Autor: Ivan A.
1. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Maroko – 1. dio: Dolazak u Maroko i obilazak Marrakecha
2. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Maroko – 2. dio: Ouzoud vodopadi
3. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Maroko – 3. dio: Marrakech, podnožje Atlasa i dolina rijeke Ourike
4. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Maroko – 4. dio: Rabat i Casablanca
Maroko – 5.dio : Pustinjska avantura i Marrakech
Objavljeno 20. rujna 2025.
Srijeda 1.5.
Predzadnji dan našeg putovanja bio je predviđen za izlet u Agafay, kameno-pješčanu pustinju smještenu oko 20 kilometara jugozapadno od Marrakecha. Ondje nas je čekala avantura na quadovima i devama. Prvo je na red došla vožnja quadova. Nikad ga nisam u životu vozio, pa sam imao čak i djelomičnu nervozu, ali onda sam si jednostavno pomislio: “Pa dobro, koliko brzo ovo može uopće vozit? 50 km/h? Ne bi to trebalo biti ništa strašno”. Uostalom, dvojica radnika lokalne agencije vozili su se na čelu i na kraju kolone kao osigurači.
Nakon toga iskusili smo i jahanje deva, pri čemu je mnogima od nas to bila prva prilika za tako nešto. Nakon cijelog tog iskustva, nekako smo se dosta nas složili da smo u mogućnosti ustvrditi otprilike: “Ok, jahali smo deve, sad smijemo reći da smo i to obavili, ali više nećemo to raditi”. Kao prvo, mnogi su se požalili na bolove u nogama već nakon 15-ak minuta jahanja. Vjerojatno zavisi o tome koliko dobro se uspijete namjestiti na devi. Kao drugo, bilo nam ih je stvarno nekako žao. Ja sam svoju devu i tijekom i na kraju jahanja pomazio u znak zahvalnosti, jer su stvarno zaslužile. Jednog našeg suputnika deva je čak i pljunula u lice. Neki kažu da to znači da se čovjek svidio svojoj devi, ali nisam siguran ima li istine u takvim tumačenjima.
Mogu reći da mi je ovaj krajolik djelovao impresivno, s obzirom na to da ste u pustinji, a istovremeno imate pogled na udaljene snježne vrhove Atlasa. Osim toga, nekako se ne mogu oteti razmišljanju o tome kako je živjeti u ovakvim ili sličnim krajolicima. Tako nešto svakako zahtijeva visoku razinu prilagodbe ovim teškim, suhim klimatskim uvjetima. Izgubljena u ovim dinama još uvijek su neka berberska sela koja prkose i nastavljaju postojati u ovoj surovoj, ali i impresivnoj prirodi.
Deva u pustinji Agafay
Nekoliko zanimljivih podataka o devama: 94% deva su jednogrbe deve, a ostatak čine dvogrbe deve. Njihove grbe omogućuju im da pohrane do 80 kilograma masti od koje mogu živjeti tjednima, pa čak i mjesecima. Baktrijske (dvogrbe) deve porijeklom su iz pustinje Gobi u Kini i stepa u Mongoliji. Pripitomljene dromedarne (jednogrbe) deve mogu se pronaći diljem pustinjskih područja u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku, dok u Australiji živi divlja populacija dromedarnih deva.
Vožnja quadovima je bila doista zanimljiva i zabavna. U prvoj polovici vožnje bio sam posljednji u redu, pa bih povremeno znao pustiti vozače ispred sebe da naprave odmak kada bih ugledao neki lijepi pejsaž koji sam htio fotografirati, a onda bih nabio gas. U drugoj polovici vožnje bio sam nekako bliže sredini reda, pa si nisam mogao dozvoliti takve poteze, ali svejedno mogu ustvrditi da se radilo o uzbudljivom iskustvu koje mogu toplo preporučiti.
Po završetku avanture na devama i quadovima, došlo je vrijeme za (po tko zna koji put po redu) ispijanje čaja od mente. Naš vozač je tom prilikom demonstrirao svoje vještine točenja čaja s visine i pokazao se poprilično dobar u tome. Vidi se da je lokalac s iskustvom. Dok smo ispijali čaj, sjedili smo na namještaju koji je bio poput nekakvih velikih udobnih jastuka.
Dok smo se vozili iz pustinje natrag prema Marrakechu, vidjeli smo nekoliko magaraca, ali ne upregnutih i uz kočiju, već magarce koji su lutali slobodnom voljom. Netko je iz ekipe provalio da su ovi magarci posebna skupina, svojevrsni “free range” magarci. Nekako smo došli do zaključka da s obzirom da je bio 1. svibanj, onda je očito i njima bio slobodan dan koji su i te kako zaslužili.
Nakon ručka i kratkog popodnevnog odmora, uslijedio je ponovno odlazak do središta grada, kako bismo posjetili još pokoju znamenitost koju nismo stigli obići prethodnih dana. Krećemo iz hotela i primjećujemo zanimljiva slova na pločniku. Na nekim lokacijama, dok hodate ulicama Marrakecha, na pločniku možete vidjeti slova koja će nama iz Europe biti čudna i neprepoznatljiva. Naime, radi se o berberskom pismu, koje se na ovaj način pokušava popularizirati.
Nastavljamo svoju šetnju i idemo prema medresi Ben Youssef. Medresa je dobila ime po susjednoj Ben Youssef džamiji, a izgrađena je 1564. – 1565. za vrijeme sultana Abdallaha al-Galiba iz Saadi dinastije. Ova medresa je u svoje vrijeme bila najveći islamski koledž u području Maghreba te je široko poznata kao jedno od najboljih djela saadske i marokanske arhitekture.
Prolazimo ponovno i medinom, odnosno starim dijelom grada Marrakecha. Ovaj dio ima brojne tržnice i štandove, tako da onaj tko voli kupovati razne suvenire i druge sitnice ovdje komotno može provesti jedan veći dio dana. Doduše, valja napomenuti da je ovaj dio grada poprilično razbacan, djelomice neuredan i kaotičan, bez nekog planskog rasporeda trgovina. Primjerice, znalo je u više navrata biti slučajeva gdje je na jednoj strani veoma uske ulice smješten butik s odjećom, a odmah na drugoj strani te iste uske ulice ili u nekim slučajevima čak i odmah pored butika znala je biti smještena prodavaonica kebaba ili pak štandovi s mesom, kruhom, voćem i drugim lokalnim proizvodima. Problem je bio u tome što bi se na tim proizvodima često našle razne muhe, stoga mi se čini da je u nekim slučajevima trebalo imati i nešto hrabrosti kako bi se kupili i probali neki od ovih proizvoda. U svakom slučaju, na marakeškim tržnicama spremite se na kombinaciju uistinu raznih mirisa, okusa i prizora.
Za kraj dana, odlazimo ponovno na trg Jemaa el-Fnaa, glavni trg Marrakecha i jedan od najvećih trgova u Africi. Koliko god je trg bio kaotičan prvi dan kada smo ga posjetili tijekom dana, sada je u večernjim satima bio još kaotičniji. Još treba uzeti u obzir da je bio praznik i da je onda trg apsolutno krcat ljudima, kako lokalcima, tako i turistima. Kao što sam spomenuo u prvom nastavku, ovdje možete naletjeti na zmije i majmune, ali također i na razne ulične zabavljače, egzotičnu hranu te razno razne gnjavatore koji će vam pokušat prodati svakakvu robu. U posebnom sjećanju mi je ostao čovjek koji je nosio karton na kojemu su bile zataknute naočale koje nam je pokušavao prodati. Dakle hodajuća trgovina! Nije da pogledaš njegov štand i jednostavno produžiš dalje, nego te prodavač prati u stopu sa svojim proizvodima. Nismo se mogli suzdržati od smijeha s obzirom na nama neuobičajenu metodu prodavanja, tako da je čovjek odustao od nas i prebacio se na iduće potencijalne kupce.
Četvrtak 2.5.
Posljednji dan u Marrakechu imali smo većinu dana slobodno do leta da iskoristimo kako bismo obišli ono što nismo stigli posjetiti prethodnih dana. Neki su tako odlučili prijepodne otići do botaničkog vrta Majorelle, dok smo se mi ostali priključili kasnije, kako bismo skupa otišli do El Badi palače.
Jedan događaj ostao mi je u sjećanju. Dok smo hodali ulicama, jedan lokalac nas je pogledao prijekorno i s prijezirom. Naime, jedna osoba u našoj grupi nije imala pokrivena ramena te je bio nešto širi dekolte, dok je druga osoba nosila kratke hlače koje nisu pokrivale koljena. Ovaj lokalac nam je najprije ljutitim tonom uputio par riječi na arapskom koje nismo razumjeli, a nakon toga se usudio i opsovati na engleskom. Pitam se: ako se on sam usudio tako glasno verbalizirati svoje negodovanje ovim dvjema osobama koje su bile s nama u grupi od desetak ljudi, što bi se tek dogodilo da se radilo o jednoj ili dvije osobe kad bi naletile na veću grupu lokalaca? Stoga valja biti veoma oprezan kada je u pitanju oblačenje. Pazite na to da uvijek imate pokrivena ramena i koljena, čisto kako biste izbjegli potencijalne neugodnosti.
Posjećujemo El Badi palaču. Radi se o palači koja je izgrađena u maurskom stilu tijekom 16. stoljeća. Kasnije je, nakon smrti sultana Ahmada al-Mansura (iz već spomenute Saadi dinastije) došlo do zapuštanja ove palače. Naime, ovdje se radilo o političkim i vojnim previranjima, nakon kojih je došlo do pada Saadi dinastije uz istovremeni rast moći Alavitske dinastije, koja od onda dugi niz stoljeća drži vlast u Maroku.
Unatoč tome, ostaci zidina dobro su očuvani, a posjetitelji ovdje imaju priliku vidjeti i ukrasne nasade naranča, kao i razne izložbe u interijeru palače. Ova palača, ukrašena materijalima uvezenim iz brojnih zemalja, od Italije do Malija, korištena je za prijeme i dizajnirana je kako bi se pokazalo sultanovo bogatstvo i moć. Bilo mi je djelomice žao što je središnji bazen palače djelovao nekako zapušteno, premda u vidu treba imati da palača više nema nekadašnju funkciju pa je zato i došlo do njezinog zanemarivanja kroz prošlost. Ipak, raznoliko cvijeće i voće u vrtovima palače uspijeva donekle poboljšati ukupni dojam.
Uslijedio je ručak, odmor i povratak do hotela kako bismo pokupili svoje stvari i krenuli prema zračnoj luci, čime smo putovanje priveli kraju.
Unatoč par primjera neugodnih iskustava (lokalac koji je opsovao ljudima iz naše grupe i slično), mogu reći da je putovanje sve skupa gledajući bilo zabavno i zanimljivo. Na ovom putovanju prvi puta sam bio u džamiji, prvi puta u sinagogi i prvi puta u crkvi izvan Europe. Prvi put sam jahao devu i prvi puta sam vozio quad. Dakle, prilika za zanimljive aktivnosti ovdje svakako ne nedostaje.
Ostaje mi djelomično žao što nisam stigao ili imao priliku probati još neka jela: juhu harira, burger s devinim mesom (navodno ima okus koji je sličan junetini, ali mi je svejedno zvučalo zanimljivo), makrout tijesto punjeno datuljama, shakshuku i prženu hobotnicu s humusom. Ako se nađete u Maroku i dosade vam razne vrste tajinea, razmislite o nekim od ovdje navedenih opcija. Ipak, mogu reći da sam zadovoljan onim jelima koje sam uspio probati.
U naknadnim istraživanjima slučajno sam naletio na podatak da je Maroko najposjećenija afrička država, s oko 15 milijuna posjetitelja u 2023. godini, čime je Maroko čak ispred Egipta i Tunisa po broju posjetitelja.
Premda se Marokanci u usporedbi s nama općenito čine nekako “trvđima”, zadrtijima i glasnijima, moram istovremeno istaknuti i njihovu druželjubivost, komunikativnost i darežljivost. Čini se ponekad kao da viču jedni na druge, što nama djeluje neprihvatljivo, a njima potpuno normalno.
Ako ste spremni za djelomični civilizacijski šok, zanimljivu i živopisnu kulturu s bogatom poviješću, impresivnom prirodom i živopisnim gradovima, Maroko je destinacija za vas.
~ KRAJ SERIJALA ~