Autor: Ivan A.
1. dio putopisa: pročitajte na poveznici –> Maroko – 1. dio: Dolazak u Maroko i obilazak Marrakecha
Objavljeno 30. travnja 2025.
Maroko – 2. dio: Ouzoud vodopadi
Subota 27.4.
Glavna destinacija za današnji dan bili su Ouzoud vodopadi (Cascades d’Ouzoud), čemu sam se posebno radovao. Naime, nekoć sam radio u korisničkoj podršci na jednoj turističkoj online platformi. Kada sam vidio da su neki klijenti naručivali izlete na Ouzoud vodopade i kada sam malo bolje pogledao fotografije ove atrakcije, odlučio sam da to jednostavno moram posjetiti. Lijepo je posjetiti gradove te njihove povijesne i kulturne znamenitosti, ali prirodne ljepote su te koje mi zaokruže dojam s putovanja u neku državu.
Shvatio sam da je grad Marrakech poprilično čist tek kada smo izašli iz njega. Kada prođete periferiju grada i kada se još dodatno udaljite od Marrakecha i ugledate svu gomilu otpada koja leži na livadama između gradova te na gradskim ulicama, onda kao da vas ta realnost periferije na jedan način “otrijezni”. Premda su neke stvari kaotične već i u samom Marrakechu, niste vidjeli ništa dok ne izađete iz grada. Jedan od tragikomičnijih prizora koji sam ugledao bilo je čišćenje pločnika. Naime, neki od vlasnika štandova i trgovina koji su smješteni uz cestu čiste pločnik tako da sav otpad koji se nalazi ispred njihovih trgovina jednostavno – metlom poguraju na cestu. I tako na rubu ceste možete vidjeti gomilu otpada. Još jedan podsjetnik da trebamo biti barem ponekad zahvalni na mjestu i području u kojem živimo.
Radimo kratku stanku na jednoj od benzinskih postaja. U oči su nam upali paunovi koji su se ondje pojavili. Ne znam budu li inače tamo, ali u svakom slučaju bilo je baš cool iznenađenje. Tko bi očekivao paunove na benzinskim postajama?
Nakon otprilike 2 i pol sata vožnje dolazimo konačno i do područja na kojem se nalaze Ouzoud vodopadi. Kratka šetnja od dvadesetak minuta dijelila nas je od autobusa do prvih prizora veličanstvene prirode. Sjećam se da nam je bilo komično kako je vodič praktički nakon svake druge rečenice govorio “yalla”, što bi značilo otprilike “ajmo, idemo”. Taj “yalla” bio je praktički poput točke, nešto što je obvezno ubaciti između kraja jedne i početka druge rečenice.
Prolazimo i kroz jedno tipično selo u toj sredini pa smo tom prigodom naučili i nešto o proizvodnji arganovog ulja, jednog od najpoznatijih marokanskih proizvoda. Podatak koji me začudio bio je taj da je za jednu litru arganovog ulja potrebno čak 35 kilograma osušenog ploda argana.
Tadašnji vodič nam je istaknuo važnost činjenice da je Maroko kraljevina te da njom vlada alavitska dinastija. Osim važnih podataka, imao je i smisla za humor, pa nam je tako rekao da su lokalni festivali (primjerice festival ruža) svojevrstan “tinder za Berbere”. Nadalje, u Maroku ćete povremeno vidjeti neke lokalce (a i turiste) kako jašu magarce, pa je tako magarac na neki način “berberski taxi”. Vodič je podijelio također svoje dojmove o muško-ženskim odnosima u tim predjelima. Prema njegovim riječima, nije rijetkost da žena “otkanta” muškarca koji ju pokušava osvojiti, pa je tako prokomentirao da su muško-ženski odnosi ondje često u “bluetooth mode-u”. Još jedna od kulturoloških razlika svakako su zemljišni odnosi i nasljeđivanje zemlje. Ne znam sada detalje oko njihovog (ne)postojanja katastarskog sustava i načina funkcioniranja tog dijela života općenito, ali vodič nam je rekao da u onom dijelu Maroka uglavnom ne postoje službeni zapisi o tome koji dio zemlje pripada kojoj osobi, već se usmenom predajom zna čije je koje stablo. Čak ima i nekih situacija gdje dvorište može biti vlasništvo jedne osobe, a stabla u tom dvorištu vlasništvo druge osobe.
Što se tiče područja u okolici Ouzoud vodopada, lako je primijetiti poveći broj majmuna. Premda se čine zabavnima i simpatičnima, s njima treba biti i na oprezu. Vodič nam je rekao da su ti majmuni često dresirani pa ćete ih u nekim situacijama vidjeti kako kradu razne stvari turistima. Zato morate biti veoma oprezni sa svojim stvarima, posebice ako ih namjeravate fotografirati. Srećom pa je naš vodič ponio i nešto hrane kako bih ih time unaprijed “podmitio” da budu dobri, koliko je god to moguće. Naime, povremeno bude situacija u kojima majmuni ukradu neki predmet pa ih morate na neki način podmititi hranom kako bi vam vratili vaše stvari. Zvuči komično, ali takve situacije doista su se često događale. Inače, kada je riječ o ovim majmunima, ako me sjećanje dobro služi, mislim da se radilo o makakijima. Još jedan razlog za oprez od ovih majmuna bila je situacija od dana koji je prethodio našem izletu. Naime, upravo dan prije našeg izleta jedan je majmun ugrizao jednog turista iz Španjolske, koji je završio u bolnici. Dobio je i injekciju, ali je naposljetku sve bilo u redu. Stoga, ukoliko se želite fotografirati s njima i dati im nešto za pojesti, nije nemoguće da ćete uspjeti u tome, ali treba biti i oprezan te ne provocirati makakije.
Kada je riječ o Ouzoud vodopadima, radi se o najvišim vodopadima u sjevernoj Africi, visine 110 metara. Riječ je o jednoj od najljepših prirodnih atrakcija u Maroku, a smješteni su u provinciji Azilal, oko 150 kilometara od Marrakecha. Bez dvojbe, vodopadi su impresivni te svojom ljepotom i paletom boja privlače brojne posjetitelje. Crvenkaste stijene i zemlja, brda i zelenilo zajedno s tim vodopadima tvore ekosustav zavidne ljepote. Osim toga, ukoliko se nađete ovdje, ne propustite priliku i provesti se čamcem odmah ispod vodopada, jer iskustvo je nezaboravno.
Uzeli smo stanku za ručak i na red je ponovno došao tajine. Ovaj puta odlučio sam se na tajine s krumpirom, govedinom, paprikom i suhim šljivama. Iako bi se nekima moglo učiniti kao čudna kombinacija, mogu reći da je jelo bilo odlično. Bez sumnje se u njihovim jelima osjete i specifični lokalni začini koji jelu daju poseban karakter. Nakon glavnog jela imali smo priliku probati i njihove lubenice, ali i zelene dinje. Ne mogu reći da se sjećam kako sam često imao priliku vidjeti zelene dinje (s obzirom da sam naviknuo na žute), tako da nisam htio propustiti priliku probati i zelenu. Ovdje smo popili i svoj drugi čaj s mentom. Ono što sam primijetio kod lokalaca je to kako s ponosom toče taj čaj s velikih visina. U svakom slučaju, to je umijeće koje nije lako svladati.
Nakon što nas je vodič otpratio do autobusa, pozdravili smo se s njim i zahvalili mu, s obzirom da je stvarno bilo zanimljivo i zabavno. Ostalo mi je u sjećanju kako nas je komentirao kao grupu: “You are not rich people, but you are generous, which means you are richer than rich people” (“Niste bogati ljudi, ali ste velikodušni, što znači da ste bogatiji od bogatih ljudi”).
Dok smo se vraćali natrag, sjećam se da sam gledao kroz prozor. Ostao mi je u sjećanju kao komičan prizor troje ljudi koji su se uspjeli utrpati na jedan motor: odrasla osoba naprijed, odrasla osoba natrag, i dijete u sredini. Svaka im čast.
Na neki način kao da mi je bilo djelomice teško s današnjeg izleta krenuti natrag prema Marrakechu, s obzirom da je ovo bilo stvarno lijepo iskustvo. U svakom slučaju, ovo je nezaobilazna destinacija ukoliko se nađete u ovom dijelu svijeta.
Nakon povratka s izleta odlazim ponovno u trgovinu nabaviti još nekih namirnica. Po tko zna koji put na svojim putovanjima, nailazim na Carrefour trgovački lanac. Mogu reći da nećete pogriješiti ako odlučite svoju kupovinu obaviti ondje, s obzirom da im je ponuda stvarno raznolika. Ostalo mi je u sjećanju da sam ovdje, primjerice, po prvi puta naišao na lindor kuglice s okusom stracciatelle. Na putu do trgovine prolazim po jednoj poslovnoj četvrti Marrakecha. Po ko zna koji put, opet viđam mačku, ovaj puta u jednom uredu. Neka žena u uredu puštala je latino glazbu i plesala, dok je mačka samo sjedila na stolici i gledala ju. U svakom slučaju – zanimljiv prizor.
Valjalo je nešto pojesti i za večeru, pa sam tako navratio u jedan lokal u istoj ulici u kojoj je bio smješten naš hotel. Čini mi se da sam uzeo nekakav “french tacos” u kojem su bili piletina, povrće i pommes frites. Sjećam se da su uz to bila poslužena i nekakva dva umaka, koja nisam mogao identificirati pa sam se obratio mladiću (koji je imao po svoj prilici maksimalno 15, 16 godina) kako bih ga pitao o kakvom umaku se radi i je li pikantan. Sjećam se kako je odlučno rekao: “It is a little bit spicy. Try it! Try it now!” Kad me tako polu-agresivno i polu-komično išao uvjeravati, jedva sam se suzdržao da ne puknem od smijeha. Samo sam mu odlučno uzvratio: “Ok, I will try it, don’t worry!” Shvatio sam tako u više prigoda kako su Marokanci često veoma glasni i izravni ljudi. Često ćete ih čuti i vidjeti kako jedni na druge viču. Tj., nama strancima bi se to činilo kao vikanje, ali njima je to normalan razgovor. Točno se sjećam kako je naš vozač proveo pola sata urlajući na svog sugovornika na mobitelu, da bi na kraju u najsrdačnijem mogućem tonu zaključio razgovor.
Unatoč nekim kulturološkim šokovima i razlikama, već nakon prva dva dana u Maroku mogu reći da sam bio prezadovoljan svojim dojmovima, s obzirom na brojne kulturne znamenitosti Marrakecha i prirodno bogatstvo Ouzoud vodopada.
~ NASTAVLJA SE … ~