednostavno preskočite dijelove teksta koji vas ne zanimaju. Vjerujte mi na riječ ako vam kažem da je količina gluposti koju sam na taj način propustio zapanjujuća!

E, pa krenimo kronološki. Igrom slučaja, prijatelj koji je rođen u Hong Kongu zaželio se također putovanja, pa smo se odlučili  tamo naći i nastaviti skupa koji tjedan po Indokini.

Nakon 14 sati direktnog leta Cathay Pacific-om, i 4 odgledana filma (ne pitajte me koja, jer se ne sjećam) sletio sam u Hong Kong oko 7 navečer u znatno boljem stanju nego što bi se dalo očekivati. Srećom, nije bilo gužve te sam začas ispunio obrazac i prošao kroz imigraciju. Uputio sam se prema štandovima šatlova za hotele i uplatio kartu do moga. Međutim, ja bih vam preporučio metro. Dok sam čekao na prijevoz nabavio sam i turističku SIM karticu za 3G/4G LTE. Internet zna biti i koristan. Korisno je znati da se kartica pruža objema rukama, u znak poštovanja.

Vožnja šatlom je trajala nekih 45 minuta. Hotel je na odličnoj lokaciji (Kowloon). Sobičak, ali vrlo čist. Ima sve što mi treba, čak i krevet i kupaonicu! Sreća moja pa sam uspio dobiti deal, tako da će me koštati svega oko 800 USD za 4 dana. Uputim se prema kupaonici i vidim da nema tople vode! Pustim da oteče, ali ne pomaže. Nema veze, nije pretjerano hladna. Nakon što sam završio, ustanovio sam da je pred vratima kupaonice prekidač za toplu vodu koji funkcionira besprijekorno. Sattlingerov zakon – bolje radi kad se uključi – još jednom je potvrđen u rigoroznim testovima u realnim uvjetima.

Nemam problema s promjenom vremenske zone, budim se u vrijeme doručka i upućujem u hotelski restoran. Švedski stol, ima svega za samo HK$160 (oko 140kn). Lijep pogled na Kulturni centar preko puta.

Čekam prijatelja koji je stigao u HK tjedan ranije. Silazimo u metro pokretnim stepenicama. Držite se desne strane da ne zaustavljate one koji su u žurbi. Po njegovom savjetu, kupujem Octopus karticu, koja je od esencijalne važnosti u Hong Kongu.

http://www.octopus.com.hk/home/en/index.html

Možete je kupiti na svakom ulazu u metro. Koliko se sjećam, platio sam HK$150 (oko 130kn). To je tzv. pre-paid kartica i možete je koristiti ne samo za plaćanje gradskog prijevoza, vec i za kupovinu. Samo potražite znak Octopusa na prodajnom mjestu, prislonite na čitač i platite. Za razliku od bankarskih razbojnika s divljeg zapada, koji prate vaš svaki korak i unovčavaju prikupljene informacije o vašim kupnjama i kretanju, Oktopus vam ne traži ništa osim uplate, naravno u kešu. Kartica nema ograničen rok valjanosti i moći ćete je koristiti godinama, samo je dopunite kad zatreba. Karticu samo prislonite na žutu podlogu na ulazu i prođite kroz rotirajuću kapiju. Na ekranu će vam se pokazati koliko vam je novca ostalo na kartici. Cijena prijevoza se računa po udaljenosti među ulaznom i izlaznom postajom, bez obzira koliko ste stvarno prešli.

Upućujemo se prema Velikom Budi i hramu Po Lin, smještenima na otoku Lantau. Izađite na zadnjoj postaji metro linije Tun Chung i hvatajte se uspinjače ako vam se ne da verati satima pješke na vrh brda. Uz malu doplatu, preporučujem kabinu sa staklenim dnom, prvenstveno stoga što nećete morati čekati u redu.

S nama je bio mladi par iz SAD-a. Djevojka je bila nasmrt uplašena, tim više kad smo mi počeli raspravljati da li bismo preživjeli pad u vodu s te visine, ili pad na drveće. Dok smo mi tako sjedili i čavrljali vidjeli smo mnogobrojne avanturiste koji su se penjali pješke stazom koja je vijugala daleko ispod nas.

Dan je bio oblačan, te smo i završili u oblacima, na našu veliku žalost. Po dolasku su nas slikali, da bi iskamčili koji dolar (naravno, nasjeli smo). Kako i doliči civiliziranom svijetu, na putu prema našem odredištu nalazi se gomila restorana i prodavnica, te smo tu i jeli. Nastavljamo šetnju kroz oblake i dolazimo podno brda gdje je lociran Buda. Kažu da ima 268 stepenica, u što čisto sumnjam. Ipak mi je zadovoljstvo bilo vidjeti ostale jadnike koji su se jedva borili sa silom gravitacije. Još se dobro držim, koje su godine. Buda u magli, jedva mu se glava vidi. Motali smo se naokolo, napravili par bezveze slika nagrđenih mnogobrojnim slučajnim prolaznicima.

Ušli smo unutar samog spomenika, platili kartu i vidjeli starinske kineske ispise koje moj prijatelj nije mogao pročitati, što sam mu ozbiljno zamjerio. Slikanje  nije dozvoljeno. Tu su i mnogobrojna imena donatora. Silazimo nizbrdo i upućujemo se ka samostanu. Nismo ulazili unutra, već smo se uputili prema restorančiću da iskoristimo vaučere koje smo dobili uz kartu za obilazak unutrašnjosti Budinog spomenika.

Detaljnije informacije o ovom jedinstvenom spomeniku i samostanu možete naći na:

http://www.plm.org.hk/eng/home.php

Idemo dalje. Sljedeća postaja – Mong Kok i Ladies’ Market, jedna od znamenitosti. To vam je jedna uličica prepuna trgovina svakakve robe. “Copy watch”, “copy handbag”, dozivaju sa svih strana. Naravno, sva zvučna imena satova, torbica, majica, cipela itd. su kopije. Tu su i specijalisti koji stručno uklanjaju mladeže. Cjenkanje je obavezno ako ne želite da vas oderu. Krenite s najviše pola ponuđene cijene, pa ćete se naći negdje. Svakako, pogledajte naokolo, jer možete istu stvar naći jeftinije na drugom štandu, kao što se meni uvijek desi nakon kupnje. Usput promatram tipa iz Indije koji se cjenka oko nekakih drangulija i arogantno ostavlja izmorenog prodavača uz “sorry, sorry”, uvrijeđen cijenom. Natezao se oko par kuna.

Idemo prema obližnjoj prodavnici tehničke robe. Prosto ne možete vjerovati koliko je trgovina i stvari nabijeno na tako malom prostoru. Cijene nisu loše, pogotovo kad vam nešto treba.

http://www.discoverhongkong.com/ca/see-do/highlight-attractions/top-10/ladies-market.jsp

Razgledali smo obližnji trgovinski centar, kupili par stvarčica u samoposluživanju, te se razišli na svoju stranu.

Novi dan. Ako mislite da sam opet nasjeo na onaj restoran, varate se. U foajeu istog hotela je drugi restoran, s odličnim jelovnikom, te sam uspio proći s američkim doručkom s upola cijene u odnosu na jučer. Po povratku u sobu hvatam se novina, imajući u vidu Voyagerov komentar kako u Kazahstanu nitko ne čita novine, te krenem s prelistavanjem. Burza morala biti zatvorena jer su kvote premašene i tako doveden u opasnost tečaj honkonškog dolara u odnosu na američki. Naime, vlada Hong Konga je u silnim problemima kako spriječiti da honkonški dolar ne ode u stratosferu u odnosu na američki.  Primijetim i oglas za novogradnju: cijena kvadratne stope stana je HK$8,800-11,000, ili (sjedite li?) približno 95 000-102 500 kn po kvadratnom metru. Stanovi su na jako dobroj lokaciji, oko 40 kvadrata naviše. Reklamiraju ih kao pristupačne! Ne mogu se oteti dojmu da koriste kvadratne stope, a ne metre da bi cifre izgledale manje.

Kiša lije, pa smo odlučili provesti dan u šoping centrima. Moj prijatelj je u životnoj misiji. Pripremio je listu jela koja svakako mora jesti, te se upućujem podzemnom prema udaljenoj lokaciji, gdje se u šoping centru nalazi točno određeni restoran koji servira ghee (riža toliko prekuhana da se raspala, uz neke dodatke). Vozim se skoro sat vremena i konačno se nađosmo skupa, samo da bismo ustanovili da  restoran pripada povijesti. Čini mi se da stanovnici Hong Konga nisu dijelili njegovo mišljenje o kvaliteti hrane. Prijatelj je vidljivo utučen, jer mu je misija dovedena u pitanje. Jedemo isto jelo u obližnjem restoranu. Sasvim je u redu, ali, vjerujte mi, ja ne bih prešao preko Pacifika da bih ga jeo. Motamo se po gradu i nailazimo na MacDonalds, gdje on mora pojesti sirovi kolač (chease cake, ili kolač od sira), još jedno od jela s liste. Divim se njegovoj posvećenosti uzvišenim ciljevima. Ja sam naručio capuccino i, moram priznati, bio je iznenađujuće dobar. Čak i MacDonalds je u stanje napraviti pristojan kolač i kavu na konkurentnom tržištu.

Otišli smo i do lokacije najvišeg nebodera u Hong Kongu, Sky 100, ali su nam rekli da je vidljivost slaba, te se nismo peli. Kako dan prolazi, moje raspoloženje se popravlja brojeći novce koje sam uštedio ne kupujući stvari koje mi ne trebaju, od elektronike do odjeće. Tisuće dolara. Dan završavamo u restoranu gdje smo pojeli izvrstan steak, po vrlo povoljnoj cijeni koje se ne sjećam, ali znam da je napojnica od 10% uključena, što je standard u Hong Kongu.

Oboružan iskustvom, treći dan sam sâm. Upućujem se ponovno na Sky100, smješten blizu super ekskluzivnog prodajnog centra “Elements”. Vrijeme je daleko bolje, te sam nešto i vidio i napravio par slika kroz staklo. Oni koji imaju namjeru skakati bit će razočarani, jer otvorenog pristupa ambisu nema.

Dok tako razgledam ovaj supermoderni i dinamični grad sa spektakularnim neboderima na sve strane, ne mogu se oteti utisku da je čudo time veće kad se zna da je tlo ispod šuplje kao švicarski sir. Da nije metroa, jednostavno ne bi mogao funkcionirati, iako je promet izvrsno reguliran. Obavlja se lijevom stranom i vrlo je dinamičan. Važno je zapamtiti da PJEŠACI NEMAJU PRAVO PRVENSTVA, što je sasvim razumljivo imajući u vidu 7 milijuna ljudi koji žive na prostoru od nekih 1000 km². Koji bi to prometni kaos bio kad bi se vozila zaustavljala svaki čas kad se nekom prohtije.

Silazim i šetam prodajnim centrom Elements. Samo vrhunske marke, da ne nabrajam. Svaka modna kuća ima više prodavaonica, ovisno o tome što prodaju. Tako ćete kozmetiku naći u jednoj, torbice u drugoj, cipele u trećoj, nakit u četvrtoj itd. Naravno, štedim ubrzanim tempom, najviše u prodavaonicama nakita. Pored ulaza u Sky100 je i De Boers. Nedavno sam čitao članak o njima i monopolističkom ponašanju. Tako su ubijedili naivčine da su dijamanti iznimno rijetki (što se pokazalo netočnim) i da su neizostavni pri vjenčanju tamo negdje oko 1930, što prije nije bio običaj. Ako mislite da je investicija u dijamante unosna, pokušajte ih prodati na istom mjestu gdje ih kupujete. Odvalio sam priču da me žena ostavila i da se želim otarasiti dijamantskog prstena i ogrlice, pa sam ih pitao koliko bi oni platili za ta dva artikla, pokazavši na izložene primjerke radi usporedbe. Nakon dugog natezanja ponudii su samo oko 25% prodajne cijene, uz izgovor da se oni ne bave kupovinom nakita. Razmislite dobro prije nego vas jubav zaslijepi i dijamanti uvale u dugove.

Kad smo kod zasljepljenja, nisam mogao ne primijetiti posebne oznake na podu metroa, šoping centara i ostalim javnim lokacijama. Mislim da su to oznake za slabovidne:

Uputio sam se prema centru grada koji mi je bio usput. Neboderi, ovaj put iz žablje perspektive. U tako nabijenom prostoru i tramvaji su na kat, da bi zauzimali što manje prostora.

Vraćam se prema svom hotelu i obilazim aveniju zvijezda (Avenue of Stars). Naravno, tu je nezaboravni Bruce Lee u tipičnoj pozi. Od ostalih su mi poznati samo Jackie Chan i Jet Li.

Na_aveniju se nastavlja promenada, također jedna od znamenitosti grada, s pomenutim centrom kulture  i satom. Preko vode je Sky100, kuda sam vas već proveo.

Opet preko ceste, koju prelazite podzemnim hodnicima postaje metroa, je “Heritage” (spomen dom) sa starim satom.

Gotov sam s obilascima, sutra napuštam Hong Kong. Meni se osobno svidio. Da li se sviđa stanovnicima koji moraju plaćati astronomske cijene stanovanja i provesti cijeli dan izvan kuće na poslu, tipično od 8 ujutro do 10 navečer, ne bi li platili račune, druga je priča.

Za kraj vam pružamo informacije koje vam mogu koristiti ako se odlučite za posjet.

Što vidjeti

Za početak vam je više nego dovoljno otići na:

http://www.discoverhongkong.com/ca/see-do/highlight-attractions/index.jsp

Logistika

Prije dolaska, provjerite da li vam treba viza:

http://www.gov.hk/en/nonresidents/visarequire/general/

http://www.immd.gov.hk/eng/services/visas/visit-transit/visit-visa-entry-permit.html

Što se tiče avio karata, ja osobno ne volim gubiti vrijeme na presjedanjima i višesatnom čekanju po aerodromima, tako da se uvijek trudim naći najdirektniji mogući let. S te strane nemajte brige, budući da je Hong Kong  jedno od najznačajnijih avio-čvorišta u svijetu. Aerodrom je iznimno dobro organiziran i ne bez razloga, proglašem jednim od najboljih u svijetu. Od avio prijevoznika, dovoljno je reći da je Cathay Pacific proglašen najboljim u 2014. (Radi usporedbe, Croatia Airlines se jedva probila na listu.) Probajte i vidite sami. Ja bih preporučio da bacite pogled na www.skyscanner.com koji će vam dati usporedne cijene, da imate predstavu koliko će vas karta koštati, koji prijevoznici lete na destinaciju itd. Iako kartu možete kupiti preko skyscannera, ja po pravilu idem direktno kod prijevoznika, radi fleksibilnosti oko promjene datuma ili poništenja.

Prilikom kupovine avio karata, morate imati u vidu da vas kompanije prate. Cijena je najjeftinija pri prvom pretraživanju. Pri svakom narednom pretraživanju, cijena ide gore. Da ne bih sad ulazio u tehnike kako se nositi s tim mahinacijama, najjednostavnije je obaviti pretrage na jednom kompjuteru (npr. doma). Prikupite podatke koji vam trebaju i kupite kartu s drugog kompjutera (npr. kod prijatelja, na poslu). Nadalje, cijene su tipično najpovoljnije utorkom i srijedom.

Hotel rezervirajte unaprijed, svakako uz metro stanicu, jer vam je to najzgodniji način prijevoza po gradu. Metro je iznimno dobro organiziran.

http://www.mtr.com.hk/en/customer/services/system_map.html

Presjedanje s jedne na drugu liniju se ne može obaviti na svim usporednim postajama. Na planu metroa ćete zapaziti križanja linija. Npr. na postaji Mong Kok možete presjesti s crvene na zelenu liniju tako što ćete samo preći na drugu stranu perona. S druge strane, na postaji Yau Ma Tei na peronu ćete moći preći na istu liniju, samo u suprotnom smjeru. Ako želite presjesti, morat ćete se popeti ili sići na drugi nivo. Slušajte najavu u samom metrou i čut ćete gdje treba izaći.

Ako imate “otključan” (unlocked) smart mobitel koji podržava lokalne 3G/4G LTE frekvencije, na aerodromu možete kupiti turističku SIM karticu za HK$118 (oko 100 kn) uz koju ćete tijekom prvih 8 dana boravka uživati 5GB za podatke, neograničenu upotrebu Wi-Fi-a (na oko 13 000 lokacija unutar Hong Konga) i neograničeno vrijeme za lokalne pozive.

Jezik

Uz kantonski, koji je domaći jezik u Hong Kongu i okolici, zvanični jezici su još mandarinski (kojim govori većina Kineza) i engleski. Iako mandarinski i kantonski koriste identične hijeroglife, govorni jezici su sasvim različiti i međusobno nerazumljivi. Svi su natpisi dvojezični, najave postaja u metrou su na kantonskom, mandarinskom i engleskom.