Angkor Wat
Autor: Sam
Angkor Wat je najveća religiozna struktura ikad sagrađena u povijesti, kako se navodi i u Guinessovoj knjizi rekorda. Građen na vrhuncu kmerskog kraljevstva, između 1113. i 1150. godine, ne samo da je bio najgrandiozniji hram kmerskog carstva, već je bio i pravi grad, unutar čijih zidina je živjelo čak 80 tisuća stanovnika! Vanjske zidine grada imaju dimenzije oko 1000 x 800 m i dodatno su opasane opkopom širokim dvjestotinjak metara!
Vozač nas ostavlja pred glavnim, zapadnim ulazom. Dok su prijašnji hramovi okrenuti prema istoku, Angkor Wat, u značenju “grad [koji je postao] pagoda”, je prekinuo tu tradiciju. Upućujemo se nasipom prema glavnom ulazu u daljini.
Nasip, kao i potporni zidovi opkopa, građeni su od laterita i pješčenjaka, koji se dovodio iz obližnjih kamenoloma na Kulen visoravni. (Provjerio sam, naziv nema nikakve veze sa slavonskim kulenom.) Zanimljivost za građevince je to da je cijeli kompleks Angkora građen na plavnom zemljištu, bez čvrste, stjenovite podloge. Kmerski su graditelji osiguravali stabilnost svojih građevina zahvaljujući principu da se pijesak drži relativno čvrsto dok je vlažan, ali se osipa kad se osuši: stoga je bilo potrebno osigurati stalnu vlažnost tla na kojima su građevine stajale. U samom Angkor Watu, u tu svrhu je služio prostrani opkop i brojni bazeni i cisterne u samom gradu.
Konačno dolazimo do gopure (ulaznog paviljona) s tri tornja. Da bismo izbjegli gužvu na glavnom, središnjem, provlačimo se kroz desni, koji su se nekad koristili za stoku i robove. Kroz vanjske zidine proteže se natkriveni hodnik. Tu nailazimo na statuu Višnu-a s čak osam ruku, umjesto uobičajenih četiri. Kako se Višnu obično asocira sa zapadom, pretpostavlja se da je hram njemu i posvećen, čime se objašnjava neuobičajena (zapadna) orijentacija. Angkor Wat je originalno sagrađen kao hinduistički hram, ali je vremenom je preobraćen u budistički.
Prolazimo kroz gopuru i ulazimo unutar vanjkih (gradskih) zidina. Upućujemo se, usporedno s glavnim nasipom, prema krajnjem cilju – samom hramu u središtu. Usput prolazimo pored knjižnice ispred koje se nalazi višeglava zmija – naga. Nešto dalje, u debeloj hladovini ispod ogromnih stabala, je suvenirnica, a možete se i okrijepiti. Dobro dođe na ovoj žegi. Nemojte zaboraviti losion za sunčanje i hladnu vodu sa sobom. Na putu prema hramu su i dva rezervoara za vodu, sada skoro suha.
Konačno dolazimo do vanjskih zidina hrama sagrađenog na uzdignutoj platformi u središtu grada. Zauzima čak 9 ha, oko 330x260m. Zidine su cijelom dužinom sa vanjskih strana ukrašene vrlo slikovitim reljefima s prikazima iz mitologije i života kraljeva. Mi smo se zaustavili ispred jednog od njih, dugog skoro 50-ak metara, koji prikazuje bitku kod Lanke iz slavne Ramajane: kralj Rama sa saveznicima, uključujući i vojsku majmuna, porazio je demona Ravanu i spasio Situ. Rama je sedma od deset inkarnacija (avatara) Višnua. Život Krišne, osme inkarnacije, opisan je u epu Mahabharata. Deveta inkarnacija je Buda, što se smatra nastojanjem da se budizam stavi u podređeni položaj.
Hodnici i galerije protežu se i kroz opasujuće dvostruke zidine hrama. Križni klaustar spaja vanjski s unutarnjim zidinama hrama. Natpisi u kamenu su ostali. Današnje kmersko pismo vodi porijeklo od indijskog sanskrta. Zahvaljujući toj činjenici, bilo je moguće odgonetnuti detalje o mitologiji i vladarima Angkora, a ponešto i svakodnevnom životu. Ostaci slikarija su vrlo rijetki u kmerskim hramovima, ali se mogu vidjeti u Angkor Watu. Malo se što može sačuvati na monsunskoj klimi. Tako su najstariji zapisi na papiru i sličnim medijima stari svega stotinjak godina. Unutar klaustra su 4 trenutno prazna rezervoara za vodu koji se napune za vrijeme kišne sezone. Šteta, baš bi mi dobro došlo da se malo bućnem. S druge strane, možda u njih stave krokodile kad se napune da se otarase turista s budalastim idejama.
Po prolasku kroz klaustar, na unutarnjem zidinama izdignute terase hrama, nalazimo drugi reljef, koji prikazuje Apsare, svaku drukčije obučenu i s različitom frizurom. Apsare su nebeske plesačice koje zabavljaju bogove i nagrada su kraljevima i herojima koji hrabro umru.
Gledam u strmu zaravnjenu piramidu svetišta s 5 tornjeva i razmišljam da li se veranje u samo svetište po ovoj vrućini računa u herojske pothvate. Mada apsare baš i nisu po mom ukusu, barem se mogu nadati kakvoj razonodi ako kojim slučajem herojski otegnem papke. Naravno, stajem u red za pentranje. Primjećujem da su se mnogi odlučili ostati u podnožju, u hladovini. Možda im nije do apsara. Možda su i nevjernici. Svakakvih ljudi ima danas. Vele nam čuvari da se šeširi ne smiju nositi unutar svetišta.
Konačno sam na vrhu, nekad dostupnom samo privilegiranima. U hodnicima svetišta debela hladovina, a na nekim mjestima i lijep propuh, tako da se mogu prepustiti razgledanju i divljenju ovom čudu ljudskih ruku. Svi su prolazi opasani kamenim stupićima – balustrima. Ima ih na tisuće po hramu i zidinama. Navodno su tokareni. Ipak, pitam se kojom su to tehnologijom obavili tako precizno u ono vrijeme.
Silazim vrlo strmim stepenicama. Ako patite od vrtoglavice, ostanite u podnožju. Pogled s vrha je upečatljiv, ali čisto sumnjam da ćete sresti bogove, osim ako ne počnete halucinirati zbog vreline.
Po izlasku na istočna vrata prolazimo pored nekoliko predebelih majmuna, naučenih na hranu koju im nude tisuće turista svaki dan.
Za barem površan obilazak trebat će vam nekoliko sati, a preporuča se višestruki posjet, pogotovo u vrijeme izlaska i zalaska sunca. Nažalost, mučio sam se sa slikanjem, jer smo pri prilasku sa zapadne strane gledali u sunce i slike su ostale nekako “spaljene”. Malo sam ih pokušao srediti, ali od početnog smeća nije lako napraviti umjetničko djelo. Stoga fotografima koji drže do sebe preporučam barem polarizacijski i UV filter koji će ukloniti blještavilo i izmaglicu.
Isti dan smo se okupili na zajedničkoj večeri. Rekoše nam da je bolje doći ranije dok se nije sve pojelo. Nije nam trebalo dvaput reći. Dovezli su nas do velike sale s pozornicom. Samoposluživanje. Hrana nije bila loša. Izbor odličan. Restoran se puni, te čekamo program.
Plesovi su neobični, vrlo spori s naglašenim pokretima. Sa zakašnjenjem saznajem da neki od izvedenih tradicionalnih plesova predstavljaju ples legendarnih Apsara sa reljefa hramova. Egzotičnu prateću muziku izvode na licu mjesta uživo.
Vladavini crvenih Kmera se ni ovo nije sviđalo, te su pobili skoro sve plesače za vrijeme svoje vladavine. Kako čujem, jedna od rijetkih plesačica koja je preživjela (možda i jedina, nisam baš razumio) otvorila je školu i sad prenosi davnu tradiciju na mlađe naraštaje.
Završavamo i ovaj dan i idemo u hotel. Opet sam skoknuo do centra grada i Pub Street na pivo. Vozač tuk-tuka me uvjerava da je cijena u oba smjera 8 dolara. Tako i bi. Još me i čekao na dogovorenom mjestu u dogovoreno vrijeme.
U narednom nastavku serijala bit će priče o Lari Croft i dinosaurima, Velikom Bratu, usponu i padu kmerske civilizacije, te poljima smrti.
Prethodni nastavak: Kambodža, drugi nastavak, Uspon kmerske civilizacije
Kraj serijala: Kambodža, četvrti nastavak, Lara Croft. dinosauri, Veliki Brat i pad Angkora