Krstarenjem po Sredozemlju – Izrael – obilazak

IZRAEL

Autor: Vesna R.

Jedno od mojih nekadašnjih putovanja bilo je krstarenje brodom od Atene do Haife i obilazak Jerusalema i Betlehema. Čim smo stupili na tlo Izraela, vodič nas je dočekao riječima:“Bog vas blagoslovio,donijeli ste nam dugo željenu kišu!“ I šta na to reći? Ima li bezveznije stvari kad si na turističkom posjetu? Kiša nas ipak nije dugo pratila, tako da smo mogli uživati u ljepotama ove neobične zemlje. Neobične, jer kad stupiš na njeno tlo osjećaš u zraku i svud oko sebe taj tisućljetni dah svetosti i postaje ti jasno zašto je zovu Sveta zemlja. Možeš to načas zaboraviti u gradskoj vrevi Haife i Tel Aviva, ali čim se primakneš Jerusalemu oči su ti pune biblijskih prizora.

Sama slika brda s Hramom nekad, a sada sa zlatnom kupolom Džamije na stijeni, koje dominira Jerusalemom ostavlja bez daha. Dok smo se užurbano kretali Putem križa do crkve Svetog groba i zastajali da nam vodič objasni pojedine postaje, upijala sam zvuke i mirise orijenta oko sebe. Toliko sličnosti i razlika na istom mjestu. Svi užurbani i svatko svojim poslom, vodiči, turisti, vjernici i nevjernici, svećenici, trgovci, obični građani, vojnici. Ovi posljednji su me činili nervoznom, jer su me stalno podsjećali da se može dogoditi ono „ne daj Bože“ – teroristički napad. Simpatični su mi bili „pravi“- ortodoksni Jevreji u svojim crnim odijelima, tipičnim šeširima na glavama i dugom kosom sa po dvije pletenice na licu i knjigom u ruci. Kao da sam upala u kadar filma.

U crkvi Svetog groba, gdje se nalazi grob Isusa Krista, je neprestana rijeka ljudi koji žele vidjeti to mjesto, pomoliti se sa svojim svećenikom. Pri tome se susreću pripadnici raznih kršćanskih crkava. Nitko nikome ne smeta i to je ono što me dojmilo. Svi sa istom željom-molitvom, dobrotom i ljubavlju. Na ovakvom mjestu te moraju obuzeti misli o ljudskom rodu, postojanju, povijesti i vjeri, pa bio i ateista. Cijelo vrijeme ti se mora motati misao da gaziš stopama „izabranog naroda“, Davidovim i Solomonovim , pa prvih kršćana, viteza Templara i ostalih u kršćanskim pohodima. Zlatna kupola na Al Aqsi blješti i podsjeća da ovo nije samo sveto kršćansko tlo nego i muslimansko.

Jerusalemska tržnica, koja se kao i većina orijentalnih nalazi u zatvorenom prostoru, podsjeća me na tunel s bezbroj malih niša ispunjenih robom raznih vrsta. Trgovci vas opsjedaju nudeći suvenire, križeve, brojanice, nakit, začine koje znate i o kojima pojma nemate, ali mirišu prekrasno, majice s natpisima i sve i svašta. Teško se oduprijeti, ali vodič upozorava da se ne smijemo zadržavati i da ćemo imati priliku za kupovinu. Naravno, svako u turističkom lancu mora dobiti svoj dio kolača, a svaki vodič ima „svoje“ karike.

Put nas je dalje vodio u Betlehem…..

Dok se provlačimo kroz uski prolaz nalik spilji do Crkve Isusovog rodjenja u Betlehemu, u glavi mi odjekuje božićna pjesma koju znaju svi i vjernici i nevjernici, na sve četiri strane svijeta….Tiha noć….I onda smo tu ,u unutrašnjosti crkve i spuštamo se jasno uglačanim kamenim putem do malenog oltara, mjesta koje se štuje kao mjesto Isusovog rodjenja. Atmosfera je puna nekog čudnog naboja dok se nepregledna kolona ljudi polako kreće. Pojedini se spuštaju na koljena i cjelivaju taj oltar koji prosto blješti od odsjaja svijeća na uglačanom kamenu. Šapat i koraci su jedini zvuci koji se čuju.

U drugom  dijelu crkve, ispred tri oltara gdje se odvijaju službe, katoličke, pravoslavne i armenske, u proreze u zidovima i gredama ljudi ostavljaju ceduljice sa željama u nadi da će biti uslišene, kao i one utisnute u Zid plača. Ima ih na tisuće.

Prvobitnu crkvu je sagradila Helena, majka cara Konstantina. Tu je boravio i sv. Jeronim koji je prevodio Bibliju sa hebrejskog na latinski, a vodič nam govori da je rođen na našim prostorima, negdje u zaleđu Dalmacije.

Na izlazu nas nude svetom vodom iz rijeke Jordan u malim bočicama po cijeni od 5$. Dobar posao.

Opet u autobus koji nas odvodi do restorana na ručak. Koja divota od jela. Prava orijentalna kuhinja, a najljepše su male lepinjice posute sezamom koje dobijete umjesto kruha. Glazba upotpunjuje ugođaj. I na kraju kupovina suvenira, zadnja karika u ovom lancu.

Dok posmatram pejzaž oko sebe, nepregledne obronke obrasle rijetkom suhom travom, ponekom palmom, maslinom ili dugi nepregledni niz narančinih nasada i maslinika koji se smjenjuju, ponovo razmišljam o bezvremenosti i povijesti jednog događaja koji je promijenio tok  civilizacije. U isto vrijeme razmišljam i o jednom narodu koji sebe zove Izabranim, na koji je taj isti događaj imao sasvim drugi utjecaj. Ali ostavimo to za neki drugi put i neku drugu priču. U ruci sam čvrsto držala hodočasnički certifikat koji smo svi dobili sa potpisom tadašnjeg gradonačelnika Jerusalema kao svojevrsnu zahvalu na posjetu svetim mjestima.