Matmata, Mustafa Majfrend i Đorđe Lukas
Pri samom ulasku u Matmatu pred nas izleti lik na motorinu prepunom naljepnica. “Helo, majfrend!”
Svi znaju da u Tunisu i sličnim zemljama Afrike i Azije postoje uporni likovi koji žele biti vaši vodiči, čuvari, prodavači i slično. Ja ih dijelim na dvije skupine. Skupina “Majfrend” i skupina “Egzakli majfrend”. Ovi iz prve skupine u jednoj rečenici 74 puta ponove “majfrend” i spremni su vam prodati sve po najpovoljnijoj cijeni, naći vam najbolji i najjeftiniji hotel, biti vam vodiči, te stajati na usluzi danonoćno. Ali su bezazleni i rade to da zarade koju kintu.
Ovi iz druge skupine su iskusnije varalice, nerijetko uredne zalizane kose i podšišanih brčića. Često su mentori ovima iz prve skupine. Svojim “egzakli majfrend” pristupom, potvrdno tepajući, pokušavaju pridobiti vašu naklonost i povjerenje. A onda vas zapale za pristojan iznos pomoću neke od svojih tehnika. Ovaj na početku priče, Mustafa, spada u prvu skupinu i jedan je od onih koji od toga žive. U ovo doba godine nema turista, pa sam prihvatio njegove usluge znajući da nije lako preživjeti zimu.
I Mustafa se zaželio priče pa nam je lagano otvorio dušu. Mlad dečko kao on, u mjestu kao što je Matmata nema baš neku perspektivu pa mu je ovo s turistima zarada i škola jezika u istom. Specijalizirao se za motoriste. Žali se na Engleze i Amerikance koji zahtijevaju ovlaštene vodiče, dok je zadovoljan s Talijanima i Francuzima, koji za to ne mare. Mustafa nam je preporučio hotel priznavši da ga ovi iz tog hotela zovu kad im treba vodič tako da se međusobno pomažu.
Lik na recepciji je jedan od onih “Egzakli majfrend”. U dugom kaputu, zalizane kose, udara takvu cijenu da bi za te novce mogli spavati kod Štroka u Dubrovniku. Odmah mu objasnim da nismo ni Rusi ni Amerikanci te da smanji doživljaj. Cijena je na kraju bila 5 puta manja. I to s večerom i doručkom.
Ujutro nas čeka Mustafa i vodi u brzi obilazak Matmate ponosan na svog “prijatelja Đorđa Lukasa” kojem je pomagao oko nekih stvari pri snimanju nove verzije zvjezdanih ratova. U međuvremenu je Mustafa odnio Ivanove torbe na šivanje pošto su popucali svi šavovi. Kaže da je to radila neka žena te da je cijena 10 dinara. Mustafa majfrend, ne varaj varalice, to je tvojih ruku djelo! Svejedno je dobio zasluženih 10 dinara.
Ovako to izgleda s “krova”…
Berberski muzej…
Berberska kuća…
Netko ne plaća dugove…
Pozdravili smo se sa Mustafom. Nije htio uzeti novac za obilazak, ali smo ga pošteno nagradili. Teškom mukom mi je dao da probam pravi motor. Vjerujte, nije lako voziti ovako sofisticiran stroj. S brutalnim kočnicama.
http://www.youtube.com/watch?v=i5XNaq7B5v8
Sljedeći cilj, Kairouan. Al ne cestom, kao što pretpostavljate. Pogodili smo trasu uz novi plinovod koji vodi iz Gabesa na sjever. Mislili smo da neće biti pijeska više. Prevarili smo se.
Ovdje se isto može voziti prilično brzo. I onda naletite na pijesak. Puštaj volan, guzica nazad i gas. Ide to.
Izašli smo na cestu negdje prije Kairouana. Malo smo se zaželjeli tvrde podloge, moram priznati.
Ušao sam u lokal preciznim udarcem nogom u vrata i viknuo: “Mala, počasti objekat!” U ovom slučaju “mala” je bio “mali” jer žene u ovom dijelu Tunisa nisu baš vidljive u gostionicama. Moglo bi se reći da nisu vidljive uopće.
Mali ustane i počasti objekat. Dinar i šesto iliti šest kuna. Dva čaja. Jel’ itko ikad jeftinije počastio lokal, a?
Ko ima sreće ni na zahodu nije gladan… Ovo smo izvukli iz Ivanove gume, a ona postojana ko trovremenski taft…
Napustili smo lokal kodnog imena “U očekivanju Godota” i spičili za Kairouan.
… slijedi nastavak … Kairouan, povratak gužvi, arapskom stresu i talijanskoj šlampavosti…