Kazahstan za napredne 9

Narodi i narodnosti

Autor – Voyager

Ne bavim se demografijom, ali život u Kazahstanu, nakon što si se rodio u Jugi, potakne te na razmišljanja o tome kako se negdje promjene stanovništva i preseljenja događaju brzo i kako silno utječu na stvaranje novih kombinacija i kultura kojih ranije nije bilo. Na početku, prva stvar koju pomisliš prije nego dođeš u srednju Aziju (ako naravno razmišljaš ili čitaš o tome) je da su oni, ustvari, svi Azijati i da imaju žutu kožu i kose oči. I naravno, čim to pomisliš, na tragu si da se nazoveš rasistom. Ili neupućenim čovjekom.

I naravno, prve fizionomije koje ugledaš su upravo azijske ali ipak malo drugačije nego Japan, Kina, Koreja…i druga koju vidiš su ljudi koji više liče na tebe, pa zaključuješ da su vjerojatno Rusi, dok za prvu pomisliš da su Kazahstanci. Treća vanjština je prilično neodređena pa ih strpaš u takvu kategoriju. I tu počinju problemi. Niti su svi azijati istovremeno i Kazahstanci, niti su svi europejci Rusi, a ovi treći ionako nemaš pojma tko su.

Kazahstan je zemlja u kojoj žive brojne nacije, koje tu zemlju smatraju svojim domom, iako se to može reći za svaku zemlju na svijetu, ovdje je vjerojatno geneza nastanka lokalnog stanovništva više zanimljiva nego u nama bližim zemljama. Osim najbrojnijeg naroda, Kazaha, tu su Rusi, Ukrajinci, Uzbeki, Korejanci, Nijemci, Tatari, Ujguri, Turci, Azerbejdžanci, Dungani, Kurdi, Tadžiki, Poljaci, Čečeni, Kirgizi, itd.

Ok, na prvu loptu je logično da su tu ljudi koji imaju nekakve veze sa bivšim Sovjetskim Savezom, ali se zapitaš što tu rade Nijemci, Korejanci i Poljaci,  čije su matične zemlje udaljenje par tisuća kilometara?! Nisu li krenuli trbuhom za kruhom? Ajmo to reć ovako: bili su pogurani od strane druga Staljina, kao dio ratnih zarobljenika, a trebalo je popuniti ogroman prostor stepe u središnjoj Aziji, pa otuda već 3. ili 4. generacija naroda koji, ustvari,  ne pripadaju ovom području. No tu su i čini mi se ostaju do daljnjega. Jedan od prvih gafova koji sam napravio na poslu je da sam jednu djevojku pitao je li ona Kazahstanka i dobio sam prilično čudan odgovor: zovem se Irina, dakle ne mogu biti Kazahstanka, nego Korejanka!!!?! I zbunjen ja odgovorom, odlučim potražiti objašnjenje: Korejanci su kao i većina Kazahstanaca ljudi azijatske vanjštine (iako je i to objašnjenje vrlo generalno, svjestan sam), no dok Kazahstanci imaju svoja često specifična imena, Korejanci nikad ali nikad ne daju svojoj djeci takva imena, nego isključivo ruska imena, dok im prezimena ostaju korejanska. Dakle, kad vam se netko u Kazahstanu predstavi sa Irina Kim, Sergej Han, Natalija Pak….nema dvojbe, uvijek su to Korejanci. I ktome vrlo rijetko govore kazački jezik, ruski je dominantan kada govorimo o razgovoru među narodima.

Kazačka imena nekad zaista mogu biti neobična za naše pojmove ili barem u zvuku: Geydar, Dilda, Satar, Baybosin, Shokan, Seksenbes, Bitbai, Nikara, Dzhanat, Husiyatbuvi, Karashash… ok, ova i nisu tako česta, ali su posebna…. česta imena bi bila za žene Ajnur, Almagulj, Saule, Ljazat, Dinara, Dariga, Asel, Balnur, Saltanat… i često kad ih prevedete znače nešto jako lijepo, mada ponekad i ne zvuči tako našem uhu, npr. Karlygash znači lastavica. Česta muška imena bi bila Azat, Adil, Askar, Sherhan, Daniyar, Alisher, Arman, Alsan… uglavnom puno toga počinje na A.

Jako zanimljiva činjenica je da na osobnim iskaznicama u Kazahstanu vam piše kojoj naciji pripadate, pa čak i kad ta nacija uopće nema svoju državu poput Tatara, Ujgura i Dungana, kojih svih odreda ima puno puno više nego nas. Neki ljudi se ponose tom činjenicom da ih se određuje u službenom dokumentu, neki drugi smatraju to diskriminacijom. Činjenica je da jedan Rus koji se rodi u Kazahstanu i sva njegova rodbina je tamo od pamtivijeka ili barem stotinjak godina, i koji posjeduje samo i isključivo putovnicu Kazahstana, on za sebe nikad neće reći da je Kazahstanac nego uvijek i isključivo Rus. To vrijedi praktički za sve ove narode naseljene u zemlji. Čovjek pomisli kako je to neko drugo bure baruta, no za sada to funkcionira još uvijek dosta dobro.

Najzanimljivija skupina su metisi, koji nemaju jednu krv, nego nekoliko njih, npr. Kolega sa posla je kombinacija Ukrajinca, Turkinje, Kozaka i Uzbeka…i on kao takav ne liči  ni na koga od njih, nego tvori neku novu ludu kombinaciju, kako izgledom tako i identitetom. Česti su slučajevi da se ljudi teško identificiraju sa nekim od naroda zbog svog osobnog bogatog porijekla. Ponekad mi se čini da bi nam svima bilo lakše da smo miješani od svega i svačega pa se ne moramo svađati tko je kome ukrao, ubio, oduzeo, uništio dio nasljeđa prije par stoljeća…ali sada sam već ušao u neke druge sfere. Ova mala lekcija me naučila pameti kada putujem ubuduće i da ne doživljavam zdravo za gotove ljudske vanjštine i imena.

Prethodni nastavak: Kazahstan za napredne 8 – Obijest putovanja
Sljedeći nastavak: Kazahstan za napredne 10 – TOP 10