Pašmina ili kašmir?
Autor: Voyager
S obzirom da sam dobio dobru cijenu na webu za svoj hotel u Delhiju, nije mi bio naročiti problem to što nisam baš jako centralno smješten, a i poželio sam si malo komfora. Soba i cijeli hotel je napravljen u stilu butik hotela Europe, mada nije baš sve po EU standardima, barem što se tiče ljubaznosti i pomoći osoblja koja je ovdje barem za dvije razine više. Doduše, nisam ni siguran da je ovo bila dobra ideja, jer prvi dan skoro niti jedan taksist me ne može dovesti do hotela, jer jednostavno ne znaju kako ga naći. Red je sam naći način i zapamtiti kako se formiraju adrese u ovoj gunguli od grada.
Vrlo brzo otkrivam da je i metro stanica blizu hotela, pa tako prvog dana isprobavam sve verzije transporta, bus, taksi, tuktuk, metro i naravno svoje vlastite noge. Najbliža građevina hotelu je Qutub kompleks koji datira iz 13. stoljeća sa svojim dobro očuvanim tornjevima u predivnim vrtovima. Jako je puno ljudi, pogotovo školske djece, koja se naprosto nadmeću tko će prvi ući u kadar moje kamere. Fora, barem ne moraš tražiti skrivene momente da uslikaš ljude, jer se sami vole fotografirati. Na webu sam vidio da postoje turistički busevi koji te voze po definiiranoj ruti i uglavnom pokrivaju sve što treba vidjeti u Delhiju, pa tako čekam bus ispred ovog kompleksa. Naravno da mi prilazi barem 10-tak taksista koji mi objašnjavaju kako to ne funkcionira i da ću dugo čekati, a oni me mogu odvesti bilo kuda. Sve je to antireklama koja za cilj ima zaradu. Nakon par minuta, stvarno mi se ne da čekati i kažem jednom da me vozi u Lotus hram, koji bi po mome trebao biti nedaleko, naravno da nema pojma gdje je to, pa se nađe neki starac koji volontira i skupa idemo u tuktuku do hrama. Čim sam došao ispred hrama, znao sam da to nije to, jer nema oblik lotusa, nego je vidljivo budistički ili hindu hram, ali dobro što sad, hramova je toliko puno, da je pitanje znaju li oni baš sve.
Ispada da je ovo Hare Krišna hram u kojem se muvam okolo, dok u pozadini slušam tu jako pamtljivu mantru: Hare Krišna, Hare Rama….i opet neke školske ekskurzije i jedan ćelavi Europljanin koji privlači pozornost na kilometar i opet slikanje i tako redom. Vrijeme je proljetno, iako je u stvari zima. Temperature oko 20 stupnjeva preko dana, oni svi bosi hodaju po kompleksu hrama, jer red je red. Meni je malo hladno bosonogom po mramoru, ali poštuj tuđe.
Nije daleko ni Dilli Haat, market s tradicionalnim suvenirima, pa kažem taksistu da me tamo odbaci. Za razliku od drugih bazara, ovdje prosjake ne puštaju tako da možeš u miru kupovati i gledati. Doduše, prodavači su tu oni koji su agresivni i iako me samo zanima ponuda, već tu padaju prve cijene. Ubrzo učim što je to svila, što je kašmir, a što pašmina, kakva je razlika u vuni i zašto običan šal može koštati od 20 do 2000 dolara. Lijepo sjedneš, a prodavač izvadi jedno 50-tak šalova i svaki moraš prepipati da se uvjeriš u kvalitetu. Ja još uvijek ne kužim, ali barem dobivam prvi osjećaj cijena za suvenire koje ionako treba kupiti.
Tu su sve moguće statue svih mogućih bogova, slonovi od svih materijala, nakit u svim oblicima…dosta kiča, ali jednostavno vole šareno i šljokičasto.
Dalje idem metroom, koji je funkcionalan, najbrži oblik prijevoza u gradu i najčišći s obaveznim skeniranjem od strane policije na svakom ulazu. Uletim u jedan vagon u zadnji čas i mislim super. Okrenem se oko sebe i vidim samo žene koje me čudno gledaju, a u daljini iz drugog vagona hrpu muškaraca koje se smiju. Naravno, ušao sam u vagon koji je namijenjen samo ženama, pa se tako lagano povlačim u sekciju gdje mi je mjesto i u kojoj ima barem 5 puta više ljudi tj. gužva je.
Vozim se do CP-a (Connaught Place), jednog od centralnih trgova u gradu u kojem je u velikom krugu smješteno jako puno dućana, fast foodova i naravno turističkih smicalica. U središtu je pozornica na kojoj mladi imaju neku probu plesa i koreografije kao iz bolivudskih filmova. Gladan, a u strahu od svih boleština i povraćanja i proljeva koji su tako popularni za putnike koji prvi puta kroče u ovu zemlju, završim u KFCu i jedem opako začinjenu piletinu.
Od svih vožnji, umora, prljavog zraka…lovi me umor. Ajmo na spavanje!
Početak serijala: Indija – prvi nastavak
Treći nastavak: Indija – treći nastavak