Kad su cigarete i alkohol najjeftiniji artikli….
Autor: Voyager
Novac u Kazakhstanu se zove tenge, oznakom KTZ. Otprilike 200 KTZ je isto kao i jedan euro, pa je vrlo jednostavno za odrediti koliko što košta. A koliko koštaju namirnice u Kazahstanu? Puno i malo, ovisno što kupujete, gdje kupujete i koliko kupujete.
Ajmo redom: 250gr talijanske mortadele = 28 kuna; litra mlijeka = 5 kuna; pakiranje zrnatog sira = 5 kuna; sir camambert (president) = 50 kuna; konzerva sardina = 11 kuna; pakiranje čaja = 12 kuna; litra negaziranog soka = 10-20 kuna; 5 kg persila = 75 kuna; litra brefa za čišćenje = 15 kuna; litra ledenog čaja = 10 kuna; 1 kg tjestenine = 8 kuna; boca bailey’s = 70 kuna; kutija marlbora = 6 kuna
Generalno, cijene ništa manje nego kod nas u Hrvatskoj, osim alkohola i cigareta koji osim što su jeftini, ima ih svih mogućih vrsta i brandova. Doduše ponekad se dogodi i neobična razlika, npr. da u dućanu platiš 1 EUR za jednu naranču. Ispada da je u Kazahstanu najbolje biti alkoholičar i pušač 🙂 kako kaže jedan poznanik.
Ono što svakako košta su izlasci, no to je valjda svugdje isto, te kafići sa europskim štihom, gdje kava košta nekoliko puta više nego u Hrvatskoj. Odjeća je skuplja nego kod nas ako se kupuje u istim dućanima, no ako se kupuje na tržnici koja je malo udaljena od grada i zove se Baraholka, možete dobiti nenormalno jeftino, uglavnom kinesko. Prostor je ogroman i nema čega nema, obično je najbolji deal za krznene stvari ili zimsku robu, koja je ovdje više nego potrebna (i dan danas imam nekoliko zimskih jakni koje su kupljene tamo i vrlo dobro služe u europskim zimskim danima).
Dosta vremena sam proveo u dva šoping centra (Esentai Mall i MEGA), što zbog kupovine, što zbog hrane, što zbog kina.
Svjetski standardi u svakom pogledu, šoping kao u Parizu, ali zimi kada se sve spusti ispod dobre ništice, baš i nema previše opcija za provesti se van stana (osim naravno skijanja i klizanja, koje je nadohvat ruke/noge).
A kako se kretati u gradu koji je otprilike dva puta veći od Zagreba? Taksi je najbolje rješenje, no pri tome ne govorim o taksiju na kojem piše TAXI i koji ima taksimetar, nego o običnim ljudima koji su za sitne novce spremni stati i povesti vas do vašeg odredišta.
Metro se tek otvorio na kraju mog boravka u Almaty, tako da sam se svega jednom provozao turistički, jer mi baš i nije pasao u svih svojih 7 stanica. Gradio se 25 godina s puno love potrošene u sumnjive svrhe.
Prvo da definiramo parametre cijena:
- vožnja gradskim busom/trolejbusom/tramvajem – malo manje od 2 kune
- litra benzina – malo više od 3 kune
- prosječna vožnja nelegalnim taksijem – 10 kuna
- prosječna vožnja službenim taksijem – 35 kuna
Kako to funkcionira? U gradu u kojem je ogromna količina automobila, ceste su ok, ali mjesta gdje tramvajska pruga prelazi cestu su pogibeljna jer su tračnice povišene, a nema Bandića da im to sredi. Tramvaj je uvjerljivo najsporiji jer ga nitko ne šljivi i svi mu oduzimaju prednost. Trolejbus vozi isto prilično ograničeno, dok su busevi uvjerljivo najpuniji. Međutim, običaji (čini se u cijeloj centralnoj Aziji, a i Rusiji) jesu da možeš stati pokraj ulice i lagano ispružiti ruku, nikako iznad vlastitog boka (odmah znaju da si stranac), nego lagano nonšalantno, praktički samo dlan podigneš. Čekanje automobila koji će stati do sada nije bilo duže od minute. Uglavnom se zaustavljaju lošiji automobili (ali za naše pojmove i to su limuzine), spušta se prozor i kimanje glavom.
To_znači da trebate reći kuda idete. Najjednostavnije je reći križanje npr. kad idem doma onda je to Al Farabi – Dostyk jer drugačije i ne ide. Doduše, neke ulice je dobro znati i po starom imenu (Dostyk je bivša Lenjinova). Vozač promisli da li je to njemu usput i onda opet potvrdno kimne, što znači da ste na redu da kažete cijenu. Ja uvijek kažem 300 (doslovce kažem trista) i u 90% slučajeva se suglase i vožnja kreće. Prvih par dana sam plaćao i malo više, ali sad znam da je ovo cijena iznad koje ne bi trebao platiti za rute kojima se krećem. Naravno, čim se zaustave skuže da sam stranac pa pokušaju podići cijenu, a ja im na svom ruskom kažem da se svaki dan vozim i da svaki dan toliko platim. Lokalci bi za tu razdaljinu možda platili i 200 (1 EUR), ali dobro, nije beg cicija 🙂 Sjećam se kako sam nakon godinu dana već bio na razini da mi taksisti kažu da sam predugo u zemlji jer se ne dam zafrkavati, ali to je uglavnom bio kompliment i žalba istovremeno.
Moguće je da može biti opasno, jer nikad ne znaš tko će ti stati, no ja se uglavnom krećem velikim avenijama, na kojima ima dosta policije, pa računam da se neće ništa opasno dogoditi. Ekipa koja stane ili odmah počne s pričom ‘odakle si’ i ‘Što radiš’ ili šute tijekom cijele vožnje, ali nema pravila, vozači su klinci od 18 godina i dede od 60 (btw jedan deda me pitao jel znam Radmilu Karaklajić, koja je očito bila vrlo popularna u Sovjetskom Savezu ?!!). Sve u službi dodatne zarade u doba kada izvor zarade zaista nije bitan. Doživio sam svega dva lagana sudara prilikom loših uvjeta na cesti, no bez ozbiljnih posljedica.
Prethodni nastavak: Kazahstan za napredne 4 – Zdravica za sve
Sljedeći nastavak: Kazahstan za napredne 6 – Danas jesmo, sutra nismo