Togo – Lome

Almi Globe

Autor: Kapetan

04/10/2012

Na sidru u Lome-u, Togo, proveli smo cijelih 18 dana i da nisam na kratko ispedalirao van, ne bi bilo vrijedno truda ni spomena. Ovako, evo jedan raportić.

Za one kojima Šarlija, Čižmaš, Cicko ili Stražičić nisu predavali zemljopis treba naglasiti da je Lome glavni grad zapadnoafričke države Togo. Bit će dosta njih koji nisu čuli ni za jedno ni za drugo, a trebali su. Iako je to mala zemljica stiješnjena između Gane i Benina, a odozgor poklopljena Burkinom Faso, bivšom Gornjom Voltom.

Čak ju je drug Tito posjetio na jednom od svojih putovanja 1961. (kopirao ih poslije papa Ivan Pavao II, samo što je umjesto mečke sa šest vrata koristio papamobil).

Nema se baš puno što reći o samoj zemlji, osim da pripada dijelu Afrike koji se nekada zvao Obala Robova, a to samo govori da je povijest ovdje bila gadna i zaj..bana. U istom su području Obala Bjelokosti, pa Zlatna Obala (Ghana), Obala Papra (Liberija), Dahomey (Benin) i Nigerija, iz koje je otprilike 7-8 milijuna ljudi otpremljeno kao roblje u Novi Svijet. Pripadnici miroljubivih plemena nastanjenih u Togu našli su se između ratobornih Ashanti ratnika iz Gane i velikog kraljevstva Dahomej i naravno, izvukli deblji kraj.

O brodskoj medicini

Uglavnom kako bilo, razboli se moj Messman Gomez Marlon i suši se k’o grana. Liječili ga mi na brodu nekoliko dana, ali bez nekog velikog uspjeha. Kad već spominjem liječenje na brodu, to i nije baš najbolji mogući tretman koji se može dobiti i sjetim se nekih svojih pokušaja liječenja i nekih pokušaja kada su “liječili” mene.

Na jednom brodu dobio sam napad bubrežnih kamenaca. Negdje na putu iz Rotterdama za Alžir. Davno je to bilo, a ja secondo palube. Barba prepustio liječenje Prvom časniku palube, a taj je bio Rudolf Capar, dekan Pomorskog faksa, koji se na brod ukrcao ljeti ne bi li popravio svoj profesorski budžet dvomjesečnom chifovskom plaćom. Treba napomenuti da je Capar predavao Pomorsko pravo i bio stručnjak u tom području, a ne u pomorskoj medicini.

Uglavnom, ja sam imao gadne bolove i jedini položaj u kojem me nije boljelo je bio čučanj. Sjećam se da sam tako satima čučao držeći se jednom rukom za krevet u kabini, a onda bi ušli Barba i Capar, pogledali me i nešto međusobno prokomentirali i onda mi rekli da popijem novi lijek za koji misle da će mi sigurno pomoći. Moja vjera u njihovo znanje bivala je sve slabija i to s razlogom, jer su u par sati na meni isprobali pola brodske apoteke.

Na kraju, kad ništa nije pomagalo, a bolovi nisu popuštali, neko je od njih dvojice zaključio da imam trovanje želuca i došao na spasonosnu ideje da mi daju ricinusovo ulje. Čovjek, kad ga stisne ne bira. To sam se na svojoj koži uvjerio, pa se napio tog ulja bez nekog velikog nagovaranja.

Nakon pola sata sve je u meni prokuhalo i nisam izlazio iz WC-a sve do navečer. Sreća je što mi položaj na WC školjci nije zadavao većih problema. Nakon tog pokusa s ricinusom i neprospavane noći, drugi dan me počeo boljeti trbuh, pa se opet neko od njih dosjetio da je to sigurno čir na želucu i dao mi popiti malox. Izgleda da je djelovao i umrtvio bolove, pa sam tu noć nekako uspio zaspati i ujutro se probudio zdrav, što je njima dvojici bila potvrda kako su dobro procijenili moje stanje i eto, nakon samo par pokušaja uspjeli me izliječiti od čira na želucu.

Pa i u bolnici isto tako pipaju dok ne napipaju, a imaju sve one silne instrumente i aparate koji rade bip-bip.

Uglavnom, po iskrcaju sam otišao na pregled kod doktora uvjeren da imam čir, a on me razuvjerio nalazom pijeska u urinu. Hvala bogu, želudac me i dan danas dobro služi.

Naš brodski doktor, u ovom slučaju secondo palube, našopao je Marlona Paracetamolima, Enfamizolom i nekakvim Topalom sa dva „a“. Kad ništa nije pomoglo došao je u mene po savjet. Pošto je jedan od simptoma bio i bol u predjelu trbuha prvo mi je na pamet pao Malox kao univerzalni lijek za skoro sve. Dali smo Marlonu dva šamponića maloxa, ali je on i dalje imao krvavu stolicu i žalio se na bolove. Posumnjao sam na hemoroide, ali to Marlonu, čiji je engleski bio vrlo loš i jadan, nikako objasniti. Upirali i ja i sekondo s objašnjavanjem i usmeno i vizualno, ali ne ide. Na kraju ga je sekondo odveo u svoju kabinu i pokazao mu svoje hemoroide, a Marlon je poslije vrtio glavom i ponavljao No have, No have.

Nije bilo druge nego sam kontaktirao MedAir (Američka medicinska ustanova za medicinsku pomoć pomorcima). Oni su mi savjetovali da ga pošaljem na kraj, doktoru. Iako sam im objasnio da je ovo Togo, Afrika, nisu odustali nego i dalje inzistirali na detaljnom pregledu u doktora na kraju. Tako smo drugi dan ispedalirali Marlon i ja van, jer su se drugi ofićali bojali malarije, kolere, ebole, pirata i ostalih boleština koje harače ovim područjima.

Medicinski prijevoz s oružanom pratnjom, usporedbe

Ukrcali smo se oko 11 na nekakav jadni boat i brzinom od 7 čvorova po dobrom swellu (nap. mrtvo more, veliki valovi bez vjetra, nakon oluje) zaprašili u luku Lome. Na brodu su četiri crna člana posade i jedan vojnik naoružan kalašnjikovom. Ovdje su u zadnje vrijeme učestale otmice brodova i posada. Prošli mjesec su digli sa sidra dva broda. Jednog Grega i jednog Engleza, a jedan od Thormovih brodova dobro izbužali u neuspjelom napadu.

Zato je s nama i taj naoružani vojnik koji bi nas trebao zaštititi od eventualnog napada pirata. Kažu da u stvari dobrog udjela u tim napadima ima sama vojska, koja preko dana kao čuva, a po noći honorarno pljačka.

U nas je tijekom povijesti piratstvo i gusarstvo bilo poprilično razvijeno i još su Teutini gusari zadavali problema Rimljanima. Pa Neretljani koji su čak jednog mletačkog dužda iz familije Dandolo navukli u pličine Neretve, zaskočili ga i glavu mu odsjekli. U mletačkim analima stoji zapisano da su ga skuhali i pojeli, ali to je zapisano samo da bi se Neretljane učinilo još strašnijima. Pa Kliški uskoci, na čelu sa Kapetanom Kružićem koji je dao izgraditi Trsatske stube, prije nego su mu Turci prilikom pada Klisa odsjekli glavu. Poznati Senjski uskoci, raseljeni po nalogu Habsburgovaca u Liku i ostale dijelove Hrvatske, sve do Žumberka. Na kraju Piranski gusari koji su zadavali probleme Serenissimi. Jedina meni poznata pjesma koja pjeva o njima je baš ta o Piranskim gusarima i zato je na slovenščini, a baš mi je pala na pamet dok smo se vozili tim botićem na kraj.

Sredi morja črna vihra, sredi vihre crn brod,
Sredi broda črna jadra, sredi jader bela smrt,
Grom buči in strela šviga, zli valovi v dalj buče,
Sedem gusarjev grozeče, morju kažejo zobe.
Pod palubo so zakladi, sedem crnih smrtnih glav,
V vsaki glavi sedem nožev, vsak od nožev je krvav.
Za kajuto pa igrajo, štirje divji gusarji,
Dobre karte vsi imajo, kapitan gre solo tri.
Kapitan pagata vrže, vsa posadka obnemi,
Kuhar mu ga s škisom vzame, že mu glava odleti.
Bliža ladji se oklopnjača, kapitan veli na boj,
“kaj bo stara ta krastača, hej barabe za menoj!”
Zdaj s kanona oklopnjače prva kugla prileti,
Krmilarju strga hlače , in mu bedra osmodi.
Še s kanona oklopnjače, druga kugla prileti,
Na sred’ kotla s paštašuto in ga v sončni prah zdrobi.
Vname se mesarsko klanje, gusarji drve na nož,
Sam ostal le kapitan je, kot poslednji zadnji mož
Kapitan cindžnoro vzame pod palubo pohiti,
S fajercajgom pulfer vname, z ladjo vred v luft zleti.
Sredi morja crna vihra, sre di vihre črn brod,
Sredi broda črna jadra, sredi jader bela smrt,

Stigli smo u porat i ponovo sam stupio nogom na Togo teritorij nakon pune 23 godine. Ovdje se izgleda ništa nije promijenilo u tom periodu. Jedino se opaža ogroman broj jeftinih kineskih motocikala, a sve ostalo je isto. Na cestama malo ili nimalo asfalta, iako je ovo glavni grad. Puno kamiona koji nešto nekud prevoze i mnoštvo ljudi na svakom kantunu koji nešto nekom prodaju. U poliklinici smo se zadržali sat vremena i Marlona su samo malo ispipali, pogledali mu hemoroide i dali recepte za lijekove. S agentom smo pošli u apoteku i usput stali na pivu i u jedan marketić. Ljudi poprilično ljubazni i ne previše zainteresirani za nas bijele i žute.

Sve je puno tih kineskih motora i domorodci se pristaju slikati, ne s malim ponosom, uz svoga ljubimca.

Jedan me čak zamolio da pričekam dok mu djevojka ne dođe i onda sam ih zajedno slikao na motoru kineske marke sanya, a ta je daleko najpopularnija u gradu.

Kratak razgled i neuspješna trgovina

Na ulicama nema puno vojske i policije i za pretpostaviti je da vladajući režim, iako je ista familija 41 godinu na vlasti, nije jako represivan. Tu i tamo dešavaju se pokušaji puča. Pučisti se prebacuju preko granice iz Ghane, ali izgleda u ovih zadnjih 40-tak godina nisu imali većeg uspjeha. Malo podsjeća na scene iz Bogovi su pali na tjeme. Togo nije monarhija, ali eto, igrom slučaja ista familija vlada zemljom i vlast se prenosi demokratskim izborima, uvijek s oca na sina. Opozicija postoji i bori se na različite načine.

Jedan od originalnijih je poziv svim ženama Togoa na apstinenciju od seksa u trajanju od tjedan dana. Upućen je od strane Isabelle Ameganvi, liderice jedne od brojnih opozicijskih stranaka. Kaže ona da će takav štrajk motivirati apolitične muškarce i pomoći im da odaberu ispravnu stranu. To je ženska strana, naravno. Ne znam koja je to politička strana u Togou. Kad malo bolje promislim, čini mi se da se jednom prošle godine i moja žena solidarizirala sa ženama Togoa. Ni tad mi nije bilo jasno.

Uspjeli smo zaviriti na kratko i na Voodoo market. Togo je zemlja Voodoo black magic-a i tu su nastale one lutkice u koje se ubadaju čavlići, a oni izazivaju bol u osobe koju lutka predstavlja. Rekao sam da ću kupiti jednu koja predstavlja terca palube, pa ćemo na brodu vidjeti radi li. Međutim, na tom prvom marketu sve je to bilo loše obrađeno ili plastično istokareno, tako da sam odustao od kupovine.

Na drugom divljem marketu prodaju se dijelovi životinja i to do kljove do stopala. Može se kupiti spare part (nap. „rezervni dio“) bilo koje afričke životinje, ali je problem kako to donijeti doma. Danas se trgovina rijetkim životinjama strogo kažnjava, a na svakom aerodromu te čekiraju, pa ti izvoli.

Malo o togoanskoj medicini

Uglavnom ima puno majmunskih glava, malo osušenih s iskešenih zubima i ne znam tko bi to držao doma na zidu. O mirisima da ne govorim. Sve te ubijene životinje oni uglavnom melju i od njih prave prah, kojeg zatim ili piju ili miješaju s nekakvim mastima, pa to utrljavaju u kožu. Ima tako raznih recepata, a meni je jedan ostao upečatljiv i kaže:

This is the hand of a chimpanzee. We use it to prepare something to help the goalkeeper in football. We get the left hand of a monkey, a gorilla’s hand and then, with different herbs, we prepare a powder to put on the goalkeeper’s body. This makes him very fast. If you want to run a marathon then we use the head, heart and four legs of a horse.” (Za pomoć golmanu u obrani gola samelje se lijeva ruka čimpanze ili gorile, to se pomiješa s raznim travama i onda se sve zajedno utrlja u tijelo golmana. To ga čini brzim i skače kao majmun. Ako želite trčati maraton, tada koristimo glavu, srce i četiri konjske noge.)

Ima na internetu još mnoštvo recepata i čitao sam zahvalnicu jedne plavuše crnom Voodoo magu koji joj je nekim svojim receptom ili čarolijom promijenio život, pa mu se ona zahvaljuje i obilato ga nagrađuje, u USD naravno. Ima i mnoštvo Voodoo sajtova gdje se za novac (30-400 usd) čovjek može riješiti uroka ili čini bačenih na njega. Rješavaju se i ljubavni, zdravstveni, kriminalni i ini problemi. Dovoljno je uplatiti određenu sumu, a voodoo mag vam šalje na e-mail adresu čaroliju koja sigurno pomaže.

Ubijanje vremena

Ostale dane smo ubijali loveći ribu, a nje je bilo poprilično. Najčešći ulov nam je bila, na žalost, riba napuhnjača. Zove se tako jer se u slučaju opasnosti napuše i tako nastoji zaplašiti predatora, a ako je ovaj ipak proguta, zna se napuhati i ugušiti ga. Nema zube nego nekakve šiljaste kosti u gornjoj i donjoj vilici. U stanju je bez problema pregristi žicu ili sajlu, tako da smo često ostajali bez udica. Problem s tom ribom je to što je nejestiva, odnosno otrovna. Može se jesti, ali treba znati koji dio prije toga odstraniti, inače je smrtonosna. Za nju kažu da je poslije zlatne otrovne žabe iz amazonskih džungli najotrovnije stvorenje na svijetu. Otrov tetrodotoxin djeluje tako da izaziva povraćanje, ubrzava rad srca i spušta tlak sve do momenta kad dijafragma prestaje raditi i osoba se guši. Prvi simptomi su lagani trnci u jeziku i bockanje u usnicama. Kažu da pravi kuhar zna dozirati ribu tako da izazove samo umrtvljenje jezika, a da onaj koji je konzumira ipak ostane živ. Ovdje u Togu je koriste za izazivanje halucinacija i pretvaranja ljudi u zombije tijekom Voodoo obreda i festivala. Mi smo je uvijek i jedino bacali natrag u more iako su se Filipi motali uokolo i tvrdili da nije tako loša za jesti.

Bilo je i nešto druge ribe, ali smo uspjeli uspostaviti komunikaciju s lokalnim ribarima (slikovnim putem) i tako si jedanput tjedno osiguravati kvalitetnu ribu. Bilo je tu i zubataca od 9,7 kg, kirnji, arbuna, lapu-lapu, talakitok…. Sve za četiri bačve hidrauličnog ulja koje je ovdje na izuzetno visokoj cijeni. Nije da nismo i mi lovili, ali na ovaj način smo išli na sigurno i bogme osigurali jedno 80 kg prvoklasne ribe.

Brzo u mlažnjak, pa doktoru

Na kraju sam morao Messmana Marlona poslati doma. Lijekovi koje je dobio nisu pomagali i on je i dalje imao iste simptome, a kako nam je sljedeće putovanje dugih 17 dana preko Atlantika nisam htio riskirati nego sam ga poslao doma, pa neka se liječi na Filipinima. Njemu je također to odgovaralo tako da se na brzinu spakirao i zaprašio doma preko Casablance i Abu Dhabia. Bolnica, a vjerojatno i liječnici, ovdje su jako niskog standarda. Nikome se ne preporuča tu ostati na liječenju, jer te vjerojatno neće izliječiti. Zato ti mogu pokloniti puno toga: kolera, ebola, sepsa, dizenterija, hepatitis, malarija i da ne nabrajam dalje.

Partenca

Na svakom se koraku vidi utjecaj Francuza i francuski je uz lokalni dijalekt službeni jezik zemlje. Najveća robna razmjena je naravno s Francuskom i ima dosta Francuza na radu u Togu. Englezi se guraju, a naročito u Africi sveprisutni Shell. Ne daj Bog da nađu naftu ili plin, jer tek su onda naj…ali.

Partenca za Brass Terminal u Nigeriji. Bova za ukrcaj Cruda. 28 sati ukrcaja pa pedala preko Atlantika za Philadelphiju. Vrijeme je oluja (hurricanea), a kako nismo puno izlazili može biti da će nas ovaj puta dobro izvaljati.

Pozdravi – Lome – Brass – Philadelphia – ? – Rijeka