Indija – prvi nastavak

Indija – majka svih putovanja

Autor: Voyager

U mikrosvemiru iskusnih putnika, često se spominje Indija, kao majka svih putovanja, valjda zato što ima sve: tradiciju, kulturu, sve religije svijeta, najviše planine, ocean, velike rijeke, ogromne gradove i nešto manja sela, plaže, hranu, čajeve…I odlučiti se putovati u Indiju nije nimalo lako, jer ako nemaš par mjeseci vremena, pitanje je što strpati u svega 2 tjedna?! Kuda krenuti, što zaobići, kako povezati dva grada…elem, zahtijeva ova majka i dosta planiranja. Nakon par tjedana razmišljanja kuda i kako, bukiram let, prilično povoljan iz Almate (realno, Delhi je najbliži veliki grad…i Moskva i Peking i Istanbul su udaljeniji od Delhija) i rutu: Delhi – Varanasi – Jaipur – Mumbai…otprilike…moderna povijest – stara povijest – najljepši grad – najluđi grad i rekoh dosta će to biti. Zaobilazim Agru i Taj Mahal, kolikogod je to MUST SEE, brijem da mi se i ne ide tamo na pola dana i troši energija, ja hoću Indiju nekim svojim očima, iako je ovo prilično klasično putovanje kad su destinacije u pitanju. Pitaju me kolege: a zašto ne ides u Gou, mislim si…masovni turizam me nikad i nije privlačio, pa bome neće ni sada. Ako mi se svidi Indija, vratit ću se, vidjeti sjever i jug.

Hoteli rezervirani preko weba, kupljeni lowcost letovi, kupljene (no ne potvrdjene) karte za vlak, viza u putovnici I hajdmo u tople krajeve, kad je vec ovdje tako hladno.

Prva očekivanja od Indije su svakako podražaji, vizualni, auditivni, kinestetički i ono što prvo očekuješ od Indije je da te napadne frontalno iz svih smjerova i da te obori s nogu te odlučiš ono famozno: ili me obožavaš ili želiš kući već prvi dan. I tako sletjeli mi…u Delhi…nekad čitao da je aerodrom katastrofa, danas je slika puno drugačija, u stvari ne sjećam se kad sam zadnji puta bio na tako ukusno uređenom aerodromu, moderno s tradicionalnim elementima, vrlo veliko i prostrano i nikakvih napada na čula još nema. Hm, mislim si, sigurno me čeka iza ugla.

Čitao nadalje kako ispred zgrade čeka miljon taksista da ti oderu kožu, izađem van, nema niti jednog, samo hrpa ljudi u uniformama s oružjem, osiguranje, sve čisto do boli. Miša mu poljubim, pa di je ta smrdljiva i prljava Indija i vozači taksija koji se otimaju za dranje kože novopečenom posjetitelju?!? Kad tamo, neki stol, stoji lik pored, pita kud idete, ja mu dam adresu hotela, on veli da će sada doći taksi koji ima taksimetar i da je sve po zakonu i pravilu i da ne smijem platiti ni rupiju više od onoga što piše na uređaju! Lagano me drhtavica, pa gdje sam ja to sletio? Gdje je kaos? Gdje je cjenkanje i navlačenje? Ulazim u čisti auto, kreće vožnja (lijevom stranom naravno, ipak su Englezi ovdje boravili dovoljno dugo) i sve je ok jedno par kilometara….i onda se ukaže ona iz ugla…Indija…kreće nemilosrdno trubljenje iz svih automobila, borba za svaki milimetar prednosti na cesti, taksist koji uopće ne zna kud mi idemo i zaustavlja se svakih par kilometara da provjeri (iako ja imam isprintanu mapu četvrti gdje se nalazi hotel s adresom…ali što je njemu mapa…), pojavljuju se tuktuk vozila na cesti (taxi – tricikl, otvorenog tipa), već sam vidio i prve beskućnike kako se lijeno razvlače pored ceste, spremajući se na spavanje upravo tu, pored ceste, zrak koji je toliko zagušljiv….kao da sam izašao iz nerealne bajke (aerodrom i okolica) i ušao u stvarnu, pravu, željenu, očekivanu priču.

Konačno nalazimo hotel koji je prilično daleko od centra, ali je po slikama i komentarima na webu vrlo ugodan, čist, osoblje bolesno ljubazno, sobe u stilu europskih butik hotela i na kraju, cijena je bila vrlo povoljna, manje od 50 dolara za noćenje…pa rekoh ne može biti loše, ako nije ni drugima bilo loše…provirujem kroz vrata i pitam jel’ to hotel Residence, oni kimaju glavom i vele: Welcome to India, sir!

Nastavak serijala: Indija – drugi nastavak