Goa Trans …
Autor: Voyager
Indija nije zemlja gdje varaju na svakom koraku, ali naravno, ima i toga. Taksisti svih zemalja…skulirajte se! Na aerodromu Goa tj. Dabolim, kao i na svakom drugom u Indiji, postoji tzv. državni taksi, mala kućica gdje je izvješen cjenik i gdje se naručuje prepaid taksi. Kako sam uletio u zadnji čas u avion, nisam rezervirao auto da dođe po mene iz hotela, mislim si, nije problem naći taksi. I naravno da je problem. Niti jednog službenog vozila, jer kažu da je neka ogromna gužva bila i da vozila jednostavno nema. Putnici s rezerviranim vozilom odoše, ostadoh na ulici, a tamo naravno prilazi ekipa i traži duplo više od regularnih cijena. Mene lovi neki mlađi lik koji isto objašnjava da je gužva na ulicama i da ćemo se voziti do hotela sat i pol umjesto pola sata koliko treba i da zato mora puno naplatiti. Što da vam kažem, uspijem malo spustiti cijenu, jer nisam ni sam baš vesla sisao i dođemo do hotela upravo za pola sata jer nikakve gužve nema na cesti. Da li da mu kažem da kenja? Ma pusti ga, to je valjda dio indijskog šarma.
I naravno da nema pojma gdje je hotel, ajd barem zna doći do gradića Panjima, usput mora tankati, obaviti par poziva da mu netko kaže gdje je hotel i eto nas…ispred stare zgrade, predivno uređene, kao da sam u Portugalu prije 200 godina. Osoblje naravno ljubazno i naravno uvijek ista spika: upravo smo dali zadnju sobu vašeg tipa i stoga ćete dobiti upgrade za iste novce…ali u svakom hotelu ista priča. Ok, idem do svoje unaprijeđene sobe i naravno ostajem bez riječi, starinski antikni namještaj, kao da sam u muzeju, moj privatni balkončić i odvojena kupaonica u koju se ulazi s balkona. Zadovoljan, vrlo. Sjedam odmah na balkon, otvaram pivo, palim cigaretu i udahnem i izdahnem. Nema gungule, nema trubljenja, nema strke…ovo mi je trebalo.
Ujutro spavam dugo, budi me sunce i topli zrak. Na brzinu nešto podoručkujem i idem zujati okolo. Panjim nije na moru nego na rijeci, ali prilično centralno smješten gradić, idealan za otkrivati okolicu. Prvo obilazim ovaj gradić, pun starih zgrada i velebnih crkvi koje su Portugalci izgradili, eto – jer se Hindusi nisu imali kome moliti (šala). Non stop me zaustavljaju vozači taksija, koji nešto i nemaju posla, a ja odlučim u pravu avanturu i sjednem u bus, natrpan kao košnica. I kad misliš da nema više mjesta, stane bus, a pomoćnik tj. kondkuter krene vikati na ekipu da se i dalje naguravaju kako bi stalo barem još nekoliko ljudi. Vruće je, ali sam ulovio mjesto kraj prozora koji je naravno otvoren i lupam fotke kroz prozor ovog zelenog krajolika. Platio kartu do neke plaže, ostavljaju me na glavnoj ulici, gdje kupujem kupaće jer nisam to planirao ranije.
Spuštam se na plažu, čitam brojne reklame za beach barove, hrpe suvenira naokolo, natpisa na svim jezicima, pravi turizam, nema što. Imam filing da i nije nešto prenatrpano, kako sam očekivao i to je dobro. Dolazim do pijeska, do mora ima jos stotinjak metara, ali se zaustavljam u prvoj birtiji, naručujem Mojito i lagano ispijam opuštajući se do kraja. Kako su palme malo dalje, svaka birtija ima svoj dio plaže sa suncobranima i osobljem koje postojano ide od šanka do ležaljki i nosi gostima hranu i piće, osoblje naravno preljubazno, jer je cilj da kad jednom sjedneš u njegov dio plaže, da tu i ostaneš i dolaziš svaki dan. Glazba engleska, ali mene sve to baca u pravi Goa trans, niti ne izlazim na sunce da ne pregorim, ostajem ovdje par sati i naprosto guštam.
Prethodni nastavak: Indija – četvrti nastavak
Naredni nastavak: Indija – šesti nastavak