Autor: Sam
U ovom nastavku serijala vodimo vas u period 10. stoljeća koji karakterizira uspon kmerske civilizacije i nešto manje poznate hramove koji nisu u planu jednodnevnih obilazaka.
Jezero Tonle Sap
Tajna uspjeha kmerske civilizacije, s najvećim naseljima u povijesti predindustrijskog doba, leži u prirodnom okruženju. Sezonske izmjene u klimi i vodostaju rijeke Mekong rezultiraju u izmjeničnom punjenju i pražnjenu jezera Tonle Sap. Neizmjerne naplavne ravnice su tako idealne za uzgoj ogromnih količina riže. Dodajte tomu raznovrstan i bujan biljni i životinjski svijet i odgovor je jasan: kako je hrane bilo u izobilju, kmerska se civilizacija mogla baviti važnijim stvarima, kao što je izgradnja spektakularnih hramova i gradova, te ratovanje.
Od tog nekadašnjeg sjaja je, osim impozantnih ruševina, malo što ostalo. Godine rata su dovele Kambodžu do statusa jedne od najsiromašnijih zemalja, što je očito dok se vozimo kroz sela na putu od Siem Reapa prema jezeru. Sve su nastambe sagrađene na stupovima da ne poplivaju pri visokom vodostaju, što donosi dodatnu pogodnost za vješanje ležaljki ispod soba na katu i odmaranje u debeloj hladovini. Vodostaj je na minimumu, pred početak bujanja Mekonga usljed topljenja snijega na Himalajima.
Iskrcavamo se iz minibusa i odmah nas salijeću mnogobrojna djeca pokušavajući prodati suvenire. Spuštamo se prema jezeru gdje se ukrcavamo u čudnovati duguljasti čamac kojim upravlja malac ne stariji od 10 godina. Najinteresantniji dio čamca je vrlo duga osovina propelera i krma. Jezero je u nekim dijelovima vrlo plitko, te propeler mora biti na površini da se ne bi zaglavio u blatu. S druge strane, propeler na površini prska blatnu vodu na sve strane, pa je bolje biti što dalje od njega.
Vozimo se prema naselju na vodi. Usput nas presreću žena sa sinčićem koji ponosno oko sebe mota ogromnog udava. Slikamo, dajemo im koji dolar i odoše. Stižemo do sela. Zaustavljamo se na jednoj splavi s prodavnicom suvenira i restorančićem. Ispod palube vidim i krokodile koji se doimaju mrtvi. Očito su siti, jer su otvorili usta i hlade se u hladovini. Ni njima nije do kretanja po ovoj žegi, a ni meni do kupanja kad sam vidio kakve sve živine u jezeru ima. Neka djeca očito misle drukčije. Ne smeta im ni blatna voda ni krokodili. Imaju školu i katoličku crkvu na vodi. Pitam se otkud crkva kad su Kambodžanci u ogromnoj većini teravadski budisti. Vodič nam kaže da su većina stanovnika sela Vijetnamci koji tu dolaze trbuhom za kruhom, vjerovali ili ne. Naravno, svi su ilegalni. Kambodžanska vlada ih ostavlja na miru, ima i preča posla.
Pre Rup
Stari Angkor nije daleko od Siem Reap-a. Kupujemo karte za ulaz u kompleks, uz neizbježno slikanje za iskaznicu i krećemo u istraživanje po vrućini da vam mozak proključa. Odabrali smo najtopliji period godine, u inače pretoploj Kambodži.
Kako je jezero Tonle Sap na nižoj nadmorskoj visini od Angkora, a voda ne teče uzbrdo, kmerski su graditelji izgradili nevjerojatno složen sustav navodnjavanja, koji se vodom opskrbljivao iz rijeke Roluos koja teče s obližnjih planina. Jedan od glavnih spremnika vode je bio ogromni istočni baraj, umjetni vodospremnik koji se ne ukopava, već je opasan nasipima. Sad suh i van upotrebe, bio je 7,5 km dug i skoro 2 km širok, te je mogao sadržavati 55 miliona m3 vode pri nivou od 4m.
Svojedobno državni hram, Pre Rup je sagrađen na južnoj obali istočnog baraja. Posvećen je 961. A.D, 50-ak godina nakon izgradnje samog baraja.
Kmerski hramovi imaju duboko simboličko značenje utemeljeno na hinduizmu, što je vrlo slikovito predstavljeno njihovim samim arhitektonskim uređenjem i izgledom. U tlocrtu su pravokutni sa stranicama okrenutim prema glavnim stranama svijeta. Kako su kmeri uglavnom obožavali Shivu, većina hramova je orijentirana prema istoku, koji se poistovjećuje sa Shivom.
Sa svojom strukturom na tri nivoa i koncentričnim zidinama kojima se opasan, Pre Rup je sagrađen kao hram – planina: samo svetište s tornjevima na zaravnjenoj platformi strme piramide, simbolizira svetu planinu zvanu Meru, koja u hinduizmu predstavlja centar svemira i na čijem vrhu obitavaju bogovi. Niže platforme koje okružuju piramidu, sa svojim građevinama i opasujućim zidovima simboliziraju okruženje planine, a opkop s vodom je svjetski ocean.
Ulazimo na vanjsku platformu hrama kroz gopuru, ulazni paviljon. Ima ih 4, po jedna na svakoj strani svijeta, na sredini vanjskog obzida. Gopure unutrašnjeg obzida su znatno manje. Na centralnoj i najvišoj platformi hrama nalazi se 5 tornjeva, jedan dominantni u samom središtu, prasat, i četiri niža na svakom kutu. Pristup prasatu je zabranjen, te sam se morao zadovoljiti zavirivanjem sa četiri niža.
Istočni Mebon
Istočni Mebon je sagrađen na prethodno pripremljenom otoku u baraju, u približno isto vrijeme kad i Pre Rup. Posvećen 953. godine, ovo je najstariji hram Angkora koji sam posjetio. Kako je bio okružen vodom, nije bilo potrebe za uobičajenim opkopom, vanjskim zidinama i prilaznim stazama i nije bio građen kao hram – planina.
Mebon je građen u istom stilu kao i Pre Rup od laterita, pješčenjaka, opeke i štuko ukrasa. Laterit je željezom bogata glina, meka i jednostavna za obradu kad se izvadi iz zemlje, ali se skrutne i postane vrlo čvrsta na zraku i suncu. Idealan za temelje i noseće zidove, nije bio pogodan za fasade zbog grube površine. Za to su služili pješčenjak i opeka preko koje se nanosio štuko za ukrasne reljefe. Štuko se navodno pravio od meda, kaše od ljepljive riže i ljusaka školjki, kako nam reče vodič. Baš me zanima kakvog je okusa bio, ali mi se čini da nisam prvi kome je to palo na pamet: nema mu više ni traga, ostale su samo brojne rupe u opeci koje su služile za njegovo učvršćenje na fasadu. Ne ide mi iz glave misao da su hram pojela neka gladna stvorenja.
Banteay Srei
Za razliku od ostalih glavnih hramova, Banteay Srei nije bio kraljevski hram, već je sagrađen od strane kraljevog savjetnika u drugoj polovici desetog stoljeća i posvećen 967. godine. Iako minijaturan u odnosu na ostale hramove, jedinstven je po mnogo čemu. Sagrađen od crvenkastog kamena i najbogatije je ukrašen od svih angkorskih hramova: skoro da ne postoji površina na kojoj nema dekoracija iz mitologije. Zadesili smo se na licu mjesta kad i poveća grupa Indijaca, tako da sam uhvatio nešto od onoga što im je njihov vodič pričao o razlikama indijske i lokalne mitologije predočene u ovom hramu.
Hramu se prilazi nasipom kroz istočnu gopuru. Pristup svetištu nije dozvoljen, pa se moram zadovoljiti slikanjem iz daljine. Tu je linga – stilizirani falusni simbol, da prostite, koji predstavlja esenciju hinduskog boga Shive. Kad smo kod njega, on je, uz Brahmu i Vishnu-a, jedan od trojstva najviših hinduskih božanstava. Ne bih vas više davio detaljima o hinduskom panteonu bogova, jer mi se sve zbrkalo kad sam saznao da je Indra, bog neba, ujedno i kralj bogova. Kako sad to kad su pomenuta trojica najviši?
Otkud hinduizam i budizam i dalekoj Indokini? Zasluga pripada trgovcima i došljacima iz Indije. Kako se monsunski vjetrovi mijenjaju tijekom godine, dojedrili bi iz Indije i potom čekali mjesecima na promjenu smjera vjetrova da bi se vratili kući. Tako su imali vremena prenijeti svoju kulturu, religiju i pismo. Kmeri su imali svoju religiju, o kojoj postoje svjedočanstva na natpisima u hramovima, ali im je izgleda bilo mnogo pogodnije usvojiti indijsku ezoteriku da bi bilo lakše impresionirati mase.
Ostavljamo hramove i vozimo se pored umjetnog jezera pod upečatljivim imenom Srah Srang. Vodič veli da je to nekad bio kraljevski bazen. Sad se u njemu rashlađuju krave.
Početak serijala: Kambodža, prvi nastavak, Brzi i žestoki
Naredni nastavak: Kambodža, treći nastavak, Angkor Wat