PROKLETSTVO VREMENSKIH ZONA
Autor: Voyager
Svaka subota u Almaty počinje isto. Nakon napornog radnog tjedna, budim se u velikom stanu, kuham kavu, palim cigaretu, bacam se na laptop i čitam novosti koje sam propustio unatrag par dana, a sve to u očekivanju da se u domovini konačno netko probudi kako bi barem zadržao kakav takav kontakt. Zimska vremenska razlika je 5 sati, ljetna je sat manje. Kad si udaljen 8 sati vremena, onda si nekako na miru jer znaš da se loviš na skajpu sa ljudima u nekim sitnim satima, a kad si ovako na sredini, onda je to zaista granični slučaj. I taman kad bi trebao ići na subotnji brunch, evo prve žrtve sa zelenim statusom na aplikaciji i kreće prvi poziv. U početku je to baš bilo iščekivanje, nakon nekog vremena je počela i frustracija. U stvari, ne možeš voditi standardni život sa ljudima koji su ti jako daleko i imati uhodavanje tipa ‘što ima novo’ na tjednoj razini. Baš kad poželiš razviti diskusiju, nekome bioritam već govori da je vrijeme za ručak, dok se netko drugi još bori sa krmeljima u očima ili dok se nekome spava, tebi se ide van.
Pogled s Koktobea – moja zgrada prva velika s desne strane 
Pogled iz zicare
Kad sam imao goste iz Hrvatske za doček Nove godine, naravno da smo iskoristili igru vremenskih zona, pa smo doček napravili dva puta unutar 5 sati vremena, jer kako se oduprijeti osjećaju da je Nova godina došla onda kada je došla u tvom primarnom okruženju i kada slanje poruka i čestitaka se može dogoditi samo onda kada je ponoć otkucala u Zagrebu ili Splitu, a ne i u Almaty?!
Air Astana u zraku 
Bivsi avio prijevoznik u Kazahstanu
Vremenske zone su nekako najosjetljivije kada putuješ kući ili se vraćaš nazad i onda krene ono računanje kako u jednom smjeru dobivaš na vremenu, dok u drugom gubiš, pa računaš koliko toga unutar istog dana možeš napraviti ili koliko si izgubio dok si bio u zraku, a u suštini si na istome. Problem kakvog takvog ‘jetleg-a’ je uvijek tu, bez obzira što možda imaš utakmica u nogama.
Najveći otvoreni rudnik ugljena na svijetu 
Najstarija katedrala u Almaty
Kazahstan ima ‘samo’ dvije vremenske zone unutar zemlje, ali i to ponekad zna biti izazovno za dogovaranje sastanaka, jer kad zaboraviš na taj element, netko čeka kraj telefonske žice predugo ili se spoji na konferencijski poziv kada ste već završili. Ono što mi se svakako sviđa je nepostojanje promjene vremena iz ljetnog u zimsko, tako da sva frka oko gubitka ili dobitka sata je nepoznata ovdašnjem narodu. Mislim da je tako na području većine zemalja bivšeg SSSR-a i nekako se priklanjam toj ideji, mada vjerujem da postoje ekonomski razlozi zašto netko i dalje to radi.
Stepa 
Ledene skulpture
Zanimljivo je i kako ti se mozak malo okrene kad se tako odmakneš u kilometrima, naprimjer kad iz Hrvatske komuniciraš sa nekim iz Kanade, u glavi ga smještaš na zapad, no dok si u Almaty i komuniciraš s nekim u Vankuveru, on ti je ustvari bliži ako gledaš prema istoku. Kada dolaziš iz teritorijalno male zemlje, odista si u ‘problemu’ ako stvari sudiš po standardima iz kojih dolaziš. Kada dolaziš iz velike zemlje, kao da te nekako to uopće nije briga i gledaš na svijet bitno drugačijim očima. Mislim da je to jedno od iskusatva koje sam integrirao i za koje sam vrlo zahvalan.
Prethodni nastavak: Kazahstan za napredne 6 – Danas jesmo, sutra nismo
Sljedeći nastavak: Kazahstan za napredne 8 – Obijest putovanja