Kazahstan za napredne – 4

 Zdravica za sve

Autor: Voyager

Postoje različiti načini učenja jezika. Postoje različiti načini zahvaljivanja ljudima na njihovim postignućima. Postoje različiti oblici čestitanja. Ono što je svakako neizostavan dio raznih ceremonija, od obilježavanja rođendana, promocije na poslu, svadbi, rođenja djetata i slično, su zdravice. Nisu one samo specifičnost Kazahstana, nego su dio šire kulture post sovjetskog prostranstva. Tako kažu da su gruzijske zdravice u pravilu najduže, najsrdačnije, najraskošnije i govori se pretvaraju u svojevrsnu verbalnu umjetnost.

Kako to izgleda? Pa prvo trebate razlog za slavlje. I onda donesete nešto hrane i cuge (ili to organizirate u restoranu/baru). I onda pozovete ljude da vam se pridruže. I onda krene klopanje i ispijanje i paralelno, svakih 5-10 minuta netko ima potrebu, pa čak i obvezu da nešto kaže u vaše ime.

Prvi susret s time je bio za osmi mart, Dan žena, koji se ovdje i dalje slavi kao državni praznik i svi se trude obilježiti ga pompozno s obiljem cvijeća za dame. I tako stojimo mi oko stola, momci skupili pare i kupili hranu, došle žene i krenule papati, a momci krenuli govoriti kako su: divne, radišne, kako bez njih nema budućnosti, kako život nema smisla, kako je to nešto najljepše što možemo doživjeti, raditi sa ženama.

Još mi ruski nije bio tako dobar, jedva da nešto razumijem, ali mislim, ok, prvi baja rekao svoje i baš fora. Kad kreće i drugi baja, pa treći i tako dalje i naravno dođe red na mene i ja nešto promrmljam, tek tako da liči na ruski i malo se zacrvenim, jer praktički ponavljam ono što su drugi već rekli. Kažu, bilo je dobro za prvi puta. Neka, mislim si, ne ponovilo se. Još ću nešto blesavo reći uslijed nepoznavanja jezika.

Moja ambicija da se to neće ponoviti je trajala ukupno dva tjedna, jer je netko u međuvremenu odlučio slaviti rođendan i ponoviti istu ceremoniju, unutar koje su krenule zdravice i hvalospjevi. Čudim se ja tako kako samo mogu govoriti skoro pa iste stvari, ali na različiti način i koristeći različite riječi. Valjda je to dobro utjecalo na razinu mog ruskog, jer sam nakon par mjeseci bio dovoljno hrabar da bi i sam prvi uzeo riječ ( a nekad i mikrofon ) i zahvalio slavljeniku-icima.

 U drugoj godni boravka sam dosegao razinu pohvala od strane iskusnijih kolega, tako da su već svi očekivali da ću ja nešto reći na svakom događanju. Vrhunac je kada sam na svadbi pred 200-njak ljudi pokušao nešto reći i na kazačkom jeziku, kojeg niti govorim, niti razumijem, ali da sam pobrao ovacije…jesam.

Dugo sam mislio kako je to nešto nepotrebno, iskazivati zahvalnosti na ovaj način, pred svima, čak i ulaziti u poneka područja privatnosti ili osobnosti, koju dijeliš s jednom ili nekoliko osoba, a ovdje si eksponiran, no definitivno sam promijenio mišljenje kada sam ja slavio neki događaj (npr. rođendan) i kada sam shvatio koliko se ljudi trude i koliko tih rečenica u stvari znači i njima i tebi i koliko ti ego može narasti u takvim situacijama. Iznimno lijep osjećaj! Nažalost, mi u Evropi znamo reći: sve najbolje, eventualno poželiti nekome malo zdravlja i to je to. Super skromno. Baš mi fali malo zdravica.

U to ime, za „našu milijunašicu“ – šeficu putopisi.net:

Draga Naša Milijunašice,

Kakvo si ti jedinstveno biće, daješ svoj identitet drugima da se mogu predstaviti cijelom svijetu; strpljivo skupljaš naše tekstove, nekad nas moraš i poticati na rokove 🙂 , onda sve to oblikuješ, slažeš, potpisuješ – a jedina nagrada su upravo ovi klikovi koji su te doveli do milijuna.

Vjerujem da većinu nas ne poznaješ osobno a opet, svaki mail s tobom je kao da pričam sa frendicom na redovnoj bazi i povremenim životnim update-ima. Veselim se svakom mailu jer je neposredan, neopterećen (čak i u fazama najvećih kriza), osoban, poseban!

Tvoje socijalne vještine su primjer, tvoj karakter i izdržljivost baviti se ovim hobijem su inspiracija za sve nas koji ponekad posustanemo. Vjerujem da će sve ovo jednog dana završiti u nekom obliku i smjeru za koji nismo niti mogli sanjati onda kada si krenula sa objavama, i stoga…hvala ti milijunašice na svemu što radiš za nas putnike/putopisce.

voyager

Prethodni nastavak: Kazahstan za napredne 3 – Tko pjeva zlo ne misli!
Sljedeći nastavak: Kazahstan za napredne 5 – Kad su cigarete i alkohol najjeftiniji artikli