Kazahstan za napredne – Kakve veze ima Borat s Kazahstanom?

Kakve veze Borat ima s Kazahstanom?

Autor: Voyager

Obično svoje serijale putovanja zovem ‘za početnike’ no o Kazahstanu mogu jedino pisati ‘za napredne’, stoga bez ljutnje ako nemate nikakvog pojma o zemlji,  a ja vas ne uvodim polako nego odmah u glavu. Kada živiš u nekoj zemlji, prestaneš gledati očima putnika i nemaš izbora nego se furati na lokalca. Stoga dobrodošli u ‘Kazahstan za napredne’, prvi serijal u kojem ću pokušati dočarati dio životnih iskustava koji su obilježili moj boravak u toj zemlji.

U prosjeku prva asocijacija na Kazahstan je Borat. Ako ne znate tko je to, blago vama, jer to je upravo i najgora moguća asocijacija – nema nikakve veze sa zemljom. Tijekom života u Kazahstanu sam shvatio da većina ili skoro nitko od ljudi koje sam upoznao tamo, nisu gledali ovaj film (koji je btw smiješan ali kao što rekoh, nikakve veze sa stvarnošću). Film nije bio nikad prikazan na nacionalnim televizijama, ali zanimljivo da iako narodu nije nepoznata tehnika piratskog ‘skidanja’ s Interneta, nitko (od ljudi koje sam sreo) nije ni pomislio pogledati film jer govori loše o njima. Ovo je preponosna nacija za tako nešto. S obzirom da je Sacha Baron Cohen u stvari radio sprdačinu na račun Amerikanaca i uopće Zapada, slobodno je mogao umjesto KZ, staviti Rumunjsku, Srbiju ili Hrvatsku. Brijem da bismo mi Hrvati (ili naš komšiluk) odmah proglasili fatwu. Nešto slično su napravili i Kazahstanci: ekipa iz vrha politike nije shvatila zafrkanciju na tuđi račun i odlučili su financirati snimanje filma koji će prikazati Kazahstan na najbolji mogući način. Nemam pojma kako je to završilo jer nisam nikad vidio film, ali sumnjam u uspjeh.

I tako naše opće znanje se svodi i dalje na sporadične informacije koje ponekad dobijemo putem medija. No priča se naravno mijenja kada ideš živjeti tamo i kada ljudi koje znaš odu na googlemaps i pogledaju kuda ti to ideš. To je u pravilu prvi šok o Kazahstanu. Ogroman je. Prevelik da o tome ništa niste znali dok niste pogledali na mapu. Dakle, kad eliminirate Rusiju i Tursku, čiji teritoriji više spada pod Aziju i uzmete površinom najveće zemlje u Europi i zbrojite prvih 9 zemalja (Ukrajina, Francuska, Španjolska, Švedska, Norveška, Njemačka, Finska, Poljska i Italija) – e to vam je Kazahstan po površini. I dok sve te zemlje zbrojeno imaju 352 milijuna stanovnika, Kazahstan se jedva mjeri s Nizozemskom, sa svojih 17 milijuna ljudi.

Ko se fascinira brojkama, onda je na dobrom mjestu jer oni odista imaju puno toga: drugi na svijetu po rezervama urana, četvrti po proizvodnji titana, sedmi po proizvodnji cinka, 11. po rezervama nafte, i mnogo drugih podzemnih elemenata. To je najveća zemlja na svijetu bez izlaza na more, ali i zemlja s najvećim jezerom na svijetu (Kaspijsko jezero), kojeg oni ustvari i smatraju morem, kako i ne bi kad je 2 i pol puta veće od Jadrana.

Od momenta od kad sam saznao da ću živjeti u Almaty (Alma-Ata je staro ime do raspada SSSR), valjda sam pročitao sve što se moglo naći na internetu, kupio jedini vodič za Kazahstan koji sam našao na tržištu i progutao ga, istraživao mape, udaljenosti, posao, gledao slike stana u kojem ću možda živjeti, pripremio svoj blog za objavu i pisanje svih novih situacija koje će mi se dogoditi.

Krenem ja jedno jutro avionom preko Istanbula do Almate, cijeli let s čekanjima traje cca 13 sati (standardna konekcija, skoro da nema brže, jer od svih gradova u toj zemlji, ja ću živjeti u najvećem, koji je eto na jugoistoku) i uzbudjenje raste počevši od leta, prvi puta letim u biznis klasi na tako dugoj relaciji, tete u Turkishu me lijepo bedinaju i već se naziru planine TienShana koje okružuju Almatu sa svojim vrhovima preko 5 tisuća metara i krene avion kružiti oko grada, jedan, dva puta, treći puta i četvrti put kaže: ne možemo dolje, velika je magla i smog, idemo u Biškek, glavni grad Kirgistana!!! I umjesto u Kazahstanu, završim nakratko u komšiluku, gdje nas niti ne puste iz aviona, jer valjda nitko nema ni dozvolu ulaska, čekamo neko vrijeme i konačno opet uzletimo i za pola sata smo već u Almaty.

Rješavam papirologiju na ulazu u zemlju, čeka me vozač kompanije s tablom i imenom, vozi u hotel koji se nalazi odmah pokraj firme, trčim u sobu u kojoj ću živjeti neko vrijeme dok ne odaberem stan, tuširam se i idem odmah na posao, jer ne mogu dočekati vidjeti sve to što me čeka, nakon par sati strgan od puta i vremenskih zona se vraćam nazad, spavam s čudnim osjećajem dana i noći i u ranu zoru odlučih napisati svoji prvi post na blogu, jer eto, narod će biti željan čitanja…i u tom momentu shvatih da je moja priprema bila sve, samo ne dovoljna. Blogspot platforma je zabranjena u Kazahstanu!

Dobro došao u Kazahstan! 

Nastavak serijala: Kazahstan za napredne 2 – Zemlja u kojoj nitko ne čita novine?