Kazahstan za napredne – 8. dio

Obijest putovanja

Autor: Voyager

Biti u ovako velikoj zemlji i ne dati priliku sebi otkriti barem dio zanimljivih krajeva i gradova bi bilo suludo, pa sam koristio svaku moguću situaciju, bilo poslovno bilo privatno, otići nekamo i otkriti neki novi dio zemlje. Prilično sam uspio, praktički vidio gradove svih petnaestak regija, osim dvije. Jedna od stvari koju sam svakako htio posjetiti je Bajkonur, ruski kozmodrom, no kako se to smatra ruskim teritorijem usred ničega u Kazahstanu, odlazak je prilično kompliciran i skup, tako da će to ostati nedosanjani san vidjeti odakle su to Lajka i Jurij Gagarin poletjeli u svemir.

Jedno pod posebnih iskustva je bio otvoreni rudnik ugljena i stajati na vrhu te rupe koja se valjda vidi i iz svemira.

Čarinski kanjon je druga priča, govore o njemu kao drugom najvećem, nakog Velikog američkog kanjona. Odista poseban doživljaj, pogotovo ako se prvo moraš truckati u busu satima da dođeš do tamo. Slijetanje na smrznute piste u avionima stare sovjetske proizvodnje na minus 40 je svakako dio redovnog života u Kazahstanu.

Temperature su upravo i razlog zašto je teško putovati cestama koje su loše od velikih razlika i nemogućnosti održavanja, jer ponekad na cesti između dva grada sa udaljenosti od 500 kilometara nema praktički ničega. Poneka benzinska i pokoja deva (ako nije led) i pogled na stepu kojoj nema kraja. Zastrašujuće. Zbog toga je nenormalno bitna avio povezanost u zemlji.

Air Astana je nacionalna kompanija Kazahstana koja se diči svojim novim avionima i standardima koji prije nisu bili prisutni na lokalnom tržištu. Ekspanzijom su morali pokriti puno nedostataka, a vjerojatno potpomognuti državnim potporama su počeli uvoditi i ne tako profitabilne linije.

I tako sam u fazi druge godine boravka počeo lagano shvaćati da dugi vikendi koji su produkt spajanja raznih praznika i ne moraju biti provedeni u Almaty, pogotovo ako je vani hladno, maglovito i lagano dosadnjikavo, jer malo toga novog ti se događa, osim otvaranja novih šoping centara. I tu uleti Air Astana sa svojim novim Airbusevima i Embraerima, pilotima koji često dolaze upravo s našeg područja, solidnim sendvičima i novim destinacijama na kojim  nemaju baš previše putnika. I raspišu neki super ludi program sa popustima u ograničenom periodu i u trenutku ludila i lagane zimske dosade bukiram letove po smiješnim cijenama za cijelu godinu.

Tako završim u Gruziji, Tadžikistanu, Indiji, Emiratima i Južnoj Koreji.  U početku misliš kako cool i zabavno, no negdje na sredini tih izleta shvatiš da si umoran i da emocionalno punjenje novim destinacijama i putovanjima nije više dovoljno. Onaj čudan osjećaj da ono što te puni godinama, odjedanput više nije drajver i da se mijenjaš i da te sva ta udaljenost i ogromnost teritorija dovela u novo stanje. Svakako nova spoznaja o sebi i načinu kako potrošiti novce i konzumirati nove destinacije. Postajem li neki drugačiji putopisac?!

Prethodni nastavak: Kazahstan za napredne 7 – Prokletstvo vremenskih zona 
Sljedeći nastavak: Kazahstan za napredne 9 – Narodi i narodnosti