Napad na Saharu – pokušaj drugi
Autor: Anton
Doručak. Jedini smo gosti u svakom hotelu do sad, osim onom prvom u Tunisu, pa nas drže k’o malo vode na dlanu. Čak smo danas od dječjih radosti dobili tri marmelade svaki. Veselju nije bilo kraja. Vadimo pile iz hotela i pravac Sahara. Prvo mi padne motor s bočne nogare. Dobar znak, kao ono “slomi nogu” u kazalištu.
5 stupnjeva. Nije loše za Saharu.
U početku ima tragova i nije problem pratiti “put”. Problem je voziti. Malo smo teški, al’ se ne žalimo.
Sad je već malo toplije…
Postoje tri mogućnosti za doći Saharom iz Douza u oazu Ksar Ghilane. Lakši put je većinom po manjim dinama, onaj teži ide dijelom rubnim područjem s većim dinama, a najteži put je onaj po velikim dinama. Taj najteži je samo ponekad prohodan i to s hard endurom u više dana. Dakako, postoji i obilazna varijanta za koju se odlučuje većina. Mi biramo ovaj srednji put uz par varijacija na temu. Kad kažem put – shvatite to uvjetno, jer u jednom trenu tragovi se razilaze i nestaju pa ste prepušteni zvijezdama, suncu ili u novije doba GPS-u.
Vožnja u dubokom pijesku…
Uz pomoć mog gurua pokušat ću objasniti osnove vožnje po dubokom pijesku. Ovako on to tumači.
Imaš pet osnovnih pravila:
1. Uvijek pogled onamo gdje želiš ići, nikako pogled u prepreku. Ovo je inače i osnovno pravilo svake terenske vožnje.
2. Gas…
3. Gas…
4. Gas…
5. Samo gas…
Vožnja u dubokom pijesku ima neke svoje zakonitosti. Motor mora bit dovoljno brz da izađe i vozi površinom pijeska. Teži motor, veća brzina. Međutim, glava uvijek traži drugi izlaz. Otpuštanje gasa. U ovom slučaju to je kobno. Samo dodatno otvaranje gasa izvlači vas iz gabule. Druga bitna stvar je puštanje volana. Ne mislim doslovno. Jednostavno pustite da motor vodi, vi radite samo manje korekcije. Volan uvijek mora biti bez opterećenja. Najveći problem su duboki kolotrazi. Bar meni. Izbace vas iz putanje momentalno ukoliko im se podsvjesno opirete. Meni je u svakom slučaju lakše proći veću dinu, nego bazen pun kolotraga. Kod prelaska preko dina najveći problem predstavlja ono što je s druge strane. Ako je dina s druge strane otpuhana, a došli ste prebrzo, najebali ste. Ako ste spori, ukopani ste. Tajming je bitan. Par puta mi se desilo da sam došavši na vrh dine vidio da nema druge strane. Jezivo. I dovoljno visoko da se nabiješ na prednji kotač. I onda 300 kila oplete po tebi.
Kad se uđe u štos postane to veoma zabavno. I naporno.
http://www.youtube.com/watch?v=fMML3gh2uMA
Još jedna stvar je zanimljiva. Već nakon pola sata vožnje osjetite kako zadnji amortizer više ne vrši svoju funkciju. Na svaku grbu udara do kraja. Kad se skinete s motora i pokušate ga dotaknuti samo što ruku ne opržite. Možete mislit kakvo je ulje unutra. Prije voda nego ulje.
Dolazimo u zadnju postaju prije težeg dijela. Cafe u Sahari. Gazda je iznenađen što nas vidi. Nema baš gostiju u ovo doba pa smo mu dobro došli.
Članak s našeg tla izlazi ovdje...
Vrijeme je da se krene. Imamo mi još veslat…
Nakon nekog vremena ostali smo bez vidljivog traga. Neobično i pomalo zastrašujuće.
http://www.youtube.com/watch?v=8GTQQ1iiZws
Najljepši i najzabavniji dio…velike dine…
Došlo je vrijeme da saznate. Još uvijek nisam siguran je l’ dobro što otkrivam tajnu.
Odakle je Fatamorgana?
Sahara. Bez vode smo, iscrpljeni. Dolazi ona. Fatamorgana. U halji bjeljoj od poljudskog sjevera u ljetnom derbiju, glave umotane beduinskom maramom pod kojom sjaje prodorne plave oči. Evo je na 2:35.
http://www.youtube.com/watch?v=zfE3AV5-YWE&feature=related
Pružam ruku ne uspijevajući izustiti glasa. Fata otvara svoj pokretni frižider sumnjive kineske kvalitete i vadi nekoć poznatu zdepastu bočicu orošenu kapljicama hladnoće. COCTA. Zadnjim atomima snage zamašem glavom lijevo – desno. Ispucale usne urliknu: “Koji ti je k… , ne pijem gazirano !!!” Fata zastane, ispustivši svoj otvarač za boce u obliku bivše Juge. Otvarač klizne niz bedro, zavezan negdje unutar halje. Opet posegne u friz i izvadi polulitarsku bocu najbolje vode na svijetu. RUMKE. Voda posebne kakvoće utočena na nepresušnim izvorima podzemnih garaža Joker centra. Pruži mi bocu i odmakne se. Ne mogavši se zahvaliti riječima pokažem na svoju majicu.
Fata pogleda, nasmije se, te na tečnom balkanskom uzvrati: “Fala! Nego, što radiš bolan ovde Dalmatinac?” “Malo se vozin, a ti?”. “Našla oglas na internetu pa došla da vidim. Kao, traže neku Fatu. I ostala. Sad mi je ovo pos’o. Dubliram originalnu kad ova ide na skijanje ili bolovanje. Ajd, živio!” “Živila Fato!” Eto što ti je globalizacija.
Dolazak pred oazu Ksar Ghilane…
Svečano polaganje motora u pijesak. Bez pada kroz Saharu…
Evo odakle smo došli. Nije loše, a?
Vilica na kojoj je prije puta friško promijenjeno ulje i dodani distanceri od 2 cm. Sad zamislite dokle bi išle da nema distancera.
Stigli mi u Ksar Ghilane. Vrijeme je za obilazak oaze i papicu. I neki smještaj da nađemo. I tuš obavezno. O tome u nastavku.